Čuveni govor Ćamila Sijarića na sahrani Maka Dizdara: “Jer zemlja prkosna i ponosna kakva sam ja još nigdje među zemljama ne postoji”

A se leži dobri čovjek i pjesnik Mak Dizdar. Mre na svojoj baštini, na plemenitoj, na zemlji Bosni. Cijelim svojim pjesničkim bićem stajao je uz svoju Bosnu. Iz one drevne, budio je Kamene spavače i pred nas ih ko stihove svoje izvodio da nam kaže: ‘Eto, to su i takvi su bili oni što leže pod stećcima’. Daleko, pa preko svih ‘Modrih rijeka’ bio je, prešao i stigao u jednu davnu i daleku Bosnu, u onu što je perom životožednim, a u studen kamen da, ostane trajno, ispisala svoj prkos bosanski: ‘Neću Istok, neću Zapad, ni Carigrad, ni Rim neću. Neću dogme i neću negve, neću tuđ skiftar i tuđ oltar, rekao je Sijarić

Foto: Radiosarajevo.ba

“Zapis o zemlji”, kratki epitaf najvećeg našeg pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara iz pjesničke zbirke “Kameni spavač”, objavljene davne 1966. godine, nosi snažnu poruku o bosanskohercegovačkoj državi, na vječitoj vjetrometini sila, negiranja, osporavanja, ponižavanja, tlačenja, od Srednjeg vijeka do današnjih dana.

Zato “Zapis o zemlji”, i toliko decenija poslije, na nas ostavlja tako snažan utisak, jer sve što je “Zapis o zemlji” to smo mi danas i sutra.

Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u divnom Stocu.

Izložen žestokim kritikama i napadima, kako jednom zapisa dr Sanjin Kodrić, te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama vezanim za njegov privatni život – 14. jula 1971. godine umire u Sarajevu, u 54. godini života.

On je, kako je autoru ovih redaka kazivao akademik Muhamed Filipović, podmuklo ubijen, umoren…

Zato se danas, na Dan državnosti BiH, prisjećamo Maka Dizdara i čuvenog govora još jednog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pisca Ćamila Sijarića koji je sve ono što jeste bio Mak, i što jeste Bosna, izrekao na posljednjem ispraćaju velikog pjesnika.

“A se leži dobri čovjek i pjesnik Mak Dizdar. Mre na svojoj baštini, na plemenitoj, na zemlji Bosni. Cijelim svojim pjesničkim bićem stajao je uz svoju Bosnu. Iz one drevne, budio je Kamene spavače i pred nas ih ko stihove svoje izvodio da nam kaže: ‘Eto, to su i takvi su bili oni što leže pod stećcima’. Daleko, pa preko svih ‘Modrih rijeka’ bio je, prešao i stigao u jednu davnu i daleku Bosnu, u onu što je perom životožednim, a u studen kamen da, ostane trajno, ispisala svoj prkos bosanski: ‘Neću Istok, neću Zapad, ni Carigrad, ni Rim neću. Neću dogme i neću negve, neću tuđ skiftar i tuđ oltar. Hoću svoju slobodnu baštinu i na svojoj baštini svoga dida, jer zemlja prkosna i ponosna kakva sam ja još nigdje među zemljama ne postoji’, kazao je nad grobom velikog Maka Dizdara veliki Ćamil Sijarić.

Mak je svoju ljubav prema jednoj mu domovini, čiju kulturu i baštinu je istraživao, dešifrirajući tisućljetne poruke naš predaka ostavljene u kamenu, platio svojim životom, kao toliki prije i poslije njega.

Faruk Vele (Radiosarajevo.ba)

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!