Vlada Crne Gore formirala je prošle godine Savjet za saradnju iseljenicima, a za potpredsjednika je izabran Ruždija Jarović, član jednog od najuspješnijih i najbrojnijih iseljeničkih udruženja – “Euro Gusinje” iz Njujorka.

Iako su pojedina iseljenička udruženja iskazala nezadovoljstvo zbog toga što njihovi kandidati nijesu izabrani u Savjet, Jarović kaže da su pored njega iz Sjedinjenih Američkih Država izabrana još dva člana iz udruženja koja su prepoznata po svom radu, te da nema nikakvog govora da je taj izbor bio pogrešan.

“Za sva udruženja važila su ista pravila: da kanditat ima biografiju o aktivnostima u udruženju, a udruženje je moralo da dokaže da ima rezultate u radu, kao i planove za budućnost. Zainteresovani su poslali aplikacije i ko je ispunio uslove njihov član je primljen. Po mojim saznanjima, nijedno udruženje iz dijaspore Crne Gore nije imalo primjedbu na ono što je tadašnja vlada tražila od udruženja. Sva udruženja imala su pravo učešća, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost i političko opredjeljenje. Zamislite situaciju: neko prihvati sve tražene uslove i prijavljuje čak tri kandidata, a kada ne ispuni uslove ne priznaje ono što je na početku prihvatio! Nažalost, pojedinci su sebe vidjeli kao političkog lidera, čekajući pobjedu DF-a i ostalog djela opozicije, da dođu tamo gdje im je obećavano”, kazao je na početku razgovora za Portal Revije Fokus Jarović.

Pored Vas, iz SAD je u Savjet izabran predstavnik Fondacije “Gusinje” iz Njujorka, kao i predstavnik “Rumije” iz Čikaga. U kakvim ste odnosima sa njima i planirate li zajedničke akcije u SAD?

– Međuljudski odnosi su na nivou, a što se tiče zajedničkih akcija, to ne zavisi samo od mene. Jedno je sigurno – ja ću raditi sve javno i transparentno, kao što se radi u Udruženju “Euro Gusinje” i uz obavezno prisustvo medija.

Da li Crna Gora posvećuje dovoljno pažnje iseljenicima?

-Uvijek može bolje. Ima vremena da se mnoge stvari poprave.S obzirom na to da sam član odbora koji će se baviti pravima iseljenika iz Crne Gore u Crnoj Gori, nastaviću, kao do sada, da se borim da dijaspora ima pravo glasa u konzularnim predstavništvima.

Jedan od mojih predloga biće da svi oni koji su van Crne Gore duže od pet godina imaju pravo na uvoz stvari za domaćinstvo, potrebnih građevinskih materijala ukoliko prave kuću ili stan i na uvoženje automobila koji ispunjavaju evropske standarde, a sve to bez plaćanja carine. Tu treba ubaciti stavku da se automobil ili uvezeni aparati ne mogu otuđiti deset godina od datuma uvoza.

Da li Crna Gora ima različite aršine prema pojedincima i udruženjima?

– Za sada nekolicina iz državnog vrha i diplomatije pažnju poklanja pojedincima i favorizuje udruženja u kojima su ti ljudi. Zašto je tako ptice na grani znaju. Mislim da uspješna udruženja, kao što je “Euro Gusinje” treba da nastave rad na polju zbližavanja, bez obzira na to koliko će biti diskriminisana ili lažno grljena. Najbolji primjer diskriminacije pojedinaca i nekih udruženja u dijaspori su državna televizija RTCG i novine “Pobjeda”, a prednjači uredništvo programa za dijasporu u RTCG. Ako se sa tom praksom nastavi rad Savjeta će biti upitan. Moram da izdvojim ambasadora Zorana Jankovića, doskorašnjeg generalnog konzula u Njujorku, koji je pokazao poštovanje prema svakom pojedincu i udruženju. Drago mi je što je njegov nasljednik ambasador Željko Stamatović nastavio sa tom praksom.

Nakon formiranja Savjeta iseljenika iz Crne Gore, prema našim informacijama, u nekim udruženjima u Zapadnoj Evropi i Australiji je došlo do podjela…

– Upoznat sam s tim. Sa nekim članovima tih udruženja sam pričao o tome kako je došlo do toga. Navodno su pojedinci bez saglasnosti upravnih odbora sami sebe kandidovali za mjesto u Savjetu, što je rezultiralo podjelama. Ja sad ne bih puno da komentarišem o tome. Mislim da svima trebaju na prvom mjestu da budu udruženja, a ne funkcije.

Mnogi kažu da je Savjet pregolem i da ima mnogo članova. Posebno u oči pada broj ljudi koji su izabrani iz Crne Gore. Plašite da ćete zbog toga biti nefunkcionalni?

– Poznato je da van živi isti broj građana kao u Crnoj Gori. Normalno da je da je vođeno računa da iz svake države budu predstavnici iseljenika u Savjetu. Kada je riječ o članovima Savjeta koji žive u Crnoj Gori, stičem utisak da se vodilo računa da se zastupi forma i broja iseljenika, pa su tom tijelu i predstavnici opština odakle je najveći broj iseljenika.

Da li članovi Savjeta koji nijesu iseljenici imaju pravo glasa?

– Oni su ravnopravni članovi kao i mi iz dijaspore i imaju pravo glasa.

Bilo je mnogo prigovora zbog toga što se novac poreskih obveznika iz Crne Gore troši na plaćanje avionskih karata i drugih troškova članovima Savjeta. Kako gledate na to?

– Ti prigovori su bili od pojedinaca koji su razočarani što članovi njihovih minijaturnih udruženja nijesu primljeni u Savjet. O troškovima ne mogu da govorim, a nadam se da će biti minimalni. To pitajte ljude iz Uprave za dijasporu.

Udruženje “Euro Gusinje”, koje Vas je kandidovalo za mjesto u Savjetu, poznato je po svojoj transparentnosti i javnom radu. Za svaki dolar koji ste prikupili i donirali postoje informacije na Vašem sajtu. Da li je to jedan od razlog što Vam narod masovno vjeruje?

– Najbolji dokaz uspjeha u radu je Udruženje “Euro Gusinje”. Sve što smo uradili do sada bilo je javno. Nije dovoljno iznijeti samo spisak donatora, već je važno ne obmanuti donatora. Uspjeh našeg dosadašnjeg rada pokazalo je i veče koje smo organizovali u Njujorku, gdje je prisustvovalo nekoliko stotina iseljenika iz Crne Gore.

Kakvi su planovi u “Euro Gusinju” za ovu godinu?

– “Euro Gusinje” će nastaviti da se bavi humanitarnim radom. Za ovu godinju je planirano organizovanje piknika 30. jula u Njujorku, a nakon spektakularne “Večeri dijaspore” odmah je počelo da se radi na organizaciji manifestacije za ovu godinu.

Sead Hodžić