Krivokapiću se ljulja fotelja, Dritan i Lekić je mjerkaju

Jedno je sigurno, vanredni izbori su mogući tek kad se aktuelna vlast uvjeri da ne postoji drugi način skidanja ludačke košulje, koju su sebi iz neznanja, a Crnoj Gori s umišljajem navukli u prethodnih devet i po mjeseci. Parafrazirajući prijeteće obećanje o „novoj Crnoj Gori, na koju ćete se morati navići“, ispada da su njeni kreatori stvorili sistem u kome se ni sami ne mogu snaći

Kombinatorika za smjenu premijera Krivokapića dodatno se komplikuje ako se pokažu tačnim spekulacije da mu je lojalno barem četvoro poslanika sa liste koju je predvodio na prošlim izborima.

Zdravko Krivokapić juče je spalio mostove sa koalicijom koju je predvodio na izborima 30. avgusta. Takav je, barem, utisak ostao nakon njegovog demonstrativnog izlaska iz skupštinske sale, po završnoj riječi u kojoj je zaboravio povod rasprave – prijedlog za razrješenje ministra Vladimira Leposavića, a iskoristio je da svojim kritičarima iz bivše koalicije Za budućnost Crne Gore spočita nemoral i licemjerstvo.

Istoga momenta aktivirane su brojne spekulacije o sudbini premijera i njegove vlade. Portal Dan, blizak Demokratskom frontu, sinoć je objavio da su u toku intenzivni pregovori unutar parlamentarne većine i da se kao kandidat za novoga mandatara pominje Miodrag Lekić.

Ime bivšeg višestrukog ministra u socijalističkoj i postsocijalističkoj Crnoj Gori, ambasadora SFRJ i „Miloševićeve“ SRJ pominje se, međutim, u kontekstu Krivokapićevog nasljednika već nekoliko sedmica. Zato mnoge nije iznenadio Lekićev nimalo profesorski nastup, u kojem je premijera nazvao „političkim pajacem“ i poručio mu da više nema njegovu podršku.

I smušeni pokušaj Dritana Abazovića da kobajagi smiri strasti i pozove na istorijsku odgovornost parlamentarne većine, više je ličio na samokandidovanje za fotelju predsjednika Vlade. Lider GP URA odavno nije na istoj talasnoj dužini sa Krivokapićem, a indirektno je to potvrdio i premijer kad je otkrio da mu je Ulcinjanin zaprijetio rušenjem Vlade ako potpiše Temeljni ugovor sa SPC, u Beogradu.

Sasvim je, dakle, jasno da Zdravko Krivokapić nema podršku 41-og poslanika. Jedino nije jasno kako ga smijeniti, bez glasanja sa DPS? A, pokazalo se i u „slučaju Leposavić“ da Demokrate, zacijelo i ostali iz parlamentarne većine, to nikako ne žele. Ko zna šta u svijetu fudbala znači „Gutmanovo prokletstvo“, razumjeće zašto niko iz aktuelne vlasti ne bi na sljedeće izbore sa hipotekom rušitelja pobjednika nad Đukanovićevim režimom.

Kombinatorika za smjenu premijera Krivokapića dodatno se komplikuje ako se pokažu tačnim spekulacije da mu je lojalno barem četvoro poslanika sa liste koju je predvodio na prošlim izborima?! Za jednoga, Marka Milačića, to je bilo jasno i juče, kada je svađalački nastup predsjednika Vlade pokušao da opravda nedostatkom PR vještina i znanja. Imena ostalo troje „premijerovih“ poslanika bilo bi preuranjeno pominjati.

Uz to, Demokrate juče nijesu pokazale spremnost da se okrenu protiv premijera, sa kojim su na izborima u Nikšiću i Herceg Novom bili u više nego očiglednom akcionom jedinstvu. Doduše, tada je uz dvojac Bečić- Krivokapić predizborno rado pozirao episkop Joanikije. U međuvremenu, Joanikije je postao mitropolit, a napredovanje u službi SPC platio je približavanjem Vučiću, pa dakle i Demokratskom frontu.

Prozivanje Andrije Mandića da održi zdravicu na derneku u hramu Hristovog vaskrsenja, iako mu je predsjednik Skupštine bio uz koljeno, bilo je i jasna potvrda novog političkog savezništva. Iz brojnih se izvora posljednjih dana moglo čuti da je upravo Joanikije zatražio od Alekse Bečića da se pridruži DF-u u rušenju premijera koji izvrdava da potpiše Temeljni ugovor?!

Paradoksalno, ispada da premijersku fotelju Krivokapiću čuva DPS, pošto partije graditeljice „Srpskog sveta“ i saslužujući im GP URA ne smiju ni da pomisle na bilo kakvo glasanje sa Đukanovićevom stranko, a kamo li na zajedničko rušenje Vlade. Toga je očigledno svjestan i predsjednik Vlade, pa one koji su ga izglasali početkom decembra, otvoreno začikuje da ga sada smijene „sa DPS-om“.

Krivokapiću, međutim, po informacijama koje kruže među poslanicima i vlasti i opozicije, ne prijeti samo opasnost iz skupštinskih klupa, nego i iz krila Vlade! Navodno, nekoliko „apostola“ spremni su da na mig iz DF-a izađu na pres konferenciju i otkažu poslušnost premijeru! Imena „buntovnika“ sa kojima se spekuliše poklapaju se sa onima koji su „viđeni“ kao žrtve, sada već bajate, rekonstrukcije: Bojanić, Mitrović, Stijović… Istina, formalno-pravno premijer bi mogao ispeglati njihove ostavke (ili šta već?), ali bi to njegovu ionako slabu političku poziciju dodatno zaljuljalo.

Situacija u kojoj su sada Vlada i skupštinska većina obično se definiše kao ravnoteža nemoći. Rekonstrukcija Vlade sa Krivokapićem koji bi ostao premijer djeluje nemoguće; njegova smjena i izbor nove, predvođene Lekićem, Abazovićem ili nekim trećim – djeluje jedva izvodljivo; za opciju tehničke vlade sa Krivokapićem ili nekim drugim na čelu i zadatkom da pripremi vanredne izbore… zaokružite jedan od dva prethodna odgovora.

Jedno je sigurno, vanredni izbori su mogući tek kad se aktuelna vlast uvjeri da ne postoji drugi način skidanja ludačke košulje, koju su sebi iz neznanja, a Crnoj Gori s umišljajem navukli u prethodnih devet i po mjeseci. Parafrazirajući prijeteće obećanje o „novoj Crnoj Gori, na koju ćete se morati navići“, ispada da su njeni kreatori stvorili sistem u kome se ni sami ne mogu snaći.

Izvor: Antena M

Foto: Printscreen

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!