Navršilo se dvadeset godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Ulice su pune ljudi, slave se jubilej, sloboda i državnost, a čini se da nikada nije bilo više onih koji s ponosom nose crnogorsku zastavu. Međutim, prije nešto više od tri decenije u Crnoj Gori je bila potrebna hrabrost da se voli svoja zemlja, istakne crnogorski barjak i podignu dva prsta – simbol pristalica Liberalnog saveza Crne Gore i ideje nezavisnosti.

Zato se danas prisjećamo Rasima Raska Hadžiahmetovića, vlasnika kultne „Tamatue“ u Podgorici, mjesta okupljanja crnogorskih suverenista, ali i Saše Raonića, mladića koji je prvi podigao crnogorsku zastavu ispred Skupštine Crne Gore.

Na krovu „Tamatue“ vijorila se crnogorska zastava u vrijeme kada je njeno javno isticanje bilo ravno političkom prkosu, a u tom kultnom lokalu okupljali su se književnici, novinari, političari i slobodoumni ljudi koji su sanjali suverenu i građansku Crnu Goru. Iz „Tamatue“ se odlazilo na proteste, raspravljalo o slobodi, demokratiji i obnovi državnosti, zbog čega je taj kafić prozvan slobodnom crnogorskom teritorijom.

Saša Raonić ostao je upamćen kao simbol najzdravije i najhrabrije crnogorske omladine devedesetih godina. Zajedno sa svojim prijateljima 1992. godine skinuo je jugoslovensku trobojku sa jarbola ispred Skupštine i podigao crnogorsku zastavu sa dvoglavim orlom, dok su okupljeni pjevali „Oj, svijetla majska zoro“. Zbog tog čina bio je hapšen i proganjan, ali je ostao simbol građanske, antiratne i evropske Crne Gore.

Ponosni smo što je Fokus još prije nekoliko godina objavio tekstove o njima i na taj način ostavio pisano svjedočanstvo o dvojici ljudi koji, nažalost, više nijesu fizički među nama. Njihove priče danas nijesu samo podsjećanje na jedno teško vrijeme, već i svjedočanstvo o ljudima koji su imali hrabrosti da javno brane ideju slobodne, građanske i nezavisne Crne Gore onda kada to nije bilo ni lako ni poželjno.

Sead Hodžić