Potresno pismo majke ubijene devojčice iz “Ribnikara” roditeljima dečaka ubice: “Ako nas ikada budete tražili…”

Tragedija koja nas je zadesila je toliko strašna, bolna i nepojmljiva, da se svakodnevno borimo za udah. Misli koje će nas doživotno moriti su: Zašto mu niste pomogli?! Zašto ste ga obučavali u streljani i kod njega razvijali i gajili tako jezive vještine pucanja i ubijanja, dok smo mi našu djecu vodili na časove umjetnosti i sporta?!, napisala je majka djevojčice

Nina Borović Kobiljski, majka E. K, djevojčice ubijene u masakru 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar”, potresnim riječima obratila se roditeljima dječaka koji je ubio njihovu ćerku i još osam školskih drugova, kao i domara škole. U pismu naslovljenom “Roditeljima nelečenog dečaka”, ona iznosi niz do sada nepoznatih detalja o životu djece iz odjeljenja VII/2 prije masakra.

Pismo Nine Borović Kobiljski prenosimo u cjelosti:

Poruka roditeljima neliječenog dječaka: Ako nas ikada budete tražili i poželjeli da kažete: “Molim vas oprostite, nismo znali bolje i mnogo nam je žao…”

Roditeljima nelečenog dečaka….ako nas ikada budete tražili i poželeli da kažete: "Molim vas oprostite, nismo znali…

Posted by Nina Borovic Kobiljski on Monday, May 22, 2023

Znate, mi više u ovozemaljsku pravdu ne vjerujemo… Ali se trudimo da nastavimo da vjerujemo u ljudskost i u istinu…

Vjerujem da vam je dobro poznata činjenica da je naše odjeljenje VII/2 bilo jedno izuzetno odjeljenje, ne zato sto je bilo sastavljeno od odličnih đaka, već zato što su to bila dobra djeca i dobri prijatelji jedni drugima. Oni su u školu odlazili nasmijani i vraćali se zadovoljni.

“DOBIJALI SMO SNIMKE KAKO PJEVAJU, IGRAJU”

Sjećate se da su nam djeca išla zajedno na jezički kamp u Francusku… pa dobijali smo njihove video snimke kako pjevaju pored kamina, igraju se na tematskim večerima i idu na izlete… znate i da su se svi zajedno kartali i smijali u sobama do kasno u noć.

Kako ne biste znali, kada ste puni zahvalnosti zvali razrednog starješinu i zahvaljivali se što vam je sin tako lijepo prihvaćen od strane drugara u novom odjeljenju u koje ste izabrali da ga prebacite.

DA LI ZNATE DA JE TOM DJETETU BILA NEOPHODNA POMOĆ?

Bilo im je prelijepo, ali im je istovremeno bilo čudno zašto jedno dijete svih 7 dana spava sklupčano na fotelji, umjesto u krevetu, iako mu je na raspolaganju cijela dvokrevetna soba?!

Da li znate da je tom djetetu bila neophodna pomoć i vas roditelja i stručnih lica?

Tragedija koja nas je zadesila je toliko strašna, bolna i nepojmljiva, da se svakodnevno borimo za udah.

Misli koje će nas doživotno moriti su: Zašto mu niste pomogli?! Zašto ste ga obučavali u streljani i kod njega razvijali i gajili tako jezive vještine pucanja i ubijanja, dok smo mi našu djecu vodili na časove umjetnosti i sporta?!

Ako niste bili svjesni svoje uloge u nezapamćenoj tragediji od 3. maja 2023. godine, onda biste se morali osvijestiti i shvatiti da se, nažalost, ovdje suočavamo sa tragedijom nakon tragedije koja poprima svjetske razmjere. Jasno nam je da javno mnjenje traži neki smisao – razlog sa ciljem da se ovakav zločin na neki način obrazloži i shvati kako je do njega došlo?

Da se razumijemo, vršnjačko nasilje je krucijalna tema današnjeg doba kojoj se mora posvetiti najveća pažnja i briga kako bi se ono zaustavilo.

Ali se u ovoj tragediji ono nije desilo niti biste smjeli ponovo da se obmanjujete i krijete iza neistine.

Izvinjavam se, desilo se na najpogubniji mogući način, ali od strane vašeg djeteta prema našoj djeci.

Da li ste svjesni činjenice da preživjeli i ranjeni dobijaju životne prijetnje iz cijelog svijeta jer će “neko završiti ono što je započeto”, u bolesnom ubjeđenju o zadovoljenju pravde za “maltretiranog” dječaka.

Vi dobro znate da su ga djeca VII/2 naivno prihvatila, pružila mu ruku prijateljstva i to je sve što su njihova zlatna srca mogla da urade… sve drugo je bilo na vama koji ste za njega odgovorni i stručnim službama koje su morale da zadrže objektivnost onda kada nastupi roditeljska slabost.

OVO JE VIJEK BEZ SRAMA

Znate, 21. vijek je, nažalost, vijek bez srama…. ne bi trebalo da je u ovom vijeku bila sramota potražiti svu stručnu raspoloživu pomoć današnjice.

Kada vas opet budu pitali, razmislite hoćete li ponoviti: “Nisam kriv” ili ćete makar reći: pogriješili smo, nismo znali bolje…

Tada možda niste znali, ali je sada bolna istina iza svih nas i trebalo bi da možete bolje…makar da kažete: “Oprostite, mnogo nam je žao, vaša djeca ni za šta nisu kriva!”

Ovdje nije u pitanju samo lična tragedija, već kolektivna tragedija jednog društva, jer su stradala izuzetna djeca koja su bila na pravom putu da postanu sjajni ljudi i koji su sa nesuđenim sopstvenim porodicama trebala da budu zalog ovom društvu.

I dalje se molimo za spasenje vaših duša, ali bez priznanja nema ni pokajanja.

Izvor: “Blic”

Foto: Detalj ispred škole “Vladislav Ribnikar” nakon masakra (Printscreen/PRVA TV)

Idi na VRH

error: Content is protected !!