Sloboda, nezavisnost, antifašizam i multietničnost nijesu zauvijek osvojene vrijednosti same po sebi. Zato je na svim generacijama, u svim vremenima, da ih njeguju, da ih brane i osavremenjavaju. Sada je to dužnost generacija koje su obnovile državu na referendumu 2006, kazao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović na Cetinju tokom prijema povodom 13. jula. Dana državnosti Crne Gore.

Đukanovićev govor u Prijestonici prenosimo Integralno:

“Danas, 81 godinu nakon Trinaestojulskog ustanka 1941, u slobodnoj, nezavisnoj Crnoj Gori, jednako je neugasla velika ideja koja je pokrenula taj veličanstveni događaj. On je imao univerzalni značaj u vrijeme fašističke pošasti koja je harala Evropom. Zato su ga svjetski velikani toga doba prepoznali kao smjer kuda čovječanstvo treba da ide.

Trinaesti jul 1941. trajno je trasirao i put obnove crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta, put napretka i izgledne evropske budućnosti. Jednako je za nas inspirativan i 13. jul 1878. kada je na Berlinskom kongresu prvi put potvrđeno međunarodno priznanje Crne Gore. Ova dva datuma, zajedno sa 21. majem 2006. su prepoznatljivi znaci na tom sigurnom putu, koji nas je doveo do članstva u NATO, koji nas izgledno vodi do članstva u EU.

Ovo je prilika da se podsjetimo da je Crna Gora bila prva zemlja u novovjekovnoj istoriji Balkana koja je suštinski nezavisnost stekla još krajem 17. vijeka za vrijeme rodonačelnika dinastije Petrović – Njegoš, vladike Danila. Priznanjem na Berlinskom kongresu, na kojem je proširena njena teritorija, Crna Gora je postala multikonfesionalna, multietnička država, uzor tadašnjoj Evropi po poštovanju različitosti, prava i sloboda onih koji ne pripadaju većini. Na tim čvrstim temeljima danas uspješno gradimo građansku, demokratsku, multietničku, evropsku Crnu Goru.

Nažalost, sloboda, nezavisnost, antifašizam i multietničnost nijesu zauvijek osvojene vrijednosti same po sebi. Zato je na svim generacijama, u svim vremenima, da ih njeguju, da ih brane i osavremenjavaju. Sada je to dužnost generacija koje su obnovile državu na referendumu 2006.

Snaga naše vizije je potvrđena i nakon promjene vlasti na izborima prije dvije godine. Crna Gora je na način svojstven civilizovanim društvima dokazala svoj demokratski kapacitet priznanjem izbornih rezultata, po prvi put nakon uvođenja višepartizma. Građanske, proevropske snage su pokazale da je strateške državne interese, kada su ispravno definisani, moguće uspješno braniti i iz opozicionog statusa.

Zahvaljući tom iskustvu, Crna Gora se afirmisala kao funkcionalna parlamentarna demokratija koja je, bez vaninstitucionalnih pritisaka i izazivanja nestabilnosti, u demokratskoj proceduri smijenila evidentno neuspješnu Vladu. Time je otvorena mogućnost da formiramo novu izvršnu vlast sa jasno definisanim prioritetima – deblokada i dinamiziranje pregovaračkog procesa sa EU, i stvaranje uslova za obnovu poljuljanog povjerenja investitora u Crnu Goru.

Nažalost, danas smo opet u riziku da propustimo šansu koja se ukazala nakon tragičnog iskustva u Ukrajini. EU je agresiju na najveću državu na kontinentu ispravno protumačila kao atak na evropski sistem vrijednosti i svoju bezbjednost. I shvatila da je kritičan trenutak da nastavimo i u dogledno vrijeme završimo proces ujedinjenja Evrope; da je to ključna pretpostavka njene konkurentnosti u geopolitičkom raspletu koji se nazire. A to podrazumijeva i skoro članstvo Crne Gore i drugih zemalja regiona u EU. U tom cilju danas su nam potrebnije neko ikad politike koje snaže konsenzus građanskih, proevropskih snaga u Crnoj Gori. Zato je teško razumljivo da se baš u tako izglednom trenutku Vlada opredijelila za prioritetno bavljenje pitanjima koja, iskustveno znamo, podstiču razlike i ostrašćuju diobe, zanemarujući vitalne interese i vrijednosti savremene Crne Gore.

Sve ovo vidim kao dio procesa učenja novih demokratskih lekcija kroz koje Crna Gora prolazi tokom posljednje dvije godine. U takvim procesima ni u jednom vremenu, nigdje na planeti nije sve išlo jednosmjerno. Svuda su neizbježni i usponi i padovi. Ubrzani hod ka željenom cilju, ali i lutanja. Sve ovo su samo nova iskušenja i nova iskustva. I jasna spoznaja – da je uvijek za državni, kao i za svaki dom, najvažnije da ima mudrog i vrijednog domaćina. A to znači da je najvažnije da Crna Gora ima odgovornu i kompetentnu izvršnu vlast koja će nastaviti da vodi zemlju putem ispravno definisane vizije evropskog puta. Zato treba sve da učinimo da ovi dani i sedmice ne budu olako izgubljeni. Vjerujem da će sve parlamentarne stranke kako i najavljuju nastaviti da grade mostove saradnje i zajedničke odgovornosti, da daju doprinos da se usvoje odluke koje su uslov dinamiziranja pregovaračkog procesa, i da se ukazana šansa iskoristi.

Sloboda i nezavisnost koji su temelji antifašizma, neodvojivog dijela državnog bića Crne Gore, danas se brane i afirmišu demokratijom, vladavinom prava, izgradnjom državnih institucija i usvajanjem evropskih standarda. Vjerujem da će i današnje generacije u Crnoj Gori biti na nivou istorijskog trenutka kao što su naši preci bili tog 13. jula koji slavimo.

Hvala vam svima što ste se odazvali pozivu na prijemu.

Čestitam svim građanima Crne Gore Dan državnosti.

Nek’ je vječna Crna Gora”.

Foto: Predsjednik.me