Institut za proučavanje rata utvrdio je da se ruski predsjednik Vladimir Putin na ratištu sve više oslanja na “neregularne dobrovoljačke i pomoćne snage, umjesto na konvencionalne jedinice”. U najnovijem izvještaju o ruskoj invaziji navode da se “Putinov loš odnos s vojnim zapovjedništvom i ruskim Ministarstvom odbrane djelimično može objasniti sve većim fokusom Kremlja na regrutovanje loše pripremljenih dobrovoljaca u ad hoc neregularne jedinice”.

Zbog čega Putin onda ne zapovijedi mobilizaciju i na taj način popuni ruske trupe u Ukrajini? “Zato što bi u tom slučaju izazvao pobunu u Rusiji, a teško da bi popravio situaciju na ratištu slanjem neiskusnih mladića kojima se baš i ne gine u drugoj državi”, pokazala je dubinska analiza na nezavisnom ruskom portalu Meduza.

Na prvom plenarnom sastanku jesenjeg zasijedanja državne Dume 13. septembra čelnik Komunističke partije Genadij Zjuganov rekao je da se “specijalna operacija” u Ukrajini “pretvorila u rat” zbog čega je nužna “maksimalna mobilizacija snaga i sredstava”.

Predsjednički potrparol Dmitrij Peskov isti dan je uvjeravao da “u ovom trenutku nema govora o mobilizaciji”, ali već sljedeći dan, 14. septembra, šef Čečenije Ramzan Kadirov rekao je da se “ovo u Ukrajini odavno pretvorilo u neprijateljstva” i da se “svi moramo mobilizovati” ne čekajući da “vođstvo države objavi mobilizaciju”. Kadirov je ubrzo potom pozvao čelnike 85 ruskih regija da “pripreme, edukuju i popune najmanje hiljadu dobrovoljaca”. Uostalom, u Ukrajini je Vrhovna komanda 3. marta odobrila predsjedničku uredbu o opštoj mobilizaciji, koja je u cjelini vrlo uspješna, tako da ukrajinska vojska ima brojčanu nadmoć na frontu. Uz očito viši borbeni duh jer Ukrajinci vode domovinski rat, u kombinaciji s dobrim obavještajnim podacima i planiranjem, primljen je uspjeh ukrajinske protivofanzive u regiji Harkov u septembru. Upravo je ta protivofanziva podstakla najodlučnije pobornike rata u Rusiji da ponovno govore o mobilizaciji. Prvi talas takvih razgovora dogodio se u martu nakon što je propao plan da se “zauzme Kijev za tri dana”, ali tada Kremlj nije išao na to baš kao što ni sada ne pokazuje entuzijazam. Za to postoje i politički i tehnički razlozi. U Ukrajini se sada bori ukrajinska masovna vojska protiv ruske, koja se ne može nazvati ni potpuno profesionalnom jer ima i redovne vojske, i dobrovoljaca, i vojnih obveznika, i plaćenika, a još manje masovnom. Prema federalnom zakonu o mobilizaciji, može se uvesti samo predsjedničkim dekretom, ali u Rusiji nije bilo masovne mobilizacije od Velikog domovinskog rata 1941-1945, iako je u toku prikrivena mobilizacija jer je Ministarstvo odbrane otvorilo nekoliko hiljada slobodnih radnih mjesta širom Rusije za ugovornu službu, a tokom ljeta su takođe počeli regrutovati ukompanijama. No, zašto u Rusiji nije sprovedena prava mobilizacija?

Prije svega, zato što je to jako teško i skupo. Mobilizacija u širem smislu podrazumijeva i masovni vojni rok i prebacivanje privrede i svega ostalog na “vojni kolosijek”, a sastoji se od dvije komponente. Prva je ideološka: ljude treba motivisati da se mobilizuju i tu je glavni instrument isti kao i tokom Francuske revolucije – poklič “Domovina je u opasnosti!” Druga komponenta mobilizacije je organizacijsko-ekonomska: mobilizovanu masu treba što prije pretvoriti u borbeno spremnu vojsku i pritom voditi vojnu privredu.

U Rusiji postoje problemi u oba aspekta. Oni koji zagovaraju mobilizaciju sigurni su da će to dati treutni uspjeh na frontu – budući da se visokotehnološka vojna oprema ne može brzo proizvesti (zbog sankcija), to znači da je potrebno postići uspjeh s ljudstvom koje će otići u bitku. Stvarnost je dijametralno suprotna, i to vrlo dobro razumiju u ruskom vojnom zapovjedništvu. Za gotovo sedam mjeseci “specijalne operacije” ruske vlasti nisu uspjele jasno definišu nnjene ciljeve i prenijesu ih građanima. Zadaće koje je Putin zacrtao za “denacifikaciju” i “demilitarizaciju” Ukrajine, a koje je spominjao prilikom objave rata, ostale su Rusima neshvatljive, pokazala su ispitivanja ruske javnosti još u septembru. Istina, prema istraživanju Levada centra od 1. marta, 76 odsto Rusa, u većoj ili manjoj mjeri, podržava rat u Ukrajini u jednoj ili drugoj mjeri, ali u dvije dobne grupe koje će u slučaju mobilizacije prije svega morati ići u rat (18 – 24 i 25 – 39 godina), samo je 37 do 40 posto ispitanika za nastavak neprijateljstava. Drugim riječima, potencijalno topovsko meso ne podržava rat u Ukrajini, što pokazuje koliko malo bi ih se uopšte odazvalo na mobilizaciju i otišlo ratovati.

Objava mobilizacije mogla bi izazvati daljnju eskalaciju sukoba jer će tada i zemlje NATO-a s kojima Rusija graniči morati na to odgovoriti i takođe sprovesti mobilizaciju. A to će u Kremlju biti shvaćeno kao prijetnja koja zahtijeva odgovor pa situacija može eskalirati. Napokon, Putin je više puta priznao da je vojni potencijal NATO-a i Ruske Federacije neuporediv, ali odmah je naglasio da Rusija ima nuklearno oružje. No, imaju ga i zemlje članice NATO-a.

Ipak, glavni razlog protiv mobilizacije jeste to što su u Kremlju svjesni da većina Rusa jednostavno ne želi ići u rat i umrijeti ili svoje bližnje poslati na ratište. Čak ni ultradomoljubni zvaničnici koji na društvenim mrežama pozivaju ljude da se prijave u rat sami ne idu tamo, niti ne šalju svoju djecu. Ozbiljni članovi Putinove predsjedničke administracije, racionalni generali, čak i neki članovi Savjeta bezbjednosti razumiju da će mobilizacija izazvati velika protestva raspoloženja i postati moćan razlog za nezadovoljstvo. Uz to, mobilizacija će sigurno uticati na veliki kapital, a reakcija poslovne elite takođe je nepredvidiva, što je rizično u situaciji kada je Putin protiv sebe okrenuo i pristalice i protivnike rata pa se jedni i drugi nadaju da će on “otići” u dogledno vrijeme.

Na kraju krajeva, čak i ako, uprkos svemu tome, Putin rizikuje i objavi mobilizaciju, u rusku vojsku doći će desetine i stotine hiljada ljudi koji se jednostavno nemaju kamo rasporediti. Naime, u Rusiji nema kadrovskih brigada i divizija u kojima bi oficiri obučavali mobilizovane vojnim poslovima, a potom bi njima zapovijedali, jer su oficiri na fronti, a bez kvalitetne vojne obuke bacanje ljudi s minimalnim vojnim iskustvom na prvu crtu jednostavno je suludo. Da bi se riješio ovaj problem, oficire će morati povući s ukrajinskog ratišta na nekoliko mjeseci, a tamo je situacija već teška.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: YouTube/Printscreen