Kćerka iseljenika iz Gusinja i Plava, Lejla Čekić, ovih dana ispisuje jednu od lijepih priča naše dijaspore u Americi. Rođena i odrasla u Bruklinu, nakon godina predanog rada i školovanja uspješno je završila Brooklyn Law School, gdje je stekla prestižnu Juris Doctor diplomu i napravila važan korak ka karijeri u američkom pravosuđu.

Prije pravnog fakulteta diplomirala je političke nauke na Brooklyn College-u sa visokim uspjehom, a završila je i program za paralegala pri Boston University. Tokom studija prava radila je na više značajnih pravnih pozicija, uključujući angažmane u Birou za pravne poslove Vatrogasne službe grada Njujorka (FDNY), kao i u advokatskim kancelarijama Conway Farrell i Chartwell Law, gdje je stekla iskustvo u sudskim i parničnim postupcima, kao i pravnim istraživanjima.

Bila je angažovana i u Tužilaštvu okruga Kings kao studentska pomoćnica tužioca, gdje je učestvovala u pripremi prekršajnih i krivičnih predmeta, izradi pravnih podnesaka i radu na sudskim postupcima.

Već ovog ljeta započinje postdiplomski sudijski pripravnički staž kod sutkinje Edit Shkreli u Vrhovnom sudu države Njujork, u Bronksu. Sudija Shkreli ostala je upamćena kao prva albanska sutkinja u Njujorku, što Lejli predstavlja dodatnu inspiraciju.

U razgovoru za Portal Revije Fokus govori o svom putu kroz američki obrazovni i pravni sistem, izazovima sa kojima se suočavala kao dijete imigranata, značaju porodice, ali i želji da svojim primjerom inspiriše mlade ljude iz naše dijaspore.

“Rođena sam i odrasla u Bruklinu. Moj otac, Nedžad Čekić, porijeklom je iz Gusinja, dok je moja majka, Mersima Jasavić Čekić, iz Plava. Oni su prije oko 30 godina došli u Njujork i Bruklin je od tada naš dom. Veoma sam ponosna na svoje bošnjačke korijene i duboko vezana za rodne krajeve svojih roditelja – Gusinje i Plav”, kaže 26-godišnja Lejla Čekić.

Kako je izgledao vašput od studija političkih nauka do pravnog fakulteta u Njujorku?

– Moj put je počeo na Brooklyn College-u, gdje sam diplomirala s visokim ocjenama i pohvalom i postala članica Phi Beta Kappa društva, najstarijeg i najprestižnijeg američkog akademskog društva za izvrsnost u oblasti humanističkih i društvenih nauka. Nakon toga stekla sam sertifikat za paralegala na Boston University, a upravo me to iskustvo na kraju dovelo do Brooklyn Law School.

Koliko je bilo zahtjevno završiti Brooklyn Law School i steći Juris Doctor diplomu?

– Bilo je to predivno iskustvo, ali u isto vrijeme i veoma zahtjevno. Za razliku od mnogih mojih kolega, nisam dolazila iz porodice advokata, pa nisam imala porodično iskustvo i predznanje o pravnom sistemu kakvo su neki studenti imali. Morala sam sama da pronađem svoje metode učenja, posebno znajući da jedan završni ispit na kraju svakog predmeta odlučuje praktično o svemu.

Ipak, imala sam sreću da pronađem svoj ritam, ali još veću sreću da imam prave ljude oko sebe. Moja prijateljica i koleginica advokatica Aiša Deljanin bila je divan mentor, dok mi je moja draga prijateljica Amina Cecunjanin Musić bila velika podrška tokom čitavog procesa.

Najvažnije od svega, moje sestre bile su moj najveći oslonac. Adelisa je zajedno sa mnom studirala pravo i bila je moja stijena, čineći cijelo iskustvo ne samo podnošljivim nego i lijepim. Moja sestra Izabela bila je neprekidan izvor ljubavi i podrške tokom svega.

Šta te je motivisalo da se odlučiš upravo za pravo i pravosuđe?

– Oduvijek sam imala snažan osjećaj za pravdu. Još kao dijete ljudi su mi govorili da ću jednog dana biti odlična advokatica. Bila sam odlučna, imala sam svoje mišljenje i nikada se nisam ustručavala da stanem iza onoga što smatram ispravnim.

Ali osim toga, iskreno sam željela da napravim razliku. Pravo mi se činilo kao najdirektniji put ka tome. Ono vam daje mogućnost da zastupate ljude, da se borite protiv nepravde i da zaista stvarate promjene koje imaju smisao. Ta želja da budem glas ljudi kojima je potrebna pomoć bila je pokretačka snaga svega što sam radila.

Tokom studija radila si na više važnih pravnih pozicija. Koje iskustvo je na tebe ostavilo najveći utisak?

– Imala sam privilegiju da radim u izuzetnim pravnim okruženjima, od firme sa Vol Strita Conway, Farrell, Curtin & Kelly P.C., do Biroa za pravne poslove Vatrogasne službe grada Njujorka, Tužilaštva Bruklina i nacionalne advokatske firme Chartwell Law.

Svaka od tih pozicija oblikovala me na poseban način, ali moje ljeto provedeno u Chartwell Law ostalo mi je posebno urezano u sjećanje. Tamo sam dobila stvarne odgovornosti – radila sam pravna istraživanja, izrađivala memorandume, analizirala sudske predmete i pomagala advokatima u pripremama za ročišta i suđenja.

Nisam bila samo posmatrač. Bila sam direktno uključena u rad na predmetima, odlazila na sud, radila sa iskusnim advokatima i upijala svako iskustvo. Tada sam prvi put osjetila da sam zaista na putu da postanem ono što sam oduvijek željela – advokatica. A ove sedmice taj san je postao stvarnost.

Kako je izgledao rad u Tužilaštvu okruga Kings kao studentska pomoćnica tužioca?

– To je bilo zaista posebno iskustvo. Po prvi put sam osjetila da na veoma direktan način mogu da utičem na živote ljudi. Postojalo je nešto duboko ispunjavajuće u tome da budem na strani pravde i da znam da posao koji radim ima stvarne posljedice za stvarne ljude. To je dodatno učvrstilo moju odluku da se bavim pravom.

Koliko je teško mladim ljudima iz naših krajeva da uspiju u američkom pravnom sistemu?

– Zaista je teško. Za mlade ljude iz naše zajednice, koji uglavnom dolaze iz imigrantskih porodica, često ne postoji unaprijed utaban put. U porodici nema advokata kojima se možete obratiti za savjet ili nekoga ko vam može objasniti kako funkcioniše čitav proces.

Pravni fakultet je veoma skup, a za upis su potrebni vrhunski rezultati i veliki rad. Kriterijumi su visoki, a put do cilja nije uvijek jasan.

Imala sam sreću da su moji roditelji mogli da finansiraju moje obrazovanje i na tome sam im beskrajno zahvalna. Ali osim njihove podrške, bilo je potrebno mnogo samodiscipline i odlučnosti. Morala sam sama da tražim mentore, učim o čitavom procesu i razvijam sopstvene metode rada.

Zato danas želim da budem dostupna mladim ljudima iz naše zajednice koji žele da krenu ovim putem. Ako makar jednoj osobi mogu pomoći da lakše prođe kroz sve ono kroz šta sam ja prolazila, to mi znači mnogo.

Koliko ti je značila podrška porodice tokom školovanja i karijere?

– Podrška moje porodice bila je nemjerljiva. Osim što su finansirali moje školovanje, učinili su mnogo više od toga kako bi bili sigurni da imam sve što mi je potrebno za uspjeh.

Moje sestre su uvijek bile uz mene tokom ispita, pomagale mi da učim i gurale me kroz duge noći učenja. Moj brat Denis bio je stalni izvor podrške i uvijek je znao kako da mi podigne raspoloženje kada bi postalo teško. Bez moje porodice ovaj put bi izgledao potpuno drugačije.

Ovog ljeta počinješ sudijski pripravnički staž kod sutkinje Edit Shkreli. Šta za tebe predstavlja ta prilika?

– Nevjerovatna mi je čast što ću raditi uz sutkinju Edit Shkreli. Ona je pionirka u svakom smislu te riječi – prva Albanka Amerikanka izabrana za sutkinju u Njujorku, sutkinja Vrhovnog suda države Njujork i profesorica prava.

Posebno mi znači to što je i ona žena sa Balkana koja je uspjela da sruši mnoge barijere i ostavi trag. Sudijski pripravnički staž nakon završetka pravnog fakulteta predstavlja ogromnu priliku i osjećam se zaista srećno i počastvovano što sam dobila tu mogućnost.

Nakon pripravničkog staža, da li planiraš da se baviš advokaturom, tužilaštvom ili možda jednog dana postaneš sutkinja?

– Nakon pripravničkog staža planiram da se posvetim privatnoj advokatskoj praksi, sa fokusom na sudske i parnične postupke.

Koliko je važno da mladi ljudi u dijaspori čuvaju svoje korijene i vezu sa zajednicom?

– To je izuzetno važno. Bez obzira koliko daleko odete i šta postignete, vaši korijeni ostaju vaš temelj. Za mene održavanje veze sa zajednicom znači ostati povezana sa ljudima koji dijele moje vrijednosti, istoriju i osjećaj doma.

Odrastajući u dijaspori, ta povezanost se ne dešava sama od sebe. Morate je njegovati. A kada to učinite, dobijate osjećaj pripadnosti koji je teško pronaći bilo gdje drugo.

Da li si tokom školovanja i karijere osjećala dodatni pritisak kao dijete imigranata?

– Naravno. Kao dijete imigranata uvijek postoji dodatni pritisak da uspijete. Moji roditelji su mnogo žrtvovali kako bi izgradili život u Americi i uvijek sam željela da budem sigurna da je ta žrtva vrijedila.

Šta smatraš svojim najvećim uspjehom do sada?

– Po završetku studija dobila sam Silver Public Service Award priznanje za stotine sati pro bono rada koje sam pružila tokom pravnog fakulteta. Pomaganje zajednici oduvijek mi je bilo veoma važno i to priznanje mi mnogo znači.

Koliko su disciplina, rad i odricanje važni za uspjeh u SAD?

– Rad i disciplina su sve. Ne postoji prečica do uspjeha u Americi, a pravni fakultet mi je to vrlo jasno pokazao. Sve zahtijeva ogromnu posvećenost, organizaciju vremena i svakodnevni trud.

Morate biti tu za sebe čak i kada je teško. Uspjeh nije nešto što vam se jednostavno desi. On zahtijeva konstantan rad i odricanje.

Kakvu poruku bi poslala mladima porijeklom iz Crne Gore koji sanjaju velike karijere u SAD?

– Radite naporno i budite pažljivi kako koristite svoje vrijeme i energiju. Okružite se ljudima od kojih možete učiti, gradite kontakte i pronađite svoju zajednicu. Amerika nagrađuje ljude koji imaju cilj i rade sa svrhom. Vjerujte u sebe jer ste sposobni da ostvarite velike stvari.

Gdje sebe vidiš za deset godina?

– Vidim sebe srećnu i posvećenu poslu koji volim.

Kada pogledaš svoj dosadašnji put, da li postoji trenutak kada si sebi rekla: „Uspjela sam“?

– Diplomiranje. Trenutak kada sam izašla na binu i primila svoju Juris Doctor diplomu bio je trenutak kada je sve postalo stvarno.

Sead Hodžić

Upozorenje: Zabranjeno je preuzimanje teksta i fotografija bez prethodne pismene saglasnosti Redakcije Portala Revije Fokus