Rekao bi čovjek, Crna Gora je postala visoka kultura, odupire se uspješno kapitalističkom zatupljivanju koje čini da sve izgleda nebitno jer je nepromjenjivo, a eto, samo još u Crnoj Gori jedan pisac može da uznemiri javnost i učini da ga razularena masa maškara spali na karnevalu. Zvuči zanimljivo, ali nije tako.

Ogavno je to spaljivanje, a zla namjera bi im možda i malo lakše prošla kao nekakav „karnevao“ i prdnjava o tome kako je na karnevalu sve dozvoljeno, da je neko pismen pokušao sročiti elementarno duhovit, prigodni govor, pa makar i sa onim talijanizmima, uz koje bi se spalilo lutku sa likom pisca Andreja Nikolaidisa. Ali što da se radi, nema tamo očigledno ni pismenih, ni duhovitih, jer je govor uz koji su spalili pisca na trgu ogavno politički. Svaki znak politike koju taj govor podržava, u tih je nekoliko kretenskih redaka. Brani se Njegoš ne kao pjesnik, nego kao Srbin, brani se Andrić ne kao pisac, nego kao Srbin, brani se Dostojevski ne kao pisac, nego kao Rus, napada se Duklja, napada kritičko mišljenje na temu nacionalnih kanona, napada čak i činjenica da je neko, porijeklom, Grk. Tupavo, vrlo tupavo, netalentovano i nekreativno, drage moje, glupe maškare.

I ministarka, ta gospođa nepromjenjivog osmjeha i nepromjenjivo dosadnih izjava, pokušala je anestezijom idiotskih formulacija da utrne mozak prosječnom čitaocu i uspava ga prije nego što čitalac shvati što to, zapravo, ministarka misli. Da je Andrej Nikolaidis zaslužio spaljivanje jer je pisao ružno o gradu koji ga spaljuje? Ili da je sve to nekakva bezazlena, drevna igra koju mi, nebokelji, ne razumijemo? Ali ništa tu nije nejasno. Upravo suprotno, sve je jasno. Herceg Novi s ponosom ističe ideologiju s kojom su zadovoljni i zbog koje su spremni da rizikuju čak i to da ispadnu kreteni međunarodno. Ministarka, ispred Demokrata, tih umivenih i strukiranih nacionalista, kaže da je sve u redu, da se opustimo, sve je pod njihovom kontrolom.

Želim na ovom mjestu iskoristiti slobodu govora, mogućnosti „satire“ i ostalih stilskih sredstava čiji je poznavalac i advokat ministarka kulture, da joj poručim da su joj izjave povodom spaljivanja lutke sa likom pisca idiotske, da su organizatori karnevala u Herceg Novom fašistički, velikosrpski kreteni, da je rulja koja se okupila da udahne dim spaljene lutke pisca Andreja Nikolaidisa fašistička rulja koja bi, siguran sam, sa zadovoljstvom gledala i kako se pale ljudi. Za kraj, svima zajedno, od ministarke, preko organizatora do posjetilaca karnevala u Herceg Novom, želim satirički da poručim da Andreja Nikolaidisa sad mogu još samo da poljube u slavno, garavo dupe, nakon što su ga učinili simbolom oko kojeg smo se, evo, sa svih strana okupili. Ružno je sve ovo što pišem? Jebiga drugarice i drugovi, sloboda govora, umjetnička sloboda, pa da je i najgora, država i ministarstvo kulture mi je garantuju.

Ali jednu stvar bih morao da pomenem, i pokvarim žurku koja se već okupila oko toga da se, u Crnoj Gori, spaljuje pisca. Rekao sam već, to bi čak bilo da se čovjek pohvali prije nego što potone u depresiju, da kaže pokažite mi kod vas pisca čije knjige čitaju dovoljno da se njime bave jebene maškare. Ali maškare se, u ovom slučaju, nažalost ne bave književnošću. Niko tu, da se ne lažemo, vjerovatno nikad u životu nije vidio, a kamoli otvorio knjigu Andreja Nikolaidisa. Tamo je, na rivi, spaljen kolumnista Andrej Nikolaidis. U tom tupavom govoru, nažalost, referira se samo na novinske tekstove pisca. I to prilično kvari perverznu stranu žurke, makar za mene. Jer kad se već spaljuje pisac, bilo bi zaista uzbudljivo da ga se spaljuje, recimo, jer je u toj i toj knjizi napisao to i to, jer je taj i taj njegov lik učinio ili rekao nešto. To bi značilo da u Crnoj Gori imamo jednu zaista književnu rulju, a to je uvijek za pohvaliti se, pa makar ta rulja ponekad spalila lutku sa likom nekog dobrog pisca.

Ali jebiga, snila baba što joj milo bilo. U Crnoj Gori pisca mogu poželjeti da spale samo zbog toga što je na određenoj političkoj strani, u ovom slučaju suprotnoj od vlasti i hercegnovskih organizatora maškara. U najboljem slučaju pisca mogu spaliti jer je novinar, u najgorem, jer je kolumnista. E to je, ipak, književno tužno, osim što je fašistički ogavno i prosto poziva da se parafrazira omiljeni pisac spaljenog pisca s rive, i da se glasno kaže: „U Herceg Novom srpski nacionalizam i pravoslavlje smrde do neba“. Pogotovo u vrijeme karnevala.

Izvor: Normalizuj

Foto: X.com i Normalizuj.me