Bjelopoljac Anis Idrizović završio je ovih dana osnovne studije Instituta za optiku, Univerziteta u Ročesteru, u Sjedinjenim Američkim Državama. Srednjoškolsko obrazovanje je započeo u Gimnaziji “Miloje Dobrašinović”, u rodnom gradu, a završio na koledžu “Robert Bosh”, u njemačkom gradu Freiburgu.

Ovaj dvadesetdvogodišnjak upisao je doktorske studije a usavršavaće se na univerzitetima u Ročesteru i Arizoni, koji su dvije vodeće institucije u Sjedinjenim Državama kada je u pitanju optika.

Istraživanja na Institutu za optiku na osnovnim studijama obuhvataju širok spektar tema: od ispitivanja fuzije kao izvora energije upotrebom lasera veličine par stadionskih terena, preko dizajna brzih sistema za detekciju preloma kostiju upotrebom vidljive svjetlosti, sve do razvoja tehnologije za proizvodnju optičkih vlakana koja su do deset puta tanja od ljudske dlake.

Anis sa roditeljima nakon diplomiranja (Foto: Nejat Can)

“Nadam se da ću svojim radom u sljedećih nekoliko godina doprinijeti polju geometrijske optike kroz istraživanje novih metoda u oblasti optičkog dizajna i metrologije”, poručuje Bjelopoljac u razgovoru za “Vijesti”.

Koliko su osnovne studije zadovoljile Vaša očekivanja i kakav je osjećaj kada se nađete na kraju jedne ovako važne životne faze?

Osnovne studije su potpuno prevazišle moja očekivanja. Posljednje četiri godine su mi pružile mnogo prilika i podrške za profesionalni i lični rast, tako da sam ponosan što sam u ovom periodu uspio da pronađem neku novu i zreliju verziju sebe.

Osjećanja su podijeljena. Sa jedne strane sam srećan i ponosan što je ova faza mog života uspješno završena, ali sa druge strane brinem zbog promjena i novih izazova koji dolaze.

Koliko su bile teške studije i šta je bilo najzanimljivije od znanja i sadržaja sa kojima ste se susreli tokom studija?

Za mene su osnovne studije bile izuzetno zahtjevne. Program za optiku i optičko inženjerstvo zahtijeva dosta truda i predanosti. Međutim, Institut za optiku je poznat po frazi “Optika je timski sport”, pa je u svakom izazovu bilo mnogo podrške, kako od profesora, studentskih asistenata i tutora, tako i od studenata starijih i moje godine, a nerijetko i studenata mlađih godina.

Veoma sam zadovoljan nivoom znanja koji sam stekao. Akademski program bio je detaljan i rigorozan, ali je bilo i mnogo prilika da se naučeni materijal dovede na sljedeći nivo kroz istraživanje, inženjerske projekte i rad u optičkim kompanijama.

Smatram da smo svi koji smo prošli kroz program naučili kako da razmišljamo kao optički inženjeri i pristupamo novim problemima kritički, što su najbitnije sposobnosti u svijetu u kom se znanje, metodologija i pristupi konstantno mijenjaju.

Završili ste srednju školu u Njemačkoj, koja je u stvari međunarodna škola za mlade od 16 do 18 godina. Koliko je to školovanje bilo presudno da nastavite studije u Americi?

Dvije godine na “Robert Bosch” Koledžu ujedinjenog svijeta (UWC Robert Bosch) bile su apsolutno ključne kako za moju odluku da obrazovanje nastavim u Sjedinjenim Američkim Državama, tako i za uspješan prelaz iz srednje škole u rigoroznije univerzitetsko okruženje.

Moje iskustvo u Freiburgu potpuno je promijenilo način na koji razmišljam i otvorilo moje vidike. Stekao sam nove perspektive, naučio da kritički posmatram svijet i pronašao hrabrost da se zalažem za oblasti i teme do kojih mi je stalo što je bilo ključno za moje fakultetske dane.

Na koji način i zbog čega ste odabrali ovaj fakultet?

Moj izbor fakulteta je bio dijelom nasumičan. Ako sam potpuno iskren, Univerzitet u Ročesteru (UR) nije bio moj prvi izbor, ali su me privukli jaki programi u oblasti inženjerstva i primijenjenih nauka, prilike za istraživanje, dostupnost programa za njemački jezik i kulturu, kao i činjenica da je univerzitet relativno mali i u urbanoj sredini. Nakon ciklusa prijava, UR mi je ponudio odlične uslove za osnovne studije i ubrzo se uspostavilo da je, uprkos inicijalnim sumnjama, izbor bio dobar za moju pozadinu i interesovanja.

Da li je optičko inženjerstvo ono što ste željeli da studirate od početka?

Na prvu godinu sam primljen na programe za elektrotehniku i fiziku. Na univerzitetima u Sjedinjenim Državama česta je praksa da se studenti opredijele za duple programe (double major), a sistem je kreiran na način koji studentima pruža priliku da na prvoj godini istraže nekoliko oblasti prije nego što se konačno odluče za fakultet koji će završiti.

U mom slučaju, na osnovu interesovanja za talasnu fiziku, kao maturant sam odlučio da bi najbolji izbor bili elektrotehnika i fizika. Međutim, kada sam stigao u Ročester, akademska služba savjetovala me je protiv ove kombinacije jer bi, zbog velikog broja obaveznih predmeta i težine oba programa, bilo veoma teško diplomirati u roku. Zbog ovog savjeta sam se opredijelio za elektrotehnički fakultet, na kom sam proveo čitavu prvu godinu.

Međutim, tokom proljećnog semestra prve godine slušao sam predmet iz oblasti inženjerskog dizajna i inovacija koji su predavala dva profesora sa Instituta za optiku i na kom je asistent bio Shravan Gupta, doktorant u oblasti optike koji je osnovne studije završio iz elektrotehnike. Kroz rad na projektima i konsultacije, Shravan mi je nekoliko puta preporučio da odslušam neke predmete iz oblasti optike jer je UR jedna od najpoznatijih svjetskih institucija u oblasti optike. Po njegovom savjetu, na jesen druge godine slušao sam geometrijsku optiku sa profesoricom Julie Bentley, koja je me je svojim ubjedljivim predavačkim stilom i entuzijazmom za optiku lako “prevela” na program za optičko inženjerstvo.

Približite nam malo kroz primjere o kakvim izučavanjima je riječ kada je u pitanju optičko inženjerstvo?

Optika se bavi izučavanjem i primjenom propagacije svjetlosti. Pametni telefoni su odlični primjeri optike na djelu: moderne kamere visoke rezolucije razvijaju dizajneri sočiva, sistem prepoznavanja lica za sigurno otključavanje i blic razvijaju dizajneri iluminacije, hiljade čipova u telefonu štampaju se litografskim metodama koje zajedno razvijaju laserski inženjeri, dizajneri optičkih navlaka i sočiva. Sve ove oblasti pripadaju optici: od dizajna, preko proizvodnje i testiranja sve do plasiranja.

Anis Idrizović (u sredini) sa prijateljima (Foto: Nejat Can)

Primjena ima još mnogo: od dizajna i proizvodnje teleskopa i mikroskopa, novih metoda detekcije bolesti, odbrane, nadzora, augmentovane i virtuelne realnosti, unapređenja vida… Optika je svuda oko nas. Neke od kompanija u kojima rade optički inženjeri su NASA, Apple, Facebook, Microsoft, ASML, Synopsys i druge.

S obzirom na to da je na fakultetu bilo dosta istraživačkog rada, na šta se ta istraživanja odnose i koliko su Vam ona pomogla u usavršavanju znanja?

Istraživanja na Institutu za optiku obuhvataju širok spektar tema: od ispitivanja fuzije kao izvora energije upotrebom lasera veličine par stadionskih terena, preko dizajna brzih sistema za detekciju preloma kostiju upotrebom vidljive svjetlosti, sve do razvoja tehnologije za proizvodnju optičkih vlakana koja su do 10 puta tanja od ljudske dlake.

Moje istraživačko iskustvo je u oblasti optičkog dizajna i metrologije. Na kraju druge godine studija sam se uključio u istraživački proces i imao priliku da radim na razvoju novih optičkih uređaja i metoda.

Jedan od primjera je detektor svjetlosnih frontova koji sam razvio tokom mog rada za laboratoriju profesora Geunyounga Yoona na trećoj godini. Ovaj tip uređaja se obično koristi za detekciju nesavršenosti ljudskog oka (većina nas se testirana ovim tipom uređaja u modernim oftalmološkim ordinacijama), ali je većina uređaja na tržistu skupo, komplikovano za upotrebu i sporo. Moj projekat uključivao je novi pristup detekcije fronta upotrebom posebne (Hartmann) ploče i Raspberry Pi sistema. Tokom mog rada sa prof. Yoonom sam uspio da razvijem inicijalni prototip uređaja za laboratorijsku upotrebu sa mnogo lakšim, bržim i jeftinijim načinom mjerenja.

Par projekata na kojim sam radio su obuhvatali rješavanje problema od ekološke vrijednosti. Na trećoj godini sam razvio dizajn infra-red kamere za detekciju platike u okeanu koristeći zračenje crnog tijela, dok sam na četvrtoj godini bio dio tima koji je razvio novu metodu posmatranja zdravlja korala koristeći fluorescenciju koralnih polipa i kompleksni sistem zum sočiva. Moj diplomski rad uključivao je razvoj teleskopa sa vidnim poljem od punih 360 stepeni, bez ijednog sočiva (uz upotrebu ogledala) za upotrebu u UV, vidljivom i infra-red dijelu spektra, što može biti korisno za širok spektar astronomskih i ekoloških primjena.

Istraživačko iskustvo naučilo me je više nego svi predmeti sa osnovnih studija. Uhvatiti se u koštac sa istraživanjem znači praviti nove konekcije, usložavati znanje, improvizovati, praviti greške, ne uspjeti i ne znati da li će uspjeh ikada doći. Međutim, istraživanje je jedna od par aktivnosti u kojima sam doživio “aha!” momenat, stekao praktične sposobnosti i pronašao fundamentalne veze između naizgled potpuno nepovezanih djelova optike. Za mene je istraživanje način da zaista naučim šta se dešava i ostavim svoj trag kroz nešto potpuno novo.

Kakva su bila druženja na fakultetu, da li je bilo vremena za vannastavne aktivosti, prijateljstva…?

Uz malo volje i organizacije, za sve se može pronaći dovoljno vremena. Druženje i stečena prijateljstva su za mene, a vjerovatno za većinu studenata širom svijeta, najpozitivniji dio fakultetskog iskustva.

Većinu prijatelja stekao sam kroz vannastavne aktivnosti – bio sam član tima za takmičarsko veslanje i maratonsko trčanje, a bio sam aktivan i u zelenim organizacijama koje podržavaju održivost. Fantastično je imati priliku da se sprijeteljite sa ljudima sličnih interesovanja – bez obzira na to koliko su drugačije kulture iz kojih dolazimo ili navike koje nosimo, ono što nam je zajedničko je uvijek u fokusu. Moj društveni život je, pored aktivnosti koje su nam bile zajedničke, uključivao dosta izlazaka i zajedničkih putovanja. Meni se čini da je studentstki društveni život dosta sličan širom svijeta: dinamičan, haotičan, ali uvijek zabavan.

Nedavno ste upisali doktorske studije, da li su i one u oblasti optičkih nauka?

Da, upisao sam doktorske studije. Univerzitet u Ročesteru i Univerzitet u Arizoni su dvije vodeće institucije u Sjedinjenim Državama kada je u pitanju optika, tako da mi je posebno drago što ću imati priliku da se usavršavam na obje institutucije.

Doktorske studije generalno traju između 5 i 8 godina, sa ciljem da se intenzivnim istraživanjem razvije disertacija koja predstavlja nešto novo što do tada nije odrađeno i time doprinosi razvoju optike kao naučnog polja. Ja se nadam da ću svojim radom u sljedećih nekoliko godina doprinijeti polju geometrijske optike kroz istraživanje novih metoda u oblasti optičkog dizajna i metrologije.

Da li u svom pozivu vidite neku “žicu” sa zanimanjima svojih roditelja, s obzirom na to da ste sin poznatog bjelopoljskog fotografa Ermina i neurologice, dr Zilhe Idrizović? Da li ste u svemu imali podršku roditelja i sestre Asje, koja studira na svjetski poznatom univerzitetu u Padovi?

Iako je moja profesija lateralno povezana sa profesijama mojih roditelja, ne bih rekao da postoji direktna veza između naših zanimanjima. Moji roditelji su uvijek praktikovali metodu koju ja nazivam “moderno roditeljstvo” – ohrabrivali su me i podržavali da koračam shodno svojim interesovanjima, uz mnogo podrške, ali bez pritiska. Njihova bezuslovna podrška je tajni sastojak svakog mog uspjeha i na njihovom stilu roditeljstva sam im neizmjerno zahvalan.

Moja sestra je moj najbolji prijatelj i njena mi je podrška uvijek najviše značila. Iako je tri godine mlađa od mene, sumnjam da sam od bilo koga u životu naučio više nego od nje.

Na kraju, šta bi ste savjetovali mladim ljudima i koji je vaš životni moto ili poruka?

Okej je praviti greške – samo se iz grešaka zaista uči.

Jadranka Ćetković (“Vijesti”)

Glavna fotografija: Anis Idrizović (Foto: Institut za optiku)