Na distanci: Čičina rakija
Čiča je imao duge guste brkove. Dok je govorio neprestano bi ih sukao, pa su mu brkovi bili zašiljeni prema naviše. To je, pričao je čiča L, znak rječitog čovjeka. Čovjeka koji drži riječ i čija je zadnja u kući. Zbog toga, pričao je, i nosi ovakve brkove, da znaju ljudi odmah sa kim imaju posla
Piše: Kemal Musić
Kod komšije L. često bih navratio. Tada se nije moglo proći bez makar pola litra šljive. Tu šljivu L. je kupio kod jednog čiče iz Potrka. Čiča, kao sve čiče na svijetu, u mladosti je bio bećar. Imao sedlenika i levor za pasom.
„U mladosti dok sam pjev’o, ječalo je Tomaševo“, pričao je čiča mom komšiji L.
Čiča je imao duge guste brkove. Dok je govorio neprestano bi ih sukao, pa su mu brkovi bili zašiljeni prema naviše. To je, pričao je čiča L, znak rječitog čovjeka. Čovjeka koji drži riječ i čija je zadnja u kući. Zbog toga, pričao je, i nosi ovakve brkove, da znaju ljudi odmah sa kim imaju posla.
Čiča je pričao da su mu sinovi otišli u bijeli svijet – Amerika, Njemačka, Holandija… Jave se ponekad. Pitaju jesu li šljive rodile ove godine. Jel ona njihova omiljena trešnja još u životu. Jesul zarasli vraneški putevi. A on, čiča, odavno prestao da pije. Stegla ga prostata, skočio šećer, povećao se pritisak, srce ponekad preskoči, a godine stisle, pa mu ne treba rakija. Zbog toga je i prodaje po povoljnoj cijeni.
Čičina rakija se žuti kao limun, pa smo joj dali ime „limunada“.
Kad sklizne niz grlo i spusti se u utrobu, tijelo obuzme blaga vrućina i u stomaku počne da se žari.
L. nikom ne sipa tu rakiju, osim meni.
Jutros mi maše iz svog dvorišta i kaže da njegova supruga našom „limunadom“ izvršila dezinfekciju.
Na distanci: Kako se moj rođak Ć. vratio sa radne akcije
Na distanci: Zamjenik GENSEKA i Korona
Komentari