Pedro svakog dana pješači najmanje tri sata i penje se uz strme litice kako bi došao do pećine. Vrijeme je ostavilo traga na njegovoj koži, ali i pored toga izgleda dosta mlađe za čovjeka od 80 godina. Kaže da je oduvijek želio da živi u izolaciji, u divljini, još dok je bio dječak

Pedro Luka (79) živi u pećini u sjevernoj Argentini duže od 40 godina i to bez tekuće vode i struje, na planini u proviniciji Tukuman.

Kada ogladni, uzme pušku i krene u lov ili tri sata putuje niz planinu ka najbližem naselju San Pedro de Kolalao. Potok je njegov glavni izvor vode.

“To je najčistija voda u ovom kraju”, kaže on.

Nije ni usamljen. Društvo mu pravi 11 pjetlova i dvije koze koje preko dana lutaju planinom u potrazi za hranom, a onda se uveče vrate, tražeći sklonište od puma i drugih grabljivica. Petlovi ga stalno bude oko tri sata ujutru, kada Pedro zapali vatru i tako počinje novi dan.

On je, piše “Kurir”, postao legenda u San Pedru de Kololaou, a žitelji mu često daju hranu i ostale potrepštine. Kupuje svijeće, kvasac i kukuruz od penzije, koja iznosi između 100 i 200 dolara, koju uredno podiže na šalteru gradske pošte.
Jedini tehnološki uređaj koji posjeduje je radio na baterije, ali ima poteškoća da uhvati stanice jer je signal slab.

Pedro svakog dana pješači najmanje tri sata i penje se uz strme litice kako bi došao do pećine. Vrijeme je ostavilo traga na njegovoj koži, ali i pored toga izgleda dosta mlađe za čovjeka od 80 godina.

Kaže da je oduvijek želio da živi u izolaciji, u divljini, još dok je bio dječak. Podigao ga je djed u San Pedru de Kololau, koji je napustio prvi put sa 14 godina kako bi proputovao sjevernu Argentinu i zaradio na transportu uglja u Boliviju.
Kasnije se vratio u zavičaj i pronašao pećinu. Priča o njegovom samotnjačkom životu se proširila, pa ga sad povremeno posjećuju turisti i lokalni školarci.

“Nikad se nijesam zapitao zašto sam odabrao da živim ovdej. Bila je još jedna pećina u blizini, ali mi se ova više sviđa. Ponekad pomislim kako bih volio da proputujem svijetom, da vidim Evropu. Ali ima mnogo mora između dva kontinenta i potrebno je dosta vremena da bi se prešlo”, kaže on.

U jedno je siguran, a to je da ništa ne bi mijenjao u svom životu.