Haaški sud i pomirenje: Godine koje su pojeli zločinci
Kako se bliže presude Ratku Mladiću i «hercegbosanskoj šestorci», tako se moj inboks puni pitanjima meni već isuviše poznatog sadržaja: Hoće li i na koji način ova presuda Haaškog tribunala doprinijeti pomirenju? Hoće li žrtve dobiti satisfakciju? Je li Tribunal ispunio svoju misiju?» Ista pitanja, brat-bratu, već skoro 20 godina. Ta salva recikliranih pitanja podsjeća na komplikovanost mog odnosa s Haaškim tribunalom i tjera na razmišljanje o evoluciji sopstvenih stavova po pitanju uloge ovog suda u društvenim procesima naše post-ratne močvare
Piše: Refik Hodžić
Kako se bliže presude Ratku Mladiću i «hercegbosanskoj šestorci», tako se moj inboks puni pitanjima meni već isuviše poznatog sadržaja: Hoće li i na koji način ova presuda Haaškog tribunala doprinijeti pomirenju? Hoće li žrtve dobiti satisfakciju? Je li Tribunal ispunio svoju misiju?» Ista pitanja, brat-bratu, već skoro 20 godina. Ta salva recikliranih pitanja podsjeća na komplikovanost mog odnosa s Haaškim tribunalom i tjera na razmišljanje o evoluciji sopstvenih stavova po pitanju uloge ovog suda u društvenim procesima naše post-ratne močvare.
Ključne tačke na toj krivulji bile bi označene prvim hapšenjima ratnih zločinaca u Prijedoru, prije ravno 20 godina, ushićenjem koje sam osjećao kada sam dobio posao u Službi za javno informisanje Tribunala, suočavanjem kroz neprobojno staklo haške sudnice sa braćom Banović, ubicama iz Keraterma s kojima sam išao u osnovnu školu, satima provedenim u pustim galerijama za javnost tokom raznih suđenja, na koja sam bio narkomanski navučen, prvim pojavljivanjem Slobodana Miloševića pred sudom, otkazom iz protesta zbog odnosa Tribunalovog vođstva spram žrtava (o čemu sam snimio svoj prvi dokumentarac), osnivanjem vijeća za ratne zločine Suda BiH, Šešeljevog štrajka glađu, skandaloznih presuda Gotovini i Perišiću…
KOMPLETAN TEKST MOŽETE PROČITATI NA PORTALU LUPIGA.COM
Komentari