Beranac Vildan Ramusović opisuje sebe kao velikog avanturistu. Pokušava da obiđe što je moguće više država, zbog čega se prijavio preko programa Work&Travel da radi u SAD-u. Pamti da se 27. maja ove godine, u kasnim večernjim satima, našao na aerodromu najvećeg grada Aljaske, u Enkoridžu. Tamo obavlja dva posla. Radi 16 sati dnevno, piše mnemagazin.me.

“Prijavio sam se za taj program, a uslov je bio da sam redovan student, pa sam tako, nakon skoro dvije godine poslije završetka specijalističkih studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, upisao i master”, rekao je Vildan za MNE magazin.

POSLOVI

Vildan pojašnjava da jedan posao obavlja u Home Depotu kao prodavac-konsultant na departmanu za građevinske materijale. Home Depot je, dodaje,  među najvećim kompanijama u SAD, a ima svoje prodavnice u Kanadi i Meksiku.

“Cilj ove kompanije je da svi radnici postanu dio jedne velike narandžaste familije u kojoj su svi jednaki, od običnog radnika pa do glavnog menadžera u radnji, što mi se u suštini najviše sviđa, a što je drugačije u odnosu na našu državu”, kaže Vildan.

Drugi posao obavlja u prodavnici Safeway, koja je dio velikog Albatros lanca prehrambenih proizvoda. Tu priprema i pakuje svježe voće i povrće.

“Radni dan mi počinje u pet ujutru, a završava u deset uveče. Lagao bih ako bih rekao da nije naporno, ali je isplativo. Biti poštovan i plaćen za posao koji radiš jedna je od najvećih želja svakog radnika”, rekao je on.

Vildan je ranije, dok je bio u Crnoj Gori, radio u državnoj upravi, odnosno u Upravi za zaštitu kulturnih dobara na Cetinju. Neko, kaže, sanja o državnom poslu, ali ga on nikada ne bi preporučio mladoj, ambicioznoj osobi.

Radio je u Upravi, kaže, sa divnim ljudima, ali ono što mu je smetalo jeste sistem funkcionisanja, kako Uprave, tako i drugih državnih firmi. Sistem u praksi, pojašnjava Vildan, ne zna da prepozna radnika od neradnika. Sistem, dodaje, ne zna ni da nagradi radnika.

“Sistem pravi veliku razliku u platama između ‘običnog’ radnika, koji završava 80 odsto obaveza, i rukovodećeg kadra. Sistem veoma rijetko šalje mlade osobe na usavršavanje. Sistem nije dobar, treba ga mijenjati”, smatra Vildan.

Slično je, dodaje on, bar što se tiče njegove profesije, i kod privatnika, gdje vlada monopol, a “gdje su privatnici u družbi sa pomenutim sistemom”.

“Iz godine u godinu koriste sistem radnog osposobljavanja tek svršenih studenta. Znam dosta kolega koji moraju da rade duže od osam sati dnevno bez ijednog centa nadoknade. U većini slučajeva ne dobiju ni hvala za to. Omladina se plaši da priča o ovim stvarima, jer kad dođe prvi u mjesecu neko ipak mora da plati rentu i račune”, kaže on, dodajući da je veliki optimista i da se nada da će ovi problem ubrzo biti riješeni.

PROMJENE

Kada je pošao na Aljasku, na početku mu nije bilo lako da se prilagodi novom okruženju. Prije svega, kaže Vildan, nedostaju mu familija, ali i društvo.

“I hrana, jer sam veliki gurman. Vremenom sam počeo da spremam jela. Ovdje čovjek ima mogućnost da kupi sve preko interneta, pa je tako iz dalekog Njujorka stigao paket balkanske hrane”, kaže on.

Ono što mu je, takođe, teško palo, jeste i što s ekipom ne posjećuje utakmice crnogorske reprezentacije.

“Ovo je godina velikih i bitnih utakmica za našu državu. Nadam se da će mi se, nakon povratka, ukazati prilika da gledam Crnu Goru na velikim takmičenjima”, kazao je on.

Živi u gradiću Kenai, koji ima 8.000 stanovnika, ali ističe da su rijetki slučajevi da sretne nekog ko zna gdje se nalazi Crna Gora. Kaže da se dešava da, nakon raznih pojašnjenja, pominjući i Jugoslaviju, ljudi shvate o kojoj državi je riječ.

“Nađe se i po koji Jugosloven koji je došao ovdje prije 40-50 godina, pa kad čuje kako mi pričamo ‘jugoslovenski’, razvuče osmjeh preko čitavog lica i potrči ka nama na čašicu razgovora”, kaže Vildan.

Tamo se, kaže, narod razlikuje od ostatka SAD-a. Veoma su, precizirao je, druželjubivi i uvijek spremni da pomognu. Stekao je mnogo prijatelja.