Nikolaidis: U Zdravkovoj CG kažnjava se čojstvo, junaštvu se prijeti – takve Crne Gore nije bilo, niti će je ikada više biti (VIDEO)

A kad smo već kod laži… Molim vas za topli pozdrav Radio-televiziji Crne Gore koja je lagala o pucnjima na policiju i time pokušala opravdati vladin hemijski napad na Cetinje. Ta televizija ne bi podlije lagala ni da je vode Milijana Baletić i Emilo Labudović

Učesnicima okupljanja na Cetinju se obratio književnik Andrej Nikolaidis, koji je upozorio da se u današnjoj Crnoj Gori kažnjava čojstvo, junaštvo se kleveće i junaštvu se prijeti.

Obraćanje Andreja Nikolaidisa prenosimo integralno:

Prije nego bilo šta bude rečeno, molim vas: veliki aplauz za pilote MUP-a Dražena Vlahovića i Igora Delevića koji su svoje helikoptere odbili podići u desant na Cetinje.

Ti su ljudi, kao što znate, suspendovani. Zašto? Jer se u Zdravkovoj Crnoj Gori kažnjava čojstvo. Takve Crne Gore još nije bilo niti će je, nakon što ovu vlast teška mehanizacija istorije odloži tamo gdje se odlaže toksični otpad vremena, ikada više biti.

Molim vas da naš odnos prema tim divnim ljudima ne završi na tapšanju po ramenu. Naša je dužnost da koliko ujutro oformimo fond – ne pomoći, nego zahvalnosti.

Ne smijemo dozvoliti da porodice tih ljudi budu kažnjene zbog hrabrosti i ljudskosti njihovih očeva.

Molim vas i za veliki aplauz našim junakinjama i junacima sa barikada. Protiv kojih se i danas lažima pokušava boriti beogradsko-podgorička fabrika laži. Jer u Zdravkovoj Crnoj Gori junaštvo se kleveće i junaštvu se prijeti. Takve Crne Gore nije bilo, niti će je ikada više biti.

Pravda i istina ne stanuju u etničkoj, nego u etičkoj zajednici. Politika krvi i tla ovdje je poražena četrdesetpete. Crnogorski antifašisti tada su iscrtali put sa kojega nam nema skretanja. Ne bratstvo i jedinstvo u porijeklu i krvi, nego bratstvo i jedinstvo u privrženosti vrijednostima koje dijelimo.

Pozdravimo, stoga, naše srpske saborce: Dragana Bursaća, Sonju Biserko, Žarka Koraća, Milivoja Bešlina, Dinka Gruhonjića, Tomislava Markovića, Aleksandra Olenika, Nenada Čanka…

Njima su pravda i istina preče od nacije i religije. Njihova hrabrost i pravdoljubivost nas dvostruko obavezuju: ako bismo postali nedostojni njihove podrške, naši bi bili samo stid i sram.

Pozdravimo i sve one divne ljude u Srbiji koji grcaju pod tiranijom Aleksandra Vučića; građane Srbije čiji glas ne čujemo jer ga zaglušuje huk državne laži.

A kad smo već kod laži… Molim vas za topli pozdrav Radio-televiziji Crne Gore koja je lagala o pucnjima na policiju i time pokušala opravdati vladin hemijski napad na Cetinje. Ta televizija ne bi podlije lagala ni da je vode Milijana Baletić i Emilo Labudović.

Pozdravimo Gojka Perovića. Na televizijskom snimku smo vidjeli kako skače od sreće što je uspio desant na grad koji ga je primio raširenih ruku. Ne bi se više obradovao ni da je dobio Nobelovu nagradu za palamuđenje.

Pozdravimo i DPS: sve ovo što nam se dešava bez njih i njihovog dodvoravanja Amfilohiju ne bi bilo moguće. Njihova je bila briljantna strategija: Ristu napuni bisage, neka se presipa, a Cetinje izgladni. Ima li ikoga u Crnoj Gori kome nije jasno: da je spriječen helikopterski desant na Rumiju, ne bi bilo ni helikopterskog desanta na Cetinje.

Da ne zaboravimo ni našega Zdravka…. Jesmo li znali da će lagati? Jesmo. Taj čovjek laže kao što drugi dišu. Taj čovjek kao da se boji da će ga, ako mu se omakne istina, istoga časa otresti srce.

Jesmo li znali da će laž toga čovjeka, koji bocu grli kao najrođenijeg, oblik boce i poprimiti? Jesmo. Jedino nije bilo sigurno hoće li slagati da smo policiju gađali Molotovljevim koktelom, ili će slagati da smo digli dronove pa policiju bombardovali unučićima trinaestojulke.

Zdravko Krivokapić kao da je iz Johanesburga, a ne iz Cuca.

Taj čovjek kao da ne zna da: ako sa Cetinjem želiš razgovor i dogovor – ovdje žive Sveti Petar i Njegoš.

Ali ako si naumio na Cetinje nasrnuti, pokoriti ga i još poniziti…

Onda ovdje živi Konan.

Pozdravimo i Dritana, koji se hvali kako je baš on komandovao petosatnim hemijskim napadom na Cetinje, kako je baš on upravljao policijom koja je tog jutra od Cetinja napravila Černobil, policijom koja je suzavcem i šok bombama zasipala djecu, starce i starice te hrabro ubijala pse, ta divna stvorenja, koje je prepoznala kao terorističku prijetnju. Čega se pametan stidi, time se Dritan ponosi.

Sjetimo se, ne činimo im nepravdu, i letećih Mićovića i Perića. Isus je vodu pretvorio u vino. Njih dvojica su tamjan pretvorili u suzavac. I oni sebe zovu hrišćanima…

Poštovane Cetinjanke i Cetinjani, poštovane građanke i građani Crne Gore! Jedno vas molim: Neka u vašim srcima nikada ne bude mjesta za mržnju. Jer onoga trena kada počnemo mrziti – Vučić, Perić, Krivokapić i Abazović su pobijedili.

Godinu dana ova vlast ne čini ništa osim što sije mržnju i podjele. Cetinje su i napali u ime mržnje i podjela. Nema mi i oni: svi smo braća i sestre, svi smo – mi. Jedan svijet: jedna borba. Jedna Crna Gora: jedna borba. Kakva borba?

Ona za slobodnu, uspravnu, evropsku i demokratsku Crnu Goru, u kojoj nema dominantne vjere i dominantnog naroda, onu Crnu Goru u kojoj nema manjinskih, nego samo manje brojnih naroda. Onu Crnu Goru u kojoj nema građana drugog reda. Onu Crnu Goru koja će poraziti vladinu politiku aparthejda i segregacije.

Kao što zorno svjedoči Zdravkova i Dritanova vlada: čovjek je kvarljiva roba.

Ali, istovremeno: čovjek je najčvršća materija u svemiru. Neke ljude i njihov duh, prosto, nije moguće slomiti.

Takvi ljudi žive na Cetinju. Ime tog nesalomivog duha je – Crna Gora.

Do pobjede. Živjeli!

Antena M

Foto: Printscreen

 

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!