„U Africi postoje takozvani smrtonosni dalekovodi na putu kojim se kreću rode. Roda na sjever leti i po mjesec dana, a za to vrijeme ne jede i spava samo po desetak minuta u letu. Vjerovatno u tom intervalu ne primijeti žice i dalekovode, pa svake godine strada na hiljade ptica. To se najvjerovatnije desilo sa Perkom. I stručnjaci za rode iz Slovenije su, kako su me informisali iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica iz Podgorice (CZIP) i ornitolog Darko Saveljić, kazali da je najvjerovatnije to u pitanju“, kaže Adem Softić

Prošlo je više od 50 dana od kada je rodac Perko stigao u Polimsku ulicu u Beranama da popravi gnijezdo i dočeka svoju ljubav Perku. 

Nažalost, njegova ljubljena ove godine nije došla, a najvjerovatnije se nikada više neće ni pojaviti.

Perko svakodnevno i dalje popravlja gnijezdo i nada se svojoj dragoj, ali će se krajem avgusta, kako sada stvari stoje, na jug vratiti sam.

ZATVARA SE CIKLUS REPRODUKCIJE

Adem Ado Softić iz Berana, koji sa bezgraničnim strpljenjem i ljubavlju prati rode i pravi fotografije od 2012. godine, kada su se doselile, kaže da je ženka ove godine najvjerovatnije stradala prilikom migracija.

„U Africi postoje takozvani smrtonosni dalekovodi na putu kojim se kreću rode. Roda na sjever leti i po mjesec dana, a za to vrijeme ne jede i spava samo po desetak minuta u letu. Vjerovatno u tom intervalu ne primijeti žice i dalekovode, pa svake godine strada na hiljade ptica. To se najvjerovatnije desilo sa Perkom. I stručnjaci za rode iz Slovenije su, kako su me informisali iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica iz Podgorice (CZIP) i ornitolog Darko Saveljić, kazali da je najvjerovatnije to u pitanju“, kaže za Portal Revije Fokus Softić.

On pojašnjava da ženka dođe nekoliko dana poslije mužjaka, a desi se da stigne i nakon deset – petnaest dana. Međutim, prošlo je skoro dva mjeseca a Perke još nema…

„Tako se ove godine zatvara ciklus reprodukcije dok se nešto ne desi, neko čudo… Vidjećemo šta će biti sljedeće godine, da li će mužjak doći sa novom ženkom, jer postoji mali procenat mogućnosti da se to desi“, dodaje Softić.

Ove godine je, kaže, napravio najmanje fotografija.

„Jednostavno, obuzme me tuga kad ga pogledam kako se rodac ponaša i sjedi sam u gnijezdu. Ode na momenat do Lima, nahrani se, vrati se u gnijezdo, i dalje ga uređuje, priprema, ali je 50 dana previše“, ističe on.

Softić se i dalje nada da će se ženka pojaviti. U ovo doba, kaže, prethodnih godina već su bili izleženi pilići i šetali po gnijezdu…

Rode, objašnjava, dolaze iz centralne i južne Afrike, gdje im je prirodno stanište preko zime. Prelaze desetak hiljada kilometara da bi došle na sjever i obavile ciklus reprodukcije.

„Bijele rode su, da tako kažem, aristokratija u rodu te vrste ptica i držanjem i dugovječnošću. Žive i do 40 godina. Naseljavaju gradska područja juga Evrope preko ljeta, a krajem avgusta se vraćaju u afrička staništa gdje provode afričko ljeto, odnosno našu zimu. Dolaze od polovine marta do početka aprila i budu do kraja avgusta, dok se mladi ne osposobe za let, odnosno povratak“, dodaje Softić.

BERANCI SE SAŽIVJELI SA RODAMA

Rode su došle u Berane 2012, na 150. godišnjicu grada. U Polimskoj ulici su formirale gnijezdo i porodicu i izlegle tri male rode. Sljedeće godine su na svijet došle još tri, 2014. četiri, a 2015. pet.

„Prošle godine jedno pile je, nažalost, uginulo. Majka nije mogla da postigne sve i donosi hrane koliko im treba, a po prirodnoj selekciji hranu grabi ono koje je najjače, tako da je to zakržljalo i uginulo. Tako da su ukupno izlegli 14 pilića koji su se vratili sa njima u Afriku. Pilići ne dolaze, to nije praksa, imaju svoj život sa svojim partnerima, a roditelji se vraćaju da bi svake godine obnavljali reproduktivni ciklus“, kaže Softić.

On čak ima fotografiju Perke i Perka iz 2009, kada su dolazili da osmatraju teren i pripremaju gnijezdo za dolazak u Berane.

Beranci su se, kaže Softić, saživjeli sa rodama i prihvatili ih kao rod.

„Tu su imale obilje hrane i gnijezdo u centru grada koje je, zahvaljujući ljudima, zaštićeno od gromova, zmija, i bilo siguran dom. Došli smo dotle da se pozivamo na rode, da ih volimo, da smo ih prihvatili kao svoje“, rekao je Softić.

Ove godine je, dodaje, na inicijativu CZIP-a, započet projekat u koji je bio uključen i on, s obzirom da je rode pratio maltene svakodnevno otkad su stigle u Berane.

„Po projektu je bilo predviđeno da se prvo napravi novo gnijezdo po evropskim standardima da bi se rode zaštitile od strujnog udara. Sljedeći korak je bio da se obezbijedi stalni monitoring gnijezda i obezbijedi kamera na krovu zgrade u kojoj se, igrom slučaja, nalazi kancelarija Agencije za zaštitu životne sredine u Beranama i preko njih obezbijedi internet da bi se 24 sata snimalo gnijezdo. Treći korak je bio prstenovanje pilića, a četvrti ugradnja GPS uređaja pilićima prije nego što počnu da lete, jer odraslim rodama ne može. Tako bi se znalo tokom čitave godine gdje su, šta se dešava, kad kreću… Bio je to izvanredan projekat koji zbog nedolaska ženke ne može da bude raelizovan“, kaže Softić.

POŽRTVOVANA MAJKA

Softić je foto aparatom, između ostalih, zabilježio i momenat kada je Perka širila krila i pravila suncobran da bi pilićima napravila hlad.

„Osjetila je da je to malo i ostavila ih nakratko, otišla do Lima koji se nalazi na nekoliko stotina metara vazdušne linije, zahvatila kljunom vodu, vratila se i tuširala ih. To je jedna prelijepa priča ali, nažalost, ne znamo šta će biti sljedeće godine“, ističe Softić.

Svetlana Peruničić