Danijela Đurđević: Djela i potomci Pera Počeka u Italiji

Inspiraciju za ovaj tekst autorka je dobila nakon poznanstva sa Paolom i Serenelom Poček iz Rima unukama slavnog crnogorskog slikara Pera Počeka

Bard crnogorske likovne umjetnosti Pero Poček, od 1924. godine naturalizovani Italijan sa imenom Pietro, jedna je od važnih karika u dugom lancu istorijskih veza između crnogorskog i italijanskog naroda i njihovih prijateljskih država. Pero Ilijin Poček potiče iz ugledne crnogorske familije iz sela Donji kraj nadomak Cetinja. Rođen je u Prijestonici, u Njegoševoj ulici, 20. marta 1878. godine. Kao stipendista crnogorskog dvora studirao je u Napulju na Institutu Lijepih Umjetnosti (Reali Istituto di Belle Arti) u periodu od 1897-1903. godine.

Njegova životna saputnica je bila Italijanka Umbertina Griffini, kćerka ministra italijanskog dvora i bliskog prijatelja u atentatu ubijenog kralja Umberta I. Imali su troje đece, Aleksandar (Alessandro) je rođen 1913. godine, Jelena (Elena) 1915. i Đorđe (Giorgio) 1917. godine.  

Djela Pera Počeka su izlagana u Rimu, Amsterdamu, Milanu, Sofiji, Londonu i na mnogim drugim izložbama velikih likovnih centara. Pored samostalnih izložbi, izlagao je i sa velikanima Ivanom Meštrovićem, Marko Muratom, Urošem Predićem i drugim velikim umjetnicima. Važno je istaći da je Poček prvi koji je u Crnoj Gori imao samostalnu izložbu kao zaokruženu cjelinu, 1907. godine u sali Ministarstva vojnog na Cetinju.

Slike ovog velikana crnogorskog likovnog stvaralaštva se nalaze u muzejima i privatnim zbirkama širom svijeta. Ima ih i u Crnoj Gori. U Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju su Napulj sa Vezuvom, Napulj sa Vezuva, Obala Napulja i Pejzaž, a u Njegoševom muzeju: Stara Njegoševa kapela, Mlin, Pod cetinjskim manastirom i Grob Njegošev. U Nacionalnoj galeriji, pored ostalih su: Vršidba, Cetinjsko polje i Iz okoline Cetinja. Nekoliko djela se nalazi u privatnim kolekcijama u Podgorici.

U Počekovom slikarstvu dominiraju pejzaži, djela sa crnogorskim nacionalnim temama i portreti, među kojima se posebno ističe portret Maksima Gorkog, koji je urađen na Kapriju, đe je kao politički disident emigrirao veliki ruski pisac i socijalista i đe se upoznao sa našim slikarom.

Neka od najvećih djela Pera Počeka su: Kapri, Planinski pun mjesec, Gusle, Oluja, Crnogorac, Jaruga, Proljeće na Kapriju, Jasan mjesec, Veseli oktobar, Rimska panorama, ciklus Obala sirena…

Pero Poček sa suprugom u gradu Sorento, 15. 7. 1909. godine (Foto: “Crnogorski identitet”)

U Italiji u pośedu potomaka Pera Počeka nalazi se značajan broj slika. Autorka ovog teksta je u komunikaciji sa slikarevim unukama, ćerkama njegovog mlađeg sina Đorđa, dobila ekskluzivne fotografije nekih od djela. Pored ostalih u vlasništvu Paole i Serenelle nalazi se i jedno od najpoznatijih djela Pera Počeka naslikano 1908. godine, ulje na platnu Gusle, impresivnih dimenzija (455 x 260 cm). Za tu sliku je Poček bio posebno vezan, ona predstavlja scenu iz crnogorskog života sa folklorističkom privlačnošću iz perioda borbe protiv Turaka, prikazujući 12 različitih crnogorskih tipova u narodnoj nošnji (9 muškaraca i 3 žene) i unutrašnjost crnogorske kuće sa mnoštvom detalja.

Najbolji poznavalac života i djela Pera Počeka, crnogorska istoričarka umjetnosti Anđa Kapičić navodi: „Opsjednutost Gorskim vijencem, karakteristična za sve Crnogorce, kod slikara Počeka prisutna je u najvećoj mjeri. Od prvih likovnih pokušaja pa sve do posljednje ure, veličanstvena vladičina poema je njegov zanos i njegovo prokletstvo. Opterećenost temom, strah da se ni u detalju ne udalji od misli svog velikog idola, prema kome je paganski pobožan, slikar je sputavao svoju kreativnost, i trošio posljednje atome snage. Sa Gorskim vijencem je živio i od njega umirao opsjednut pravom morom da će iznevjeriti Njegoševu misao, ako sebi dozvoli i malo umjetničke slobode. Vladičin Gorski vijenac i slika Gusle, koju je slikar uradio 1908. godine, bili su najjača spona u danima Počekove najveće usamljenosti”.

O tom svom umjetničkom djelu u pismu crnogorskom političaru i intelektualcu dr Peru Šoću 1953. godine veliki slikar navodi: „Ona i Gorski Vijenac postali su drugovi moga duha i moga uma; uz njih i sa njima ja sam se krećao – sa čitavim rojem mašta i java i slaveći Njegoša u svojoj duši koja mu nije bila tuđina ako je vjerovati da se i duše roje kao pčele pri cvijeću – a ja sam puzio uz Lovćenske visove da bi se u samoći našao sa Grobom i suznim očima do svetih kosti toga našega Prvaka.”

Pero Poček je živio 84 godine, umro u Rimu 2. februara 1963. godine. Njegovi radovi, kao i slikara Mila Milunovića, Jovana Zonjića, Nikole Gvozdenovića i Miloša Vuškovića izabrani su da predstavljaju Crnu Goru na Expo 2015. u Milanu, u paviljonu unutar bio-mediteranskog klastera, da simboliziraju blisku vezu hrane, prirode i umjetnosti.

Živi potomci Pera Počeka nikada nijesu pośetili Crnu Goru. Udruženje „Italia-Montenegro Regina Elena” iz Peruđe će nastaviti komunikaciju i saradnju sa njima i u sklopu budućih programskih aktivnosti pokušati organizovati njihov susret sa postojbinom. Obavezuje nas na to život i djelo slavnog slikara koji je svojom umjetnošću na magičan način dao doprinos jačanju crnogorsko-italijanskog prijateljstva.

Izvor: “Crnogorski identitet”

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH