“Srebrenog medvjeda danas sam u 14 sati prodao za 4.000 eura jednom čovjeku iz Srebrenika. Ponudu sam imao i od reditelja Emira Kusturice koji mi je nudio hiljadu eura više. Međutim, on se na mojim vratima pojavio pola sata nakon što sam završio sa prodajom. Ovo sam, vjerujte mi, morao da učinim. Moja djeca nisu imala šta da jedu i to me najviše boljelo”, kazao je Mujić

Nazif Mujić iz mjesta Svatovac nadomak Lukavca, kojem je osvajanje prestižne nagrade na filmskom festivalu u Berlinu prije nešto manje od četiri godine donijelo trenutnu slavu, odlučio je da proda Srebrenog medvjeda za 4.000 eura.

Kako je kazao u razgovoru za Klix.ba, na taj korak natjerali su ga neimaština i borba za golo preživljavanje.

Nazif Mujić je početkom 2013. godine na prestižnom Berlinskom filmskom festivalu dobio nagradu, odnosno Srebrenog medvjeda za ulogu u filmu “Epizoda u životu berača željeza”, koji je na osnovu istinite priče snimio poznati bosanskohercegovački reditelj Danis Tanović.

Međutim, kako je kazao u razgovoru za Klix.ba, slavni kip je danas morao da proda zbog teške finansijske situacije u kojoj se našao.

“Srebrenog medvjeda danas sam u 14 sati prodao za 4.000 eura jednom čovjeku iz Srebrenika. Ponudu sam imao i od reditelja Emira Kusturice koji mi je nudio hiljadu eura više. Međutim, on se na mojim vratima pojavio pola sata nakon što sam završio sa prodajom. Ovo sam, vjerujte mi, morao da učinim. Moja djeca nisu imala šta da jedu i to me najviše boljelo”, kazao je Mujić za Klix.ba.

Film “Epizoda u životu berača željeza” nastao je prema istinitoj priči koju je supruga Nazifa Mujića Senada Alimanović proživjela prije pet godina, kada ljekari nisu željeli da joj pomognu i tako joj ugrozili život jer nije imala zdravstvenu knjižicu.

O Senadi i njenom suprugu Nazifu snimljen je pomenuti film koji je probudio interesovanje svjetskih medija.

Slava koju je Mujić doživio omogućila mu je dva radna angažmana – prvi na kompleksu Panonskih jezera u Tuzli, a potom i u Komunalnom preduzeću u Lukavcu.
“Na panonskim jezerima bio sam angažovan mjesec dana, a s obzirom da nisam bio prijavljen posao sam morao da napustim. Potom sam dobio zaposlenje u Lukavcu, gdje sam proveo šest mjeseci, ali zbog narušenog zdravlja sam i taj posao napustio”, kazao je Mujić, kojem je nedavno dijagnostikovan i dijabetes.

Borba za egzistenciju Mujiće je natjerala da pokušaju da traže azil u Njemačkoj. Poslije šest mjeseci provedenih u izbjegličkom centru u predgrađu Berlina, porodica Mujić se vratila u rodnu BiH, s obzirom da u Njemačkoj nisu mogli da ostanu.

Nakon povratka u rodni Svatovac Mujić je ponovo krenuo u borbu za preživljavanje. Bez stalnog zaposlenja i narušenog zdravlja opet se posvetio sakupljanju starog željeza, ali novca za osnovne životne namirnice bilo je sve manje.

“Više nisam znao šta da radim. Bilo je trenutaka da gledam malog medvjedića i svoju djecu koja su gladna. Skupio sam snage i prodao ga. Sada će biti onako kako mora da bude. Sa suprugom i djecom ponovo ću potražiti bolji život u Njemačkoj. Tamo idemo 6. januara iduće godine i ne želim da se vraćam u BiH koja me je iznevjerila. Svi su željeli da se fotografišu sa mnom kada sam donio medvjedića u BiH, a kada mi je trebala pomoć niko nije bio tu za mene. Neka je svima na sramotu”, rekao je Mujić.