Cilj operacije Pastorius bilo je onesposobiti američku vojnu proizvodnju i tako onemogućiti pomoć koju su slali saveznicima u Evropi. Na američkoj Istočnoj obali podmornica je iskrcala osmoro ljudi koji su bili zaduženi za taj zadatak. Pod okriljem noći, jedan tim iskrcan je u blizini New Yorka, drugi u Floridi. Plan je bio da se članovi timova razdvoje te u iduće dvije godine doputuju u američke veće gradove. Potom su, koristeći porodične i lične kontakte, trebali prikupljati informacije, a zatim napasti ciljeve koji su odabrani tako da ujedno onesposobe ratnu vojnu proizvodnju te izazovu haos i paniku među stanovništvom. U planu su tako bili napadi na željezničke pruge, fabrike aluminija u Illinoisu i Tennesseeju, željezničke stanice u velikim gradovima, hidroelektrane, mostove i brojne fabrike

Foto: Printscreen/UnknownHistory – BitmapAxis

Malo se zna o pokušaju nacističke Njemačke da u vrijeme Drugog svjetskog rata sabotira Sjedinjene Američke Države. U junu 1942. nacisti su se pokušali infiltrirati i napasti SAD iznutra. Na američkoj su Istočnoj obali iskrcali dva tima, a ambiciozni plan dobio je ime operacija Pastorius. Plan da se sabotiraju i onesposobe ključne američke vojne mete pretvorio se u jedan od najsramotnijih strateških fijaska u Drugom svjetskom ratu.

Da je operacija kojim slučajem uspjela, mogla je nanijeti ozbiljnu štetu američkoj strani u strateški ključnom trenutku, ne samo vojnoj infrastrukturi, već i moralu stanovništva koje je bilo uvjereno da je zemlja uvučena u rat koji je se ne tiče.

OPASAN PLAN

Cilj operacije Pastorius bilo je onesposobiti američku vojnu proizvodnju i tako onemogućiti pomoć koju su slali saveznicima u Evropi. Na američkoj Istočnoj obali podmornica je iskrcala osmoro ljudi koji su bili zaduženi za taj zadatak. Pod okriljem noći, jedan tim iskrcan je u blizini New Yorka, drugi u Floridi.

Plan je bio da se članovi timova razdvoje te u iduće dvije godine doputuju u američke veće gradove. Potom su, koristeći porodične i lične kontakte, trebali prikupljati informacije, a zatim napasti ciljeve koji su odabrani tako da ujedno onesposobe ratnu vojnu proizvodnju te izazovu haos i paniku među stanovništvom.

U planu su tako bili napadi na željezničke pruge, fabrike aluminija u Illinoisu i Tennesseeju, željezničke stanice u velikim gradovima, hidroelektrane, mostove i brojne fabrike.

Prvi tim krenuo je prema Long Islandu u New Yorku, a drugi prema Ponte Verda Beachu u Floridi. Kasnije su se trebali sastati u hotelu u Cincinnatiju kako bi koordinirali daljnje zlokobne akcije.

Hitlerovi agenti namjeravali su regrutovati ljude iz pronacističke organizacije German-American Bund koja je i javno podržavala Hitlera i otvoreno kritikovala akcije saveznika te njihov tretman nacističke Njemačke. Bundu je u to vrijeme pošlo za rukom da u njujorškom Madison Square Gardenu okupi čak 20.000 Hitlerovih simpatizera.

IZGUBIO TAJNE SPISE U VOZU

Slabosti operacije mogle su se primijetiti i prije no što je podmornica s diverzantima zaplovila prema američkoj obali.

Foto: Printscreen/UnknownHistory – BitmapAxis

U vrijeme treninga za polazak, George John Dash, bivši njemački vojnik koji se borio u Prvom svjetskom ratu, tajne je planove slučajno zaboravio u vozu.

Drugi član tima prilikom jedne pijanke u pariskoj kafani se počeo hvaliti da je tajni agent. Iako su ovo bili jasni znakovi da će cijeli plan propasti, ipak se nastavilo s pripremom.

Priprema je trajala samo 18 dana, a u tom su periodu diverzanti učili sve, od jiu-jitsua do taktika rušenja fabričkih postrojenja. Kako bi lakše putovali SAD-om, sa sobom su imali gomilu lažnih dokumenata, rodnih listova i vozačkih dozvola. Spakovali su i velike količine eksploziva i uređaja za detonaciju. Za svaki slučaj ponijeli su i hrpu njemačke žestice kao i nacističke uniforme. Timovi su na raspolaganje dobili svotu od 175.000 američkih dolara za troškove, što je ekvivalent današnjih 2,5 miliona dolara.

ISKRCALI SE U NACI UNIFORMAMA

Krajem maja 1942. timovi su dobili zadatke. Fokus prvog tima bilo je uništavanje američke proizvodnje aluminija. Drugi tim dobio je niz meta, uključujući uništavanje američkih pruga, kao i izazivanje panike bombaškim napadima na robne kuće u vlasništvu Jevreja.

Prvi tim stigao je na plažu u blizini Long Islanda 13. maja 1942. Za razliku od drugog tima koji se bez problema iskrcao u Floridi, prilikom iskrcaja tima 1 njemačka se podmornica privremeno nasukala na pješčani sprud. Prilikom iskrcaja agenti su nosili uniforme njemačke mornarice, najvjerovatnije zbog ratnog pravila da se strani špijuni smiju streljati čim se ugledaju.

Vrlo su brzo skinuli i zakopali odore, kao i eksploziv koji su imali sa sobom te se preodjenuli u civilno odijelo. Kada su se uputili prema civilizaciji, naletjeli su na stranca koji im se približavao. Njemački špijuni o tome nisu imali pojma, ali iskrcali su se preblizu baze američke Obalne straže u Amagansettu. Čovjek koji ih je uočio bio je John S. Cullen, mornar obalne straže i tu noć je patrolirao oko baze.

Najprije je uočio vođu tima Dascha koji mu je rekao da je kapetan ribarskog broda iz Southamptona koji se nasukao u blizini. Cullen je u početku bio sumnjičav, no nakon nekog vremena mu je povjerovao, kada se odjednom pojavio drugi član tima i viknuo Daschu nešto na njemačkom. Na kraju je Dasch Cullenu dao 260 dolara i zamolio ga da zaboravi sve što je upravo čuo i vidio.

Cullen je odglumio pristanak, uzeo mito i požurio u bazu kako bi prijavio Obalnoj straži čemu je upravo svjedočio. Njegovi kolege na početku mu nisu vjerovali i mislili su da se šali, no otisci stopala i drugi tragovi na plaži potvrdili su njegovu priču. Prilikom inspekcije, pronašli su i zakopani eksploziv, novac i njemačke uniforme. Ono što ih je najviše zaprepastilo bila je silueta njemačke podmornice koja je napuštala obalu.

UŽIVALI U LUKSUZU

Odmah su obavijestili FBI koji je istog trenutka pokrenuo jednu od najvećih potraga u američkoj istoriji. Istovremeno, Dasch i njegovi ljudi ukrcali su se u voz za New York. Istoričari smatraju da je Dasch namjerno bio blag prema Cullenu te da je namjeravao izdati tim na američkom kopnu čim mu se pruži prilika što je na kraju i učinio.

Diverzanti su se potom smjestili u hotel u pet zvjezdica i umjesto da se bace na posao, uživali su u večerama u finim restoranima i odlazili u šoping u jevrejske robne kuće koje su trebali bombardovati.

Prilikom sastanka timova u Cincinnatiju postalo je jasno da Dach kani sve ispričati FBI-u, a to je i povjerio svom najodanijem članu tima 1, Ernstu Burgeru u hotelskoj sobi. S obzirom na to da je i sam imao istoriju neslaganja s nacističkim vrhom, Burger je plan objeručke prihvatio.

Foto: Printscreen/UnknownHistory – BitmapAxis

Ubrzo je Dasch nazvao FBI, odao im ime operacije i predložio sastanak u Washington. Mislio je da će ga američka vlada primiti kao heroja koji je osujetio nacističku invaziju na američko kopno. Zapravo, kada se javio FBI-u, njegov je poziv preusmjeren na ‘desk za ludake’, odnosno lažne dojave. Kada su ga agenti pokupili u hotelu i odveli na ispitivanje, niko nije vjerovao u ono što govori. Tako je i bilo sve dok nije izvadio 80.000 dolara.

OSUĐENI ZA IZDAJU I POGUBLJENI 

Dasch je u zamjenu za oprost ponudio imena i lokacije svih uključenih u operaciju. Ono što nije znao je to da je čelnik FBI-a J. Edgar Hoover i sam sve shvatio bez njegove pomoći. Kada su svi uhapšeni, predsjednik Roosevelt okupio je prvi vojni sud nakon onog za Lincolnovog atentatora 1865. Između 8. jula i 4. avgusta 1942. nacističkim se špijunima sudilo i sva osmorica su osuđena zbog kršenje ratnog prava i špijunaže.

Iako su svi osuđeni na smrt, Hoover i državni odvjetnik obavijestili su predsjednika da su se Burger i Dasch predali te FBI-u otkrili detalje operacije pa su pomilovani. Burger je dobio kaznu doživotnog zatvora, a Dasch 30 godina. Ostali su pogubljeni 8. avgusta 1942.

Nakon rata, 1948. predsjednik Truman deportovao je Dascha i Burgera u Njemačku. Dasch je mislio da će u Americi postati heroj, no proglašen je izdajnikom i dobio je doživotnu zabranu da stupi na američko tlo. Ipak, Truman ih je pomilovao pa su u Njemačkoj postali slobodni ljudi.

Ni u Njemačkoj niko nije bio posebno zainteresiran za njihovu žrtvu pa su umrli zaboravljeni. Nakon propasti operacije Pastorius, nacisti više nisu pokušavali sabotažu u SAD-u. Neslavna se operacija i danas smatra jednim od najsramotnijih ratnih debakla nacističke Njemačke.

100posto.hr