Vušurović sa Cetinja poručio: Današnjim skupom počinje petnaest gandijevskih dana otpora (VIDEO)

Prkos, nepokor i jedinstvo svih i svega što građanskom i sekularnom Crnom Gorom svih diše i što joj dobro misli nam nijesu o pojasu no u srcu i na plećima ove generacije. O ramenu, o ramenu – barjak crnogorski, rekao je Vušurović

Foto: Al Jazeera

Građanski aktivista Peđa Vušurović poručio je skupa  na Cetinju “da je Ostrog odbranjen kroz devet krvavih ostroških dana te da današnjim skupom pred Vilom Lovćenskom počinje petnaest gandijevskih dana odbrane Cetinjskoga manastira”.

“Opštecrnogorski građanski zbore! Rad nevolje i razuma skupštino bratska, sviju religija, uvjerenja i osjećaja, srcem Cetinjani i ljubavlju Crnogorci – od iste vjere u slobodu!

‘I ogradih hram u mjestu koje se zove Cetinje u slavu u hvalu te Gospođe i Majke Božije, u ime njezina roždestva. I napravih pri njemu manastir…i nazvah ga Mitropolijom zetskom…I postavih tu mitropolita zetskoga kir Visariona, koji je bio u to vrijeme, da vlada svim a poslije njega nasljednici…’, pisa 5. januara 1485. gospodar Ivan Crnojević i ne sluteći objasni zašto, stotinama vjekova, bitaka i muka kasnije, sebe svjesna i nepobijeđena Crna Goro, nećeš njihov 5, septembar 2021. godine, zašto ne daš njihovoj kami u svoje srce!

Ne daš, jer tvoje srce i Prijestonica nijesu alajbegovina, nego Ivanbegovina!

Ne daš, jer si ti, dok te je god bilo, svoje za tron rađala i birala, a nijesu ti ih slali! Ni postavljali iz svojega ropstva u tvoju slobodu!

Ne daju temelji Crnojevića države i dvora, tvoji temelji pod Cetinjskim manastirom u koji bi, nedostojan…

Ne daju stubovi manastira Ivanovog što krov Cetinjskog manastira, tvoj krov drže, pod koji bi, nedostojan…

Ne da razidana tablja vladike Rada, više manastira, tvoja tablja, koju sruši dom Karađorđev 1938. zbog čije države bi đe bi, nedostojan…

Ne da zvono Ivanovo, tvoje zvono, koje ti i danas, osviještena Crna Goro, i pretopljeno, zvoni na nauk, buđenje i nepokor, jer je nedostojan…

Ne daju iz Manastira odašiljane poslanice, tvoga Manastira i tvojega sveca, ni njihove riječi krvomutnice, tebi toliko I za vazda strane, jer je nedostojan…

Ne daju mu u manastiru, tvome manastiru raskopavani grobovi branioca Ostroga I gospodara Crne Gore, tvojega velikoga Vojvode i knjaza, Mirka i Danila, jer ih je dvoriti nedostojan…

Ne daju mu tvoja osobena crkvena istorija, tvoji vjekovi koji im trebaju, ne da mu ime i stavovi imenjaka, Pre$ednika četničkoga Nacionalnoga komiteta za Crnu Goru i Stari Ras, jer je nedostojan…

Ne da mu komitska liturđija Nikodima Janjuševića, brane mu i mrtvi, iz komita i partizana svještenici slobodi i narodu, a ne ka on Beogradu zakleti, nedostojan…

Ne da ovom Joanikiju Mićoviću, što nastupa sa onima i za one sa kojima je i uz koje, zavazda od tebe, slobodne Crna Goro poražene, već jedan Joanikije nastupao i odstupio, samim ciljevima nedostojan…

Ne da mu još toliko toga iz dubine tvojih vjekova, nedostojnom, samosvjesna i svoja Crna Goro, što si danas cijela – Prijestonica…

I zašto bi im davala, nepokorna Crna Goro, kad ima sve! Kad i mimo svega što ti je već otela i tek bi, Crkva Srbije ima I sve ono što joj za peti treba! Od viška prava, vlasti, iskopane države. pete kolone do svojih svetinja!

Da ne bi radili i gradili onako kako su širom jedine prave I blaženopošivše, druge, Titove Jugoslavije, da se dogovorimo – nama starije, a vama ljepše!”, poručuje on.

Poručuje im “da se ostave Cetinjskoga manastira”.

“I srećno i s anđelima sve i vama i našoj potuđenoj braći i sve i onima koji su vas poslali! S anđelima i s mirom svakome, ko ne priziva đavola…

Eto vam je mrski, poklekli diktator za svojega, Srpskoj crkvi tako teškoga vakta i režima, da bi vas, i mimo onakvih poreza, dodatno podrivao crnogorskim parama, naudio onakvim i onolickim hramom u Podgorici. Crnogorska crkva je vjerovatno smišljeno bila zaštićena od takvog terora.

Vama je, takvim darom isti Đukanović dao što vam niko uzeti neće! I ne bi, dok je Lovćena nad nama…Mi bi i jesmo i dogodine i do u vječnost Crne Gore tu đe smo i đe planiramo vjekovati – svoji na svome!

Kud ćeš veće simbolike nego da se Mićović, uprkos skromnim uslovima ustoliči u Hramu koji je za građansku i samosvjesnu Crnu Goru, a vjerovatno i cio svijet i sam Beograd, simbol stradanja srpske crkve i njenih vjernika u doskora slobodnoj i sekularnoj Crnoj Gori!

Zaklonite i sebe i nas od vreline patriotizma građanske Crne Gore, iako smo mi hladne glave, za opšte dobro bratsko, kumimo vas Bogom i svim što nam je zajedničko! Osvježilo je, nek vas u miru i radosti, na svome sabere svježina podgoričkog avgusta i srećno Vam bilo nad vječnom kućom onog kojem je Beograd razidao sve što mu nije ostavio u katastru ili betonu…

Prvi ćemo, Prijestonice i Crna Goro, kao braća osjetljiva na višak prava, zakleta da poštuju, učena da vole i uprkos trudu Beograda I širom sveta, nevješta da mrze povodom ustoličenja namjesnika Crkve Srbije u podgoričkom Hramu Hristovog i njenog vaskrsenja koji je njoj i građen uskliknuti sa ljubavlju – DOSTOJAN!”, kaže Vušurović.

Kaže kako je Ostrog odbranjen kroz devet krvavih ostroških dana…

“Današnjim skupom pred Vilom Lovćenskom počinje petnaest gandijevskih dana odbrane Cetinjskoga manastira.

Prkos, nepokor i jedinstvo svih i svega što građanskom i sekularnom Crnom Gorom svih diše i što joj dobro misli nam nijesu o pojasu no u srcu i na plećima ove generacije. O ramenu, o ramenu – barjak crnogorski.

Naše su puške najedno zanavijek. U ogradi Vlaške crkve, đe će i ostati. Ne preko te ograde, ako za dobro mislite…

Za nas je domislila visina primjera onoga čiji grad, manastir i ćivot od danas branimo, kad je poručio Katunjanima:

‘Svakojega Crnogorca… molim i zaklinjam neka svaki stoji s mirom i neka trpi kako i ja trpim, zašto znam da će naše trpjenije bolje za nas biti, nego li ikakva naša osveta…’

Kao braća po Hristu, pravoslavni Crnogorci su srećni da vjernici Crkve Srbije imaju đe. Zbog svih nas, ove zemlje i okruženja, sve đece u Crnoj Gori – još srećniji ako se shvati da mi – odavde i đe – nemamo!

“I više od nas pisanja ne ima…” Da je od razuma…da je od prsta na čelu, a ne na okidaču…da je svoja, a svih…da ustane i vine se đe joj pripada…da je vječna!”, kaže Vušurović.

Govor Vušurovića prekidan je poklicima “izdaja”, “nije ovo Srbija”…

Tekst, foto i video: Antena M

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!