Agresivna politika Republike Sv. Marka, nije propustila priliku da svoje strateške interese ne usmjeri i prema plemenskoj zajednici Kuča u kojoj su mirno živjeli katolici, pravoslavci i muslimani.

Kako bi podrili temelje takvog života, Mlečani su se poslužili provjerenom politikom „divide et impera“, huškajući pravoslavce i katolike protiv muslimanskog stanovništva i obećavajući im razne privilegije ukoliko pristanu da prihvate njihovu vlast.

Tokom opsežnih ratnih operacija s proljeća 1688. godine, ustaničke snage predvođene vojvodom Ivanom Ilikovićem, izvršile su prve udare na naselja nastanjena muslimanskim življem.

Do odlučujućeg sukoba došlo je na Malom Orlovu (Orljevu), u Kučima, 20. marta 1688. godine, kada su mletačke snage pomogle ustanike. U pomenutoj bici, prema nekim izvorima, poginulo je „1.500 Turaka“, dok su ostali bili primorani da se isele iz Kuča.

Za pripadnike 86 bratstava, koja su do tada živjela u Kučima, pouzdana i sigurna utočišta bila su: Podgorica, Gusinje, Plav, Kolašin, Rožaje, Nikšić i Bijelo Polje. Neka od poznatijih bratstava koja su živjela u Kučima, bila su: Abdići, Adžajlići, Adžibegovići, Alići, Aličkovići, Babajići, Bajramspahići, Bakija, Beganovići, Bektaševići, Bećiragići, Biso, Bisonjići, Drekovići, Durovići, Đurđevići, Fetahadići, Glavatovići, Ganići, Hadrovići, Hadžići, Ibričevići, Kačari, Kalači, Kardovići, Kuči, Kajevići, Kasumovići, Kolići, Kos, Kočani, Kršići, Kujovići, Kukuljac, Kuči, Kučevići, Koljenovići, Ličine, Lukači, Lukačevići, Ljuhari, Ljuce, Marići, Mehovići, Mekići, Mekići (Ličine), Medunjani, Memići, Mulalići, Muratovići, Muslići, Mujkovići, Micani, Mrkulići, Numanovići, Nurkovići, Omerovići, Omerhodžići, Pepeljak, Premtići Nikočevići, Orahovci, Oručevići, Radončići, Šarkići, Šabanagići, Višnjići, Zaimovići, Zajmovići, Zajimovići, Zejnilovići, Zećirovići.

Iako rasute po okolnimkrajevima različito udaljenim od Kuča, raseljene muslimanske porodice su dugo čuvale tradiciju i običaje iz starog zavičaja.

Početak XVIII vijeka bio je kobno doba za stanovništvo islamske religije nastanjeno na području Stare Crne Gore. Podstaknuti idejama koje su dolazile iz moćnih političkih centara, koji su u Crnoj Gori prepoznavali oazu za svoje strateške i političke interese na Balkanu, mitropolit Danilo Petrović i plemenski glavari su pristali da započnu jednu širu akciju protiv osmanske uprave s ciljem nacionalnog oslobođenja, čije su posljedice najteže pogodile muslimansko stanovništvo nastanjeno na tom području.

U višegodišnjem procesu, koji je započeo kontroverznim događajem, poznatim u crnogorskoj istoriografiji pod imenom „istraga poturica“, stanovništvo islamske religije je do kraja treće decenije XVIII vijeka, u nekoliko manjih muhadžirskih talasa, bilo primorano da potpuno napusti prostor Stare Crne Gore.

Značajan dio njih je svoje utočište našao u novopodignutom Onogoštu, a jedan dio u Podgorici i Baru.

Foto: Medunska tvrđava