Meksički filmski reditelj porijeklom iz CG boravio u zemlji predaka: Djed Alejandra Sugicha radio kao rudar u Arizoni, a onda zbog protesta morao da se seli u Meksiko

Priča o emigraciji njegovog djeda Vida je jedna takođe izvanredna „filmska priča“ o čovjeku koji se iz današnjeg Petrovca zaputio prvo prema tada jako važnom rudarskom gradu Bizbi u Arizoni, gdje je živjela velika kolonija imigranata iz praktično cijelog svijeta, ali posebno je bila značajna i brojna emigracija iz Paštrovića. Kao veoma mlad, prvo se nekoliko godina stabilizovao, počeo se baviti trgovinom rudarskom opremom i naučio engleski jezik radeći u Arizoni, da bi već 12. jula 1917. godine postao jedna od 1.300 žrtava deportacije rudara iz Arizone, tačnije sa područja grada Žeroma i Bizbija nakon rudarskih – radničkih protesta koji su izbili u tom dijelu SAD.

Nedavno je u Crnoj Gori boravio Alejandro Sugich (Suđić), poznati meksički producent, filmski direktor i distributer.

Gospodin Suđić je samo jedna od brojnih ličnosti porijeklom iz naše zemlje koji su uspješni u filmskoj industriji Meksika, ali i SAD.

Naime, pored nedavno preminule slavne meksičke glumice Saše Montenegro, rođene kao Aleksandra Aćimović Popović, posljednjih godina od izlaska filma „The Irishman“, čiji je bio producent, i veoma uticajnog Gastona Pavlovića, Alejandro Suđić je jedan od tri najpoznatije ličnosti našeg porijekla u meksičkom filmu posljednjih decenija.

Na tribini u Budvi: Iva Baković, Alejandro Sugich i Ivan Ivanović (direktor Centra za kulturnu diplomatiju)

Tokom boravka, drugog po redu u zemlji predaka, održao je i veoma uspješnu tribinu u Budvi, gradu odakle je njegov djed emigrirao početkom 20. vijeka.

Priča o emigraciji njegovog djeda Vida je jedna takođe izvanredna „filmska priča“ o čovjeku koji se iz današnjeg Petrovca zaputio prvo prema tada jako važnom rudarskom gradu Bizbi u Arizoni, gdje je živjela velika kolonija imigranata iz praktično cijelog svijeta, ali posebno je bila značajna i brojna emigracija iz Paštrovića.

Kao veoma mlad, prvo se nekoliko godina stabilizovao, počeo se baviti trgovinom rudarskom opremom i naučio engleski jezik radeći u Arizoni, da bi već 12. jula 1917. godine postao jedna od 1.300 žrtava deportacije rudara iz Arizone, tačnije sa područja grada Žeroma i Bizbija nakon rudarskih – radničkih protesta koji su izbili u tom dijelu SAD.

Budući da nije imao gdje da se vrati jer je u Evropi buktio Prvi svjetski rat, odlučio se skupa sa još nekoliko bliskih ljudi na odlazak u Meksiko, tačnije mjesto gdje su već živjeli neki njegovi zemljaci koji su već u to vrijeme postali poznati meksički poslovni ljudi. Među njima su bile najistaknutije porodice Rafailović, Luketić i Pavlović.

Konačno se skućio u glavnom gradu Savezne meksičke države Sonore, Hermosilju (Hermosillo), i tamo se povezao sa brojnim svježe pristiglim emigrantima iz ratom zahvaćene Evrope. Po riječima Alejandra, negov djed je prvi veliki posao sklopio sa tadašnjim proizvođačem i danas čuvenog meksičkog piva „Pacifico“ iz države Sinaloe, a oženio se tek sa 56 godina i za sobom ostavio veliko poslovno bogatstvo i brojno potomstvo.

Gordan Stojović sa Gastonom Pavlovićem u Meksiko Sitiju 2023. godine

Posebno je interesantan jedan detalj iz te priče kako je njegov djed kroz poslovanje postao veoma blizak prijatelj sa suvlasnikom pomenute pivare, Jurgenom Klausenom, njemačkim emigrantom, te kako su uvijek jedan drugog zvali „zemljacima“, što nama ovdje i danas može zvučati čudno, ali na hiljade kilometara u tadašnjem Meksiku svi evropski emigranti tog vremena bili su jedni drugima zemljaci i pomagali su se koliko su mogli u novim okolnostima i jednoj prelijepoj, ali izuzetno udaljenoj tački američkog kontinenta, gdje su bili velika manjina u odnosu na lokalno stanovništvo.

Još jedan zanimljiv detalj vezan za predavanje Alejandra Suđića u Budvi je i da je brat od tetke Alejandrovog oca bio poznati kalifornijski senator i političar Džordž Zenović, čija životna priča je, i pored porodičnog porijekla, vezana za Budvu, jer je, po riječima Suđića, tamo upoznao svoju suprugu, inače rođenu u Dubrovniku, Veru Kiku Šarenac, boraveći u Jugoslaviji kao američki vojnik u periodu neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Džordž Zenović bio je blizak politički saveznik, lični prijatelj i organizator predsjedničke kampanje u Kaliforniji američkom predsjedniku J. F. Kenediju.

Zenović je bio ne samo poznati političar, nego i veoma ugledan pravnik, a po njemu se danas zove zgrada okružnog tužilaštva u rodnom gradu Fresnu, koji je takođe poznat svima koji se bave istraživanjima starog iseljeništva kao važna tačka okupljana stare emigracije sa prostora bivše Jugoslavije.

Marina Zenovich, kćerka Džordža Zenovića, poznata je takođe u svijetu filma kao izuzetan dokumentarista. Njena sestra, glumica Ninon Zenović (Ninon Aprea), takođe je imala zapažene uloge, kao i unuka Nicole Aprea.

Boravak Suđića u Crnoj Gori, te najavljena i skora posjeta Gastona Pavlovića, budi nadu da bi se uz pomoć ovih naših slavnih zemljaka Crne Gora mogla pretvoriti u važnu tačku na mapi svjetske filmske industrije.

Alejandro Sugich je još jedan od brojnih uspješnih ljudi našeg porijekla u svijetu i njegov rad, uspjeh i angažman podsjećaju na to koliko je važno praviti veze sa generacijama potomaka iseljenika i koliko su ti ljudi i njihovo djelo važan resurs za bilo koju zemlju.

Tekst i foto: Gordan Stojović

Glavna fotografija: Gordan Stojović sa Alejandrom Sugićem i njegovom suprugom Beatriz u Budvi tokom nedavne posjete Crnoj Gori

Idi na VRH
error: Content is protected !!