“Mi se držimo za ruke na naš način”.

Ovo najbolje opisuje najlepšu ljubavnu priču čudesne djevojke sa krilima i njenog momka Sulja.

Dejana Bačko rođena je bez ruku, a postala je djevojka s krilima. Tako je zovu svi koji poznaju snagu njenog duha i upornost kojom je postigla da bude akademski obrazovana slikarka i zlatom ovjenčana sportistkinja.

Kada je proteklog februara osvojila zlatnu medalju na Svjetskom paratekvondo prvenstvu u Antaliji, Dejana (24) je dodala još jedan biser sportskoj ogrlici Srbije, obradovala naciju, trenera i klub, a jednom dečku je srce htjelo da iskoči iz grudi. Toliko je Suljo Keranović (23) bio uzbuđen i ponosan na svoju čudesnu djevojku.

Zajedno su od prošlog juna, a upoznavanje je, kao i mnogo toga u njihovim životima, bilo čudesno.

“Dok sam čekala autobus sa drugaricom, vidjela sam jednog dečka koji je gledao u mene i primijetila sam da je osoba s invaliditetom. Prišla sam mu, pružila osmjeh umjesto ruke. Saznala sam da je iz Sarajeva, da je student master studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, pohađa jednogodišnju akademiju Schüler Helfen Leben” i volontira u četiri organizacije. Oduševila sam se kada je rekao da je trenirao futsal, stoni tenis, kuglanje i biciklizam, pa sam ga odmah pitala da li bi trenirao tekvondo. Rekao mi je da je na studentskoj razmjeni i da je to njegov posljednji dan u Novom Sadu. Razmijenili smo brojeve telefona, otišli svako na svoju stranu, a ja sam, priznajem, bila malo tužna”.

Prošla su četiri mjeseca, drugi korak trebalo je da bude njegov. I tada je pokazala da su joj samopouzdanje i želja da ne zavisi od drugih najsnažniji saveznici. Onda se javio porukom na Instagramu, dopisivali su se, došao je u Novi Sad i počeli su da grade svoju priču. Njihove slike na mreži koja ih je spojila osvajaju jer zrače radošću i mladalačkom energijom.

“Zajednička ljubav nam je inspiracija za fotografije koje objavljujemo na društvenim mrežama. Pokušavamo da razbijemo predrasude o osobama s invaliditetom. Nije sramota imati invaliditet i možemo biti srećni bez obzira na to što smo ‘drugačiji’. Imamo i naš cilj, a to je da motivišemo ljude oko nas i da im ukažemo na to da je u životu najvažnija sreća”, kaže Suljo.

Zajedno treniraju u klubu Gitros, gdje je Suljo postao novi član tekvondo porodice. Izlaze, druže se, upoznaju nove ljude, putuju, a kad su kod kuće, Dejana ga uči da slika.

“Mnogo se smijemo i imamo sličan smisao za humor. Tako se šalimo kako je njemu mnogo lakše da slika, jer mu je sudbina dala jednu ruku, kojom umije tako lijepo da me zagrli”, smješka se ona.

Dejana i Suljo ne prave velike planove. Riješili su da žive što je moguće ljepše i ispunjenije. Uz mnogo priče razmenjuju iskustva i dele ideje.

“Došli smo do toga da bi bilo dobro da zajedno držimo motivacione govore kako bismo motivisali druge ljude, baš kao Nik Vujičić, ali o tom potom”, složni su golupčići s Petrovaradina, piše “Blic”.