Faiz Softić: Zemlja (POSVEĆENO Safetu Sijariću)
“Pjesma Faiza Softića zapravo je njegov nekrolog, njegov oproštaj od pjesnika i pisca Safeta Sijarića. Bili su zemljaci, pa povremeni sugrađani u Sarajevu. Teško je pisati ovakve pjesme. Općenito, nije lako pisati nekrologe. Jer čovjek je, dok se oprašta od drugog čovjeka, u prilici da ispisuje autoportret. Ono što napiše samo može biti lažno ili istinito. Ali kakvo god bilo, uopće ne mora biti shvaćeno ni ispravno pročitano od drugih. Nekrolog je uvijek razgovor čovjekov s mrtvima, i sa samim sobom u njima. Svidjela mi se Faizova pjesma ‘Zemlja’, a pomalo me je podsjetila na jednu fotografiju koju sam slučajno vidio, Faiza nad Safetovim mezarom. Isto, zemlja”, napisao je na svom blogu Miljenko Jergović
Posvećeno Safetu Sijariću
Dugo, predugo,
Tražio si da budeš njen.
Molio pod njenim prozorima
Da ti bar malo
Odškrine vrata.
A trebalo ti je
Koliko ptici ranjenoj
Da se ugnijezdiš
Skupljenih krila.
Od tebe je bježala
Ti joj se primicao.
I sad ste tu –
Ti i ona.
Vjenčani i sjedinjeni
Za vijek vjekova.
I sad te, napokon,
Razumije.