Sjećanje: Milka Babović (1928-2020)

Prolaziće vremena, dolaziće i odlaziti novinari i novinari, ali ljestvica gracioznosti izbora riječi, doživljaja profesionalnog i etičkog Milkinog bića, na koje su ponosni kako njeni savremenici, tako i oni koji posredno spoznaše veličinu ljudskog lika, ostaće visoko podignuta i teško dostižna. U carstvo nebeskih zvijezda otišla je nesporna ljudska i društvena zvijezda, a iza nje je ostao svjetionik dobra koji nalik najljepšim bojama isijavaše iz tadašnje magije crno-bijelih tv aparata

Odrastali smo uz televizijske slike nespornih veličina – autoriteta sportskog i glumačkog života kojima smo se istinski divili. Djetinje nevino i iskreno. U najboljem smislu riječi njihov profesionalni, etički, estetski svjetonazor, doživljavali smo vodičem nekog ljepšeg i srećnijeg mjesta života.

Jedno daleko vrijeme, jedan TV kanal i jedan, ne rijetko, na više domaćinstava TV aparat kao svetionik nikšićkog radničkog naselja. Od “ Velikog i malog mista“, “Jadranskih susreta”, “Otpisanih“, Kleja i Frejzera, do serije “U registraturi“, derbija “ Velike četvorke“, Mladena Delića, Bojana Križaja… Može li se i smijem se zaboraviti, i imam ovog nostalgičnog niza bez TV komentatorice, sportske novinarke, dame, Čovjeka, Milke Babović i njenog smirenog a uzvišenog tona profesionalne riječi. Trostruki luc, dvostruki tulup-samo iz njenih ustiju ove stilske figure umjetničkog klizanja na ledu dobijahu dimenziju nesvakidašnjosti, baš onakve kakva je i sama Milka bila – nesvakidašnja i autonomna u izrazu, onako kako samo rijetkim dolikuje. Na taj način, sve do danas, sačuvano je pojedinačno i arhivsko sjećanje na patinu njene riječi i vremena u kome se neponovljivom originalnošću predstavlja.

Svojim komentarima Milka bi nam dovela jedan nepoznati svijet u naše male radničke domove. Približila bi nam svojuvrsnu aristokratiju duha, koju u simbiozi riječi i umjetničkog pokreta, Milka predstavi gracioznošću višeg reda koji bi nas istovremeno i zbunjivao i oduševljavao. “Umjetniči dojam”, njena sintagma – ocjena – stav, nama njenim poklonicima nikada neće izaći iz sjećanja. Rijetki su dojmovi, nalik tom, Milkinom osobenom dojmu. Umjetničkom dojmu.

Osobenom kulturom solidarnosti i empatije donijela i dočarala nam je Milka boje u naše crno-bijele TV slike. Ostaće njene riječi ,, za one s crno- bijelim televizorima … “što bješe uvod u opisivanje boja kostima i drugih boja vrijednih detalja. Kakva kultura šarma, besprijekornog, profesionalnog prijenosa umjetničkog klizanja. Zahvaljujući Milki, Sandu Dubravčić , hrvatsku sportistkinju, prvu damu umjetničkog klizanja bivše SFRJ i evropsku viceprvakinju 1981. godine, doživljavamo kao sebi bliski rod. Kao da je iz našeg dvorišta pošla da bude nosilac olimpijskog plamena Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. A sve to zahvaljujući kome, nego dragoj Milki, našoj Milki koju doživljavamo simbolom čistoće, znanja i ljudskog dobra.

Milku Babović sam upoznao 2017. godine povodom promocija crnogorskog časopisa za njegovanje baštine Komun@ u domu Crnogorske nacionalne zajednice u Zagrebu, susret kom je kumovao jedan od lidera Zajednice, agilni Danilo Ivezić. Susret za pamćenje. Spoj vremena i mirisa prošlog. Doživljaj umjetničkog klizanja na ledu, u naknadnom neposrednom susretu sa Milkom vraćaće dječje snove u neki novi doživljeni san, u neko novo iskustvo računanja vremena, vrijednosti i života.

Prolaziće vremena, dolaziće i odlaze novinari i novinari, ali ljestvica gracioznosti izbora riječi, doživljaja profesionalnog i etičkog Milkinog bića, na koje su ponosni kako njeni savremenici tako i oni koji su posredno spoznali veličinu ljudskog lika, ostaju visoko podignuti i teško dostižni. U carstvu nebeskih zvijezda, otišla je nesporna ljudska i društvena zvijezda, a iza nje je ostao svjetionik dobra koja nalik najljepšim bojama isijavaše iz tadašnje magije crno-bijelih TV aparata.

Vrijeme je tako htjelo i udesilo da na rečenici zagrebačkom susretu moji prijatelji i ja upoznamo Milku, da upoznamo čitav jedan svijet blagosti i radosti koji su nam za kratko vrijeme darivali, na način kako to samo ona zna. Svekoliki ljudski dojam. Besprekorna čistota, svjetski manirizam i kultura dobrote Milke Babović, kako to gospodski, kako uzvišeno i kako tačno zvuči. Ostaje nakon Milke Babović misije civilizacijskog traga koji svakom narednom novinarskom djelatniku tiho i smjerno poručuje kako se ostavlja častan i dobar trag. Trag koji se pamti. Trag koji traje. Milkino iskustvo i zaostavština ostaju vrijednim baštinom školsko-sportskih novinarskih lekcija, koja zaslužuje naklon i naslon riječi poštovanja.

U ime nas, koji smo uz Tebe odrastali, hvala Ti na gracioznosti retoričkog stila i etosa kojima si nas nekom nevidljivom rukom vodila ka boljem svijetu, tada za nas još naivnom i dječjem, ne slučajući kakva sve lica svijeta ima. Ti si tom svijetu dao najbolje i najljepše, i lice i ime koje pamtimo i sa kojim u sjećanju živimo. Tvoje lice kao najljepša slika najljepšeg svijeta kome je darovala svoje najbolje sportske i novinarske godine, ambicije i želje, svih svojih sanjanih i najljepših svjetova.

Naš svijet draga Milka, bez Tebe bi bio okrnjen, nedovršen, bio bi to svijet bez umjetničkog dojma!

Željko Rutović

(autor je publicista i teoretičar medijske kulture)

 

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!