Operacija Starbaks: Srkanje kave na Menhetnu

Dakle, došao je čas kad sve može da prođe. Dogodila se zamjena teza i to kolosalna – ono što je zajednička imovina građana Crne Gore posmatra se kao nekakav virtualni bon kojim se kusura partijska nejač. Naše pare nisu naše pare. Danas Abazović sjutra neko drugi. Nastupilo je posljednje vrijeme, zeman bravlje poslušnosti. Naš UN dvoznak sija poput zvijezde nad Vitlejemom – u štali je zanjakalo magare i to je magare građanin, ubijen u pojam, poražen, sa duplim mesijom u horoskopu.

Piše: Brano Mandić
U jednom trenu koji nije daleko, koji možda upravo sad živiš, dogodiće se čudna transformacija građanina u pokornog roba. Nastaće doba političkog iživljavanja, jedna vrsta teatralne orgije, raspusni život pred kojim će bivši građanin, nekadašnja ljudska jedinka stajati kao brav, kao živina, kao poraženo tele.

Lišen svake reakcije, taj teleći medaljon od čovjeka, taj naš jadni građanin gledaće kako o njegovom trošku dvadeset činovnika putuje preko Atlantika da se igra diplomatije i posrče kavu u Starbaksu.

Žali bože kerozina i ostalih prevoznih goriva kojima će delegacija Crne Gore duplirati normu i udovoljiti sujeti premijera Abazovića da ne propusti svoju omiljenu biciklističku rutu donjim Menhetnom. Sjetimo se, tamo je prošle godine zakrčio saobraćaj u napadu eko fundamentalizma koji je zadivio svijet. A ove godine? Pa, Abazović koristi priliku što je nekakav VD šefa neke crne diplomatije i mimo reda upada da ojača našu pregovaračku snagu pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija.

Pao je kamen sa srca genseku UN-a Guterešu i ostalom personalu. Mr Abazović dolazi, pročulo se hodnicima zgrade na Ist Riveru. A Milatović? pita neko. Dolazi i on, sa cijelim kabinetom. Oh, my gosh! otelo se jednoj staferki. Druga se mahinalno dodirnula u predjelu vrata na sami pomen crnogorskog premijera. Ima da pršti od bilateralnih sastanaka, saglasni su svi. Crnogorci jebu kevu po bilaterali, posebno su nezgodni na marginama, pa đe ne stigne Milatović u svojstvu predsjednika, tu će uskočiti ovaj drugi.

Lele mnogom svjetskom glavešini kad ga pritegnu ova dva junaka kroz one hodnike. Lele im ga majci kad ih pojure kroz one silne etisone i staklena vratanca! A đe ova dvojica ne stignu tu je slovom i brojem dva’es vjernih članova kabineta, članica, savjetnica i pet puta put toliko opeglanih košulja i gaća koje će se o trošku majke Crne Gore provjetriti na izduvnim gasovima Ist Rivera.

Dakle, došao je čas kad sve može da prođe. Dogodila se zamjena teza i to kolosalna – ono što je zajednička imovina građana Crne Gore posmatra se kao nekakav virtualni bon kojim se kusura partijska nejač. Naše pare nisu naše pare. Danas Abazović sjutra neko drugi. Nastupilo je posljednje vrijeme, zeman bravlje poslušnosti. Naš UN dvoznak sija poput zvijezde nad Vitlejemom – u štali je zanjakalo magare i to je magare građanin, ubijen u pojam, poražen, sa duplim mesijom u horoskopu.

Izvor: Normalizuj.me

Idi na VRH
error: Content is protected !!