Argentinci “iskopali” čudesnu priču o fudbaleru iz Istre, svjetskom prvaku po kojem je nazvana i ulica u Argentini

“Rođen u Italiji, danas bi bio Hrvat, odrastao u Argentini i postao svjetski prvak s Urugvajem”, ističe u naslovu argentinski portal Cielo Sports, objavljujući priču o tom krilnom igraču uoči početka Svjetskog prvenstva u Kataru

Fudbaleri Hrvatske prije četiri godine nisu pobijedili u finalu Svjetskog prvenstva, ali jedan igrač rođen u Istri bio je svjetski prvak 1950. godine s Urugvajem.

Ernesto Servolo Pedro Vidal, rođen u mjestu Buje, bio je dio ekipe koja je iznenađujuće slavila sa 2:1 protiv Brazila na stadionu Maracana.

Ulica u argentinskom gradu San Francisco, udaljenom 200 kilometara od Cordobe, nosi njegovo ime.

Ernesto Servolo Pedro Vidal (Foto: YouTube/Printscreen)

“Rođen u Italiji, danas bi bio Hrvat, odrastao u Argentini i postao svjetski prvak s Urugvajem”, ističe u naslovu argentinski portal Cielo Sports, objavljujući priču o tom krilnom igraču uoči početka Svjetskog prvenstva u Kataru.

Ernesto Servolo Pedro Vidal, potomak Španaca u egzilu, rođen je 15. novembra 1921. u mjestu Buje koje je tada bilo pod Italijom, a danas je dio Hrvatske. U tom mjestu na poluostrvu Istra sada živi 4.451 stanovnik.

Vidal se kao dječak preselio s porodicom u Argentinu i nastanio u gradu San Francisco na istoku zemlje. Počeo je da igra fudbal u klubu Sportivo Belgrano gdje je sa 15 godina debitovao u lokalnoj ligi.

Godine 1941. prešao je u poznatiji Rosario Central s kojim je ispao iz prve argentinske lige, pa se odmah iduće godine vratio nju. Klub je napustio nakon 53 odigrane utakmice uz 17 postignutih golova.

Tada je obukao crno-žuti dres urugvajskog velikana Penarola gdje je bio dio legendarne ekipe u kojoj su bili Alcides Ghiggia, Oscar Miguez, Juan Alberto Schiaffino i Juan Eduardo Hohberg.

Dobio je zatim poziv u reprezentaciju Urugvaja, premda nije imao urugvajsko državljanstvo.

Svjetska fudbalska organizacija FIFA u to vrijeme nije uslovljavala da reprezentativci budu državljani tih zemalja. Urugvajski fudbalski savez, kako bi se ipak osigurao, sredio je Vidalu urugvajsko državljanstvo.

Sve se to događalo dvije sedmice uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu. Fudbaler rođen u Bujama odigrao je tri od četiri utakmice na tom prvenstvu davši gol protiv Bolivije. Ali, u onoj najvažinoj, finalnoj, nije nastupio zbog povrede.

Urugvaj je u finalu pobijedio domaćina u Rio de Janeiru. Na tamošnjem stadionu Maracana okupilo se 173.800 gedalaca, što je ostala najveća posjeta nekoj utakmici svjetskog prvenstva.

Finalni dvoboj poznat pod imenom “Maracanazo” ostao je duboko utisnut u sjećanje Urugvaja, zemlje s 3,5 miliona stanovnika, kojoj je to bio drugi naslov nakon onog iz 1930.

Vidal je nakon 66 postignutih golova i 15 osvojenih titula u Penarolu, otišao u italijansku Fiorentinu. Zadržao se dvije godine pa potpisao za tamošnju Pro Patriju, tada klub iz Serie A.

Zbog povreda se, međutim, nije naigrao pa se vratio u Urugvaj i nastupao za Nacional, drugog velikana te južnoameričke zemlje.

Sa navršenih 35 godina objesio je kopačke o klin. Vratio se u Argentinu, prvo u Rosario, a zatim se nastanio u San Franciscu.

Četiri sezone je bio trener u Sportivo Belgranu nakon čega je otvorio bar “Santa Rosa”.

Preminuo je 1974. u dobi od 52 godine.

Sahranjen je je na groblju u San Franciscu, gradu gdje danas živi oko 70.000 stanovnika. Lokalna ulica nazvana je njemu u čast.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: Kadar iz finala Svjetskog fudbalskog prvenstva 1950. godine


Idi na VRH
error: Content is protected !!