Podgoričanin Zarija Vukašinović (96) jedan je od trinaest partizana koji su preživjeli Ljubin grob na Zelengori i danas jedini živi svjedok borbe tokom koje je dva dana gorjelo i nebo i zemlja.

Vitalni starac jasno se sjeća pojedinosti slavne bitke o kojoj su učile generacije đaka u bivšoj Jugoslaviji, jer kota koju su branili – nije smjela pasti.

Borac Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade i danas pamti svako ime, svaki toponim, živo objašnjava kako je bitka tekla, sjeća se svakog detalja, kao da se Bitka na Sutjesci juče odigrala, a ne prije 75 godina.

“Njemci su napadali minobacačima, pješadijom, pa kad odbijemo te napade, povučeno se sa samog vrha prevoja, jer onda napadnu avioni – ‘štuke’. Bilans dvodnevnih borbi je da je od pedesetak partizanskih boraca, svi iz Crne Gore, preživjelo njih trinaest. Mislim da smo bili žrtvovani, naša četa (druga četa trećeg bataljona Četvrte crnogorske), Tito nam je poručio da se Ljubin grob mora braniti po cijenu života. Većina u našoj četi bili su iz Bjelopavlića, nas trojica iz Zete i jedan borac iz Bugojna (BiH). Radisav Raspopović, bio je komandir čete”, priča Vukašinović za “Vijesti”.

KOMPLETNU PRIČU MOŽETE PROČITATI NA PORTALU VIJESTI