Dejvid Gudman, čiji je stariji brat, zajedno s drugovima, nađen zakopan u jarku, i Klarens Džons, vođa pokreta za građanska prava, koji je bio advokat Martina Lutera Kinga mlađeg, sa žaljenjem su dočekali ovu vijest. “Ovaj slučaj neće biti zatvoren sve dok rane koje su podijelile našu zemlju ne budu zaliječene”, rekao je Gudman novinaru “Atlantika”. “Ne možete ukloniti ranu iz prošlosti dokle god je otvorena, čak i ako je prekrijete zavojima”

Dvadeset prvog juna 1964. trojicu mladića koji su se prijavili da učestvuju u popisu afroameričkih glasača u Misisipiju (takozvano “Ljeto slobode”), ubili su pripadnici Kju kluks klana i policije kada su krenuli da ispitaju podmetanje požara u lokalnoj crkvi. Više od pola vijeka kasnije, jedan dan prije 52. godišnjice smrtonosnog napada na Džejmsa Čejnija, Endrua Gudmana i Majkla Švernera, glavni tužilac u Misisipiju zvanično je proglasio slučaj zatvorenim.

Dejvid Gudman, čiji je stariji brat, zajedno s drugovima, nađen zakopan u jarku, i Klarens Džons, vođa pokreta za građanska prava, koji je bio advokat Martina Lutera Kinga mlađeg, sa žaljenjem su dočekali ovu vijest.

“Ovaj slučaj neće biti zatvoren sve dok rane koje su podijelile našu zemlju ne budu zaliječene”, rekao je Gudman novinaru “Atlantika”. “Ne možete ukloniti ranu iz prošlosti dokle god je otvorena, čak i ako je prekrijete zavojima”.

Iako nije otkrivao detalje o razgovoru sa glavnim tužiocem Misisipija Džimom Hudom, rekao je da ga je Hud pozvao nedjelju dana prije nego što je saopšteno da je slučaj zatvoren.

“Kada sam čuo da FBI zatvara slučaj, nisam se mnogo iznenadio”, rekao je on.

Gudman i njegova porodica zalagali su se za detaljniju istragu ovog slučaja i bezbroj drugih činova nasilja počinjenih 1960-tih godina, što je dovelo do usvajanja zakonskog akta (zakon “Emeta Tila“) koji nalaže zajednički rad saveznog ministarstva pravde i organa vlasti država na ponovnom razmatranju neriješenih ubistava iz tog perioda.

“Riječ je o slučaju ubistva koje su Amerikanci počinili nad Amerikancima zato što su htjeli da budu Amerikanci”, kaže Gudman.

Većinu bijelih Amerikanaca koji su živjeli 1960-tih godina on smatra saučesnicima ubistava, zato što su podsticali mržnju.

“Cijela država je bila eksplicitno i implicitno umiješana u stvar koju nazivamo rasizmom, a u stvari to je kapitalizam u potrazi za jeftinom radnom snagom”, dodaje on.

“ONI NISU ŽRTVOVALI SVOJE ŽIVOTE, BRUTALNO SU IM ODUZETI

Slučaj, poznat i kao “Misisipi u plamenu”, po igranom filmu o istrazi koja je uslijedila, bio je važan katalizator borbi za građanska prava 60-tih godina prošlog vijeka. Klarens Džons kaže da taj slučaj nikada neće biti zatvoren, s obzirom na zaostavštinu trojice ljudi.

“Ponekad koristimo riječ ‘žrtvovanje’, ali ‘žrtvovanje’ u određenoj mjeri podrazumijeva dobrovoljnu radnju. Oni nisu žrtvovali svoje živote. Oni su im oduzeti na brutalan način”, kaže Džons.

On ističe da Amerikanci imaju kratko pamćenje kada su u pitanju suroviji aspekti njihove istorije.

“Nasljeđe ovih mladih ljudi nikada ne može izgubiti na značaju. Ono vremenom može da izblijedi u našem sjećanju, ali će ostati jednako važno”, rekao je on.

Vanita Gupta, šef odjeljenja za građanska prava američkog ministarstva pravde, u saopštenju o zatvaranju slučaja kaže: “Ministarstvo pravde je istraživalo slučaj tri puta za 50 godina i osuđeno je devet osoba za ulogu u tom monstruoznom zločinu”.

Zahtjev za komentar proslijeđen je kancelariji glavnog tužioca Misisipija, ali odgovora nije bilo, uprkos višestrukim zahtjevima.

Gudman i Džons uočavaju sličnosti između društvenih previranja 60-tih godina prošlog vijeka i nasilja današnjih policajaca i ekstremista.

“OVO JE AMERIČKA PRIČA”

“Spremnost određenih ljudi da primjenjuju nasilje, da dominiraju na određeni način, ili da svoje strahove izražavaju kroz nasilje stara je priča, ona ista koja je dovela do ubistva mog brata, događaja u Orlandu i Šarlotu, u Sjevernoj Karolini i svih događaja između”, rekao je Gudman. “Ovo je američka priča. To nije priča moje porodice ili porodica Gudmana, Švernera i Čejnija”, dodao je on.

Džons i Hud su ukazali na ulogu Misisipija u ubijanju crnaca i njihovih saveznika. Kako je Hud naveo u jednom saopštenju, “zatvaranjem slučaja takođe je zatvoreno značajno poglavlje u istoriji Misisipija”. Džons je rekao da se nada da je došlo do promjene u istoriji istraga rasnih zločina u ovoj američkoj državi.

“Iskreno se nadam da je kancelarija državnog tužioca Misisipija preispitala indicije na najbolji mogućin način”, rekao je on. “To nije uvijek bio slučaj. Volio bih da vjerujem da su 2016. to zaista uradili”.

U redovima aktivista za građanska prava i Afroamerikanaca, Misisipi je ozloglašen zbog rasističke prošlosti i nasilja policije. Džons je rekao da “Misisipi nije ponovo Misisipi samo zato što je zatvorio slučaj”, ali je istakao da je država nedavno uvela mjere koje otvaraju vrata ograničavanju prava glasa Afroamerikanaca.

“Ukoliko nemaju zaštitu saveznih vlasti, prijeti im opasnost da počinioci rasistički motivisanih djela ne budu krivično gonjeni na odgovarajući način”, rekao je on.

POSTALI LEGENDE NAKON SMRTI

Dženis Mekdonald, profesor prava na Univerzitetu u Sirakjuzu i jedna od direktora inicijative “Cold Case Justice”, koja je otkrila stotine “sumnjivih ubistava iza kojih stoje rasističke organizacije, pojedinci ili policija” na jugu SAD, emotivno je reagovala na vijest o zatvaranju slučaja.

“Ljuta sam”, rekla je. “Ljuta sam na ministarstvo pravde, ne samo zbog ovog slučaja, već i zbog svih drugih slučajeva koje bi trebalo detaljno da ispitaju”, rekla je ona. “Oni naprosto ne obavljaju sveobuhvatnu istragu kakva je obećana tim porodicama usvajanjem zakona ‘Emeta Tila’”, kaže ona.

Nakon što su ubijeni, Endru Gudman, Džejms Čejni i Majkl Šverner postali su legende. Međutim, Dejvid Gudman sumnjičavo gleda na način na koji se ponekad objašnjava njihova smrt.

“Ne vidim svog brata kao aktivistu. Vidim ga kao Amerikanca koji je želio da premosti jaz između naših velikih ideala – ‘da su svi ljudi stvoreni jednaki’ – i naših svakodnevnih iskustava, koja su u velikoj mjeri suprotnost tome”, rekao je on.

“Neminovno prijeti opasnost da će ljudi na ovo gledati ovako: ‘Slučaj je zatvoren, idemo dalje’”, kaže Džons. “Slučaj možda jeste zatvoren, ali mora postojati javna obaveza zaštite onoga što su ti mladi ljudi željeli da urade i nastavljanja rada u njihovom duhu”.

Izvor: blic.rs