Njegova najopipljivija ostavština je, nakon stotinu godina, postala tekuće zlato. Naime, arheolozi su na mjestu njegove ekspedicije pronašli kutije s alkoholom, u kojima su bile boce odličnog škotskog viskija

Stotinu godina tajna zakopana duboko u ledu na kraju je ugledala svjetlo dana. Na najjužnijem kontinentu, Antarktiku, ostavio ju je Ernest Shackleton, britanski polarni istraživač s početka 20. vijeka. Shackleton je rođen u Irskoj, obrazovan u Engleskoj, a imao je viziju da će jednog dana doći do polova zemljine kugle. to mu je uspjelo tri puta – toliko je ekspedicija vodio na Antarktik.

Od 1907. do 1909. s trojicom pratioca završio je ekspediciju Nimrod kojom je uspostavio novi rekord u udaljenosti od Južnog pola, gdje su otkrili približnu lokaciju južnog magnetnog pola. Od njega su bili udaljeni samo 180 kilometara, na povratku do tjesnaca McMurdo borili su se s glađu, jedva su stigli na vrijeme za brod. U Veliku Britaniju vratio se kao nacionalni junak, prenosi 100posto.

Njegova supruga Emily kasnije se prisjetila jedinog komentara koji je Shackleton dao o tome da taj put nije stigao do samog Pola: ‘Živi magarac je bolji od mrtvog lava, zar ne?’

Njegov značaj u otkrivanju najjužnijeg kontinenta toliko su uvažavali da je njegovo ime postalo dio uzrečice, sir Raymond Priestly, istraživač i geolog kazao je: “Za naučno otkriće dajte mi Scotta, za brzinu i učinkovitost putovanja Amundsen; ali kad katastrofa udari i nestane svake nade, spusti se na koljena i moli za Shackletona!”

BLAGO ZABORAVLJENO DUBOKO U LEDU

Nakon povratka sa svoje treće ekspedicije Shackleton je umro od srčanog udara, u januaru 1922. i sahranjen je na ledenom kontinentu. Kao i svaki veliki istraživač, pogotovo njegovog značaja, sa sobom je u grob ponio mnoge tajne.

Njegova najopipljivija ostavština je, nakon stotinu godina, postala tekuće zlato.

Arheolozi su na mjestu njegove ekspedicije pronašli kutije s alkoholom, u kojima su bile boce odličnog škotskog viskija.

Kako ne bi oštetili ovaj neočekivani pronalazak nisu ga odmah izvadili iz leda, bojali su se da ga ne oštete. Čekali su više godina da bi dostavili sve potrebne alate na lokaciju. Tek kada su ga uspjeli izvući iz kutije, viski se odmrzavao dvije sedmice.

Boce su preživjele vijek u ledu, bile su smještene s drugim pićima raspoređenim u tri gajbe. Svaka boca bila je umotana u slamu. Viski je flaširan 1898. marke Mackinlay’s Rare. Kompanija koja je vlasnik tog brenda škotskog viskija poslala je privatni avion koji je preuzeo boce iz novozelandskog grada Christchurcha da bi ih odnijeli u Škotsku na analizu.

Ono što je još zanimljivije je da je recept za taj viski izgubljen, ali zahvaljujući sačuvanom uzorku iz vječnog leda kompanija je napravila novu seriju od 50.000 boca, novo-staro piće nazvali su po legendarnom istraživaču koji ga je i sačuvao.