Rožajac Ernes Erko Kalač, koji već 30 godina živi u Njemačkoj, dobitnik je odlikovanja kojim može da se ponosi čitava naša iseljenička zajednica i Crna Gora.

Kalača, istaknutog sportskog radnika i humanistu, odlikovao je njemački predsjednik Frank Valter Štajnmajer za angažman u osnivanju Izbjegličkog olimpijskog tima, kao i ranije zasluge u integrisanju migranata kroz sport u toj zemlji.

“Tužan sam, ali i ponosan i zato ovaj orden posvećujem mojim rahmetli roditeljima Sadiku i Nurki, mojoj rahmetli sestri Samiri, koji mi danas puno nedostaju da podijelim radost i ponos sa njima. Jer znam da bi oni bili ponosni na mene, jer znam koliko su voljeli svoje i svoga, jer znam koliko su u mene vjerovali, jer znam da su se svakom mom uspjehu neizmjerno radovali, jer znam da bi i oni od sreće danas pustili suzu. Ja danas plačem ponosan i tužan, ali odlučan da ostanem na putu koji nema alternativu, za mir, za slobodu, za zajedništvo”, kazao je Kalač.

Odlikovanje, poznato i kao “savezni krst za zasluge”, Štajnmajer je Kalaču uručio 3. decembra prošle godine.

Ernes Kalač je 1989. godine iz Jugoslavije otišao prvo u Tursku, pa u Austriju i na kraju je Njemačka postala njegov dom.

“Prva plata mi je bila 640 maraka, a radio sam u jednoj firmi za čišćenje. Sport mi je, korak po korak, otvorio mnoga vrata, a kroz sport sam, srećom, uspio da pomognem velikom broju ljudi”, kaže Kalač.

Iako već tri decenije živi u gradiću Eperchauzenu, blizu Frankfurta, gdje je osnovao Lotus, klub ili udruženje za zdravlje i borilačke sportove koje ima 1.500 članova, nikada ne zaboravlja Crnu Goru. Između ostalog, osnovao je fondaciju “Prof. dr Ernes Erko Kalač”, koja pomaže djeci iz Rožaja između pet i 12 godina starosti, i motiviše ih da se bave sportom.

“Želio bih da poručim mojima u Crnoj Gori – radite da nađete zajednički put za budućnost Crne Gore, Crna Gora treba angažman mladih ljudi koji mogu da grade karijere u svojoj državi. Poštujte se i nalazite zajednički jezik radi budućnosti i prosperiteta svoje domovine. Crna Gora je bila i ostaje moja oaza ljubavi”, poručio je Kalač.

Počevši od 2016. godine i Olimpijade u Rio de Žaneiru, olimpijska porodica bogatija je za još jednog člana – The Refugee Olympic Team – Izbjeglički olimpijski tim, sastavljen od sportista koji su zbog ratnih razaranja i sukoba, kao i zbog političke situacije, bili prinuđeni da napuste domovinu.

Izbjeglički tim nastupao je i u Tokiju, a sa njima je bio i Kalač, koji je aktivno učestvovao u realizaciji ove humane i sportske ideje.

Formiranje tog olimpijskog tima najavio je predsjednik MOK-a Tomas Bah u oktobru 2015. u jeku najveće izbjegličke krize od Drugog svjetskog rata.

Ratovi u Siriji, Avganistanu, Iraku, Somaliji i Sudanu izazvali su izbjeglički talas u Evropi, a svijet je plakao i bio šokiran smrću Alana Kurdija, trogodišnjeg dječaka iz Sirije, čije je majušno tijelo fotografisano na turskoj obali, nakon što njegova porodica nije uspjela da dođe do Grčke preko Egejskog mora u prenatrpanom čamcu.

“Ovaj tim biće simbol nade za sve izbjeglice na svijetu i učiniće da svijet bude još više upoznat s veličinom ove krize. Ovo je i signal međunarodnoj zajednici da su izbjeglice ljudska bića i važan dio zajednice”, kazao je tada Tomas Bah.

Izbjeglički tim nastupao je u Tokiju sa 29 takmičara u pojedinačnim sportovima.

“I ja sam nekada bio migrant u Njemačkoj, i ja sam osjetio koliko je težak takav status, pa sam, kao neko ko se bavio sportom, napravio koncept integracija kroz sport, zasnovan na mom životnom iskustvu. Tomas Bah je tada bio predsjednik Sportsko-olimpijskog saveza Njemačke, on i institucija koju je vodio prihvatili su taj program, preko koga smo mnogo dječaka, djevojčica i mladih ljudi uspjeli da integrišemo u život zajednice. Od tada datira moje poznanstvo, a zatim i prijateljstvo s Tomasom Bahom, koji je, kada je postao predsjednik MOK-a, prenio svoja iskustva i poglede na sport u olimpijski pokret. Tako je rođena i ideja o izbjegličkom timu, koja je 2015. godine realizovana u saradnji s UNHCR-om. A kako sam bio uključen u taj proces u Njemačkoj, pozvan sam da budem dio i ovog lijepog projekta. Sa zadovoljstvom i velikim ponosom sam prihvatio”, priča Ernes Kalač.