Apelujemo na nevladin sektor, koji još uvijek ćuti, da se uključi i osudi sve ovo što se događa, isto onako kako su znali osuđivati evntualne pljačke i korupcije, apelujemo na međunarodne institucije da ne naprave grešku iz devedesetih, jer ovoga puta ćemo biti sigurni da nije greška nego namjera. U dvadeset prvom vijeku u jednoj demokratskoj državi doživljavamo da se od straha okrećemo na ulici da vidimo ko ide za nama, da se zaključavamo u svojim domovima, da ne damo djeci da izlaze iz kuća, da sa strahom odlazimo na posao, jer se „stečena sloboda“ od nekih doživljava kao mogućnost da se vrijeđaju i ugrožavaju manjinski narodi

Savjet Muslimana Crne Gore obratio se predstavnicima vlasti, opozicije, evropskim institucijama, kako su kazali, vapajem da se stane u kraj šovinističkim divljanjima u Crnoj Gori.

Njihov apel prenosimo integralno:

Ponukani brojnim pozivima, video snimcima i fotografijama pripadnika manjinskog muslimanskog naroda Crne Gore koji svakog časa stižu na naše telefone, prinuđeni smo da se obratimo predstavnicima vlasti, opozicije, evropskim institucijama sa vašajem da se stane u kraj šovinističkim divljanjima u Crnoj Gori. 

Kao Savjet muslimanskog naroda Crne Gore koji brine o pravima crnogorskih Muslimana ne zanimaju nas rezultati izbora u Crnoj Gori, jer mi nismo politička organizacija, ali svakako da ćemo na svaki demokratski način stati u zaštitu pripadnika našeg naroda kojima je ovih dana, posebno u opštinama na sjeveru Crne Gore, očigledno ugrožena životna egzistencija.

Posebni apel upućujemo ključnoj figuri ovog trenutka u Crnoj Gori, gospodinu Dritanu Abazoviću, i svima onima oko i iza njega sa pitanjem: da li je sloboda anarhija? Gospodine Abazoviću, ovih dana crnogorski Muslimani ponovo spavaju sa pasošima ispod jastuka, ponovo smo akteri istrage poturica, ponovo se vraćaju bolna sjećanja na Štrpce, Bukovicu, Srebrenicu (za koju se Vaša visoka funkcionerka pita da li je genocid), Rožaje, Ulcinj, Tuzi, ponovo nam u ušima odzvanja marš sedmog bataljona, ponovo se prizivaju aveti prošlosti. I Vi na sve to, kao ključna figura svega ovoga, poručujete da se ostane doma, stvarajući još veći strah, jer ne osudiste kao demokrata šovinističke izjave mržnje koji odjekuju ovih dana Crnom Goru protiv našeg, ali i Vašeg naroda. Gospodine Abazoviću, ne vjerujemo više “Mladićevim čokoladicama“ iz Srebrenice nakon kojih je pobijeno hiljade nedužnih Muslimana, ne vjerujemo priči o ubačenim udbašima, jer je onda okupljeno desetine hiljada udbaša na jednom mjestu, vjerujemo samo onome što vidimo sopstvenim očima, a to je ovih dana mnogo ružno i zastrašujuće.

Apelujemo na nevladin sektor, koji još uvijek ćuti, da se uključi i osudi sve ovo što se događa, isto onako kako su znali osuđivati evntualne pljačke i korupcije, apelujemo na međunarodne institucije da ne naprave grešku iz devedesetih, jer ovoga puta ćemo biti sigurni da nije greška nego namjera. 

U dvadeset prvom vijeku u jednoj demokratskoj državi doživljavamo da se od straha okrećemo na ulici da vidimo ko ide za nama, da se zaključavamo u svojim domovima, da ne damo djeci da izlaze iz kuća, da sa strahom odlazimo na posao, jer se „stečena sloboda“ od nekih doživljava kao mogućnost da se vrijeđaju i ugrožavaju manjinski narodi.

Muslimanima je Crna Gora sveta zemlja i domovina koju ne damo i koja je naša jedina, za koju ćemo se zalagati do posljednje mogućnosti kao zemlju multietničkog sklada i demokratije, u kojoj živimo djelivši dobro i zlo sa našom braćom i sestrama drugih nacija i vjera.