Čanak: Petog septembra se brani pitanje opstanka Crne Gore kao političkog subjektiviteta

Ja sam svojim očima svjedočio da ljudi u Crnoj Gori, barem njen većinski dio, neće pristati na to što im se sprema. I upravo zbog toga je pitanje odgovornosti na SPC u Crnoj Gori, da odustane od bavljenja politikom, od provokacije Crnogoraca i dovođenja u pitanje crnogorske državnosti. Da odustane od svega toga i da se bavi svoj im poslom u kom je niko živi ne bi ometao, rekao je Čanak

Petog septembra se brani pitanje opstanka Crne Gore kao političkog subjektiviteta, kao nekog ko može da odlučuje o svojoj sudbini. Ako ne može grad Cetinje da namoli da se nešto ne događa na njegovoj teritoriji, ako predsjednik države treba da dolazi da svojim autoritetom pokaže neslaganje sa svim što se dešava, pa zar nije Crna Gora već dovedena u poziciju da od volje građana počinje malo šta da zavisi? A to je samo godinu dana poslije pobjede na izborima onih koji nijesu za suverenu nezavisnu, demokratsku, evropsku Crnu Goru. Zamislite što bi se desilo za pet godina. Zbog toga je važno da se ono što se namjerava uraditi sa vašom državom sad zaustavi, kazao je u razgovoru za Dnevne novine lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak.

Čanak je, podsjetimo, izazvao burne reakcije svojim izjavama da će doći na Cetinje 5. septembra, jer se protivi da se ustoličenje mitropolita Joanikija održi u Cetinjskom manastiru, smatrajući to direktnom provokacijom Crne Gore, koja može da dovede do zla, do iskre koja bi zapalila ne samo našu zemlju, već i čitav region.

“Upravo iz tih razloga, svakog dana se mora ukazivati na pogubnost istrajavanja Srpske pravoslavne crkve da se ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru”, smatra on.

Šta Vas najviše brine kada je riječ o događajima koji slijede u Crnoj Gori?

ČANAK: U odgovoru na ovo pitanje prvo se mora znati istorijski kontinuitet stalnih provokacija i pokušaja da se kroz jedan viševjekovni koncept “Velike Srbije”, Crna Gora i njen subjektivitet ponište i da se ona pretvori u nekakav primorski dio Srbije, kao izlazak na “srpsko more”. Međutim, problem je u tome što vjekovima stvaran identitet Crnogoraca to ne dozvoljava. I sada dolazimo do užasnih posljedica, kao što je 1918. godina, kada je glavna bitka bila za uništenje crnogorskog identiteta na ovaj ili onaj način, preko niza simboličkih poteza sahranjivanja crnogorske države, crkve i nacije, što je naravno prouzrokovalo i Božičnu pobunu. To je u Crnoj Gori, koja pamti, zadržalo jednu oporu notu koja se jednostavno ne može izbrisati iz identiteta Crnogoraca i kolektivnog sjećanja.

SPC svoje insistiranje da se ustoličenje mitropolita Joanikija obavi na Cetinju pravda time da su njihovi episkopi vjekovima ustoličavani u Cetinjskom manastiru…

ČANAK: Tačno je da su pravoslavni episkopi bili ustoličavani u manastiru na Cetinju, ali se u izjavama SPC svjesno izbjegava jedna važna stvar. Ti episkopi su bili birani na svenarodnim zborovima Crnogoraca, a ne postavljani iz Beograda. I tu je bitna razlika. Naizgled je ista stvar, a suštinski je demonstracija, u ovom slučaju duhovna nad Cetinjem, prijestonicom Crne Gore i centrom prostora koji nikada nije zaboravio sve kroz šta se prolazilo. Problem je u tome što se kroz ovakve poteze pokušava potrijeti crnogorska nacija, time i crnogorska državna nezavisnost. To je suština priče.

Događaji poput skupa ispred Lovćenske vile 22. avgusta na Cetinju jasno su pokazali što građani misle o ustoličenju Joanikija u Cetinjskom manastiru, te da neće, odnosno nemaju kud više da odstupaju…

ČANAK: To je bilo i za očekivati nakon iskustva iz 1918. godine. Ja sam svojim očima svjedočio da ljudi u Crnoj Gori, barem njen većinski dio, neće pristati na to što im se sprema. I upravo zbog toga je pitanje odgovornosti na SPC u Crnoj Gori, da odustane od bavljenja politikom, od provokacije Crnogoraca i dovođenja u pitanje crnogorske državnosti. Da odustane od svega toga i da se bavi svoj im poslom u kom je niko živi ne bi ometao.

Ali, SPC to neće…

ČANAK: Očigledno neće, ali joj se sve što je počelo s litijama sada vraća kao bumerang. Na moj užas, vraća se nečim što može da bude nepopravljiva šteta u Crnoj Gori za sve koji u njoj žive i da zaustavi Crnu Goru na evropskom putu, da dovede do vanrednog stanja. A vanredno stanje bi pogodovalo onima koji hoće da je zaustave i da je kasnije, etničkim inžinjerongom i raznim podvalama toga tipa pretvore u izlaz nekakvog “srpskog sveta” na Jadransko more. Upravo zbog toga su događaji koji slijede u narednih nekoliko dana toliko značajni. Najvažnije je naravno da ne dođe do sukoba. I oko toga nema razgovora Jer takav sukob bi zapalio iskru koja bi značila užasne događaje u Cmoj Gori koje ne smijem ni da izgovorim.

Kako komentarišete što je vlast u Crnoj Gori nijema na apele građana da se ustoličenje izmjesti iz Prijestonice?

ČANAK: To je jasan pokazatelj što će se u budućnosti dešavati Crnoj Gori, ako se ovo ludilo ne zaustavi. Ako ne može grad Cetinje da namoli da se nešto ne događa na njegovoj teritoriji, ako predsjednik države treba da dolazi da svojim autoritetom pokaže neslaganje sa svim što se dešava, pa zar nije Crna Gora već dovedena u poziciju da od volje građana počinje malo šta da zavisi. A to je samo godinu dana poslije pobjede na izborima onih koji nijesu za suverenu nezavisnu, demokratsku, evropsku Crnu Goru. Zamislite što bi se desilo za pet godina. Zbog toga je važno da se, to što se namjerava sa Crnom Gorom, sad zaustavi. I zato mogu da kažem samo jedno u neđjelju na Cetinju.

Što je bio osnovni razlog da kažete: Dolazim i ja 5. septembra na Cetinje?

ČANAK: Prije svega, na Cetinje sam dolazio i prije više od 30 godina na mirne proteste koji su bili organizovani i koji su u najtežim vremenima čuvali obraz i čast Cetinja. I bio sam priman kao svoj. To je nešto što ja niti mogu, ni ti hoću da zaboravim. Ja sam bio sa ljudima ondašnjim liberalima i svima ostalima koji su pjevali pjesme, a i ja sa njima “Crna Gora nema mira dok je Mila i Momira”. Međutm, upravo je Milo Đukanović bio najzaslužniji što je u Crnoj Gori sačuvan mir dok su okolo bjesnjeli ratovi. Đukanović je prešao sa jedne strane shvatanja Crne Gore na drugu i postao sigurno jedan od najznačajnijih boraca i najzaslužnijih istorijskih ličnosti što je obnova nezavisnosti, državnosti, samostalnosti Crne Gore i ostvarena. Iz tog razloga sam veoma ponosan što ću biti zajedno sa njim u tom trenutku na Cetinju, u Crnoj Gori, kada se brani pitanje opstanka Crne Gore kao političkog subjektiviteta, da ne idemo dalje, kao nekog ko može da odlučuje o svojoj sudbini.

Može li se ipak dogoditi da ustoličenje ne bude u Cetinjskom manastiru? Predsjednik Đukanović je uputio apel državnim zvaničnicima Srbije, beogradskoj Patrijaršiji… Da li očekujete glas razuma sa tih adresa?

ČANAK: Sve je moguće. Vrlo je važno do posljednjeg trenutka što glasnije upozoravati na sve negativne posljedice koje taj događaj može da donese. Duboko ne mogu da vjerujem da je na ovim prostorima iko spreman za takvu avanturu kojom bi se čitav region uveo u nestabilnost. Mislim da u tom svijetlu, do nedjelje postoji nada da će se smoći dovoljno snage da se sadašnja kriza prevaziđe.

Ako ne riješi…

ČANAK: Ako se ne riješi, vidimo se na Cetinju. Zapravo, vidimo se sigurno na Cetinju, a da li ćemo i slaviti ostaje da se vidi.

Izjašnjavanje kao Crnogorac doživljava se kao smanjivanje broja Srba, a to remeti planove “srpskog sveta”. Govorite o zloupotrebi nacije. Na šta konkretno mislite?

ČANAK: Upravo tako. O tome se malo razmišlja, da je riječ o zloupotrebi nacije kao takve, imamo jedan primjer koji je neuporediv sa ovim što se događa u Crnoj Gori, ali je dobar kao pokazatelj šta je u podlozi svega, a to je pitanje izjašnjavanja na popisu koji treba da se desi u Srbiji. Problem će biti izjašnjavanje građana kao Vojvođani. Imamo ljude sa višeslojnim identitetima koji u porodici imaju razna nasljeđa i jednostavno ljudi nećeda se jednoznačno izjasne ovako ili onako. Njima je najbliža odrednica Vojvođanin. To nije ostali kao što to pokušava ovdje da se predstavi, to nije nekakav otpadak, ne, to su ljudi koji imaju višeslojni identitet i koji su samim tim bogatiji u razumijevanju različitosti što čini Vojvodinu bogatom u istorijskom i duhovnom smislu.

Međutim, aktuelni predsjednik Vlade Vojvodine Mitrović je u jednoj svojoj izjavi objasnio zašto je veliki strah od takvog određenja. Njegovo objašnjenje je da će se tako izjašnjavati Srbi, dok će, po njegovim riječima, Mađari ostati Mađari, Slovaci Stovaci. Na taj način će se smanjiti broj Srba u Vojvodini. To je potpuno suludo. Jer ti ljudi koji hoće da se izjasne kao Vojvodani bi se izjasnili kao Srbi da je to njihov identitet. Kao što se ja na popisima izjašnjavam kao Srbin jer je to moj identitet.

A kada povučete paralelu?

ČANAK: Kada povučete paralelu dobičete suštinski da se izjašnjavanje kao Crnogorac doživljava kao smanjivanje broja Srba u nečemu što treba da bude izlaz Srbije na more, a ne nezavisna, suverena, demokratska, višenacionalna, multikonfesionalna, multikulturalna država Crna Gora, članica NATO-a. Tu i jeste suština cijele priče i tome je služila i politizacija litija. Zaboravlja se da se kod Srba iz određenih razloga koji su bliski ovome o čemu govorim, nacionalna pripadnost vezuje za pripadnost crkvi. Insistiranje na tome služi da bi se Crnogorci proglasiti za Srbe, oni koji ne pristaju da budu Srbi iz Cme Gore, kao neko utješno rješenje. Oni građani Crne Gore koji su svjesni svog identiteta kroz vjekove, koji na ovo ne pristaju, smatraju se izdajnicima srpstva. Zato je nastala podmukla i meni vrlo odvratna kovanica “milogorci”. Kao da je Milo Đukanović izmislio crnogorsku naciju, kao da nije bilo Božične pobune, kao da nije bilo nikoga vjekovima unazad, ni do 15. vijeka kada je, recimo, zidan Cetinjski manastir.

Kovanica “milogorci” ima svoju podmuklu pozadinu. Kažete daje kovanica “milogorci” vrto podmukla i svjesno smještena. Što je u pozadini?

ČANAK: To je kao što sam rekao, podmukli potez koji jasno pokazuje da se, nazivajući ljude “milogorcima” u stvari želi ispolitizovati crnogorska nacionalnost na način na koji to sada politizuje SPC. Tako da je upravo tu ključ svega. Pitanje ustoličenja mitroplita SPC Joanikija prestalo je da bude tehničko pitanje koje ne bi imalo nikakav razlog da bude sporno, onog trenutka kada su litije protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti prestale da budu vjerska procesija. I, sada se pokušava na jedan nedostojan način ukucati posljednji klin u kovčeg crnogorske nacije, vjere i državnosti.

Preuzeto sa portala Luča

Foto: Printscreen

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!