Najstarija žrtva koja je danas ukopana je Alija Salihović. “Volio je Srebrenicu i nije htio da je napusti do posljednjeg dana, kaže njegova ćerka Fadila Redžematović, koja sada živi u Plavu. Djedu je na dženazu došao i unuk Vahid iz Njujorka

Emina Salkić pored tabuta brata Muniba (Foto: Printscreen)

Pored jednog od 71 tabuta sa posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana, poredanih pred musalom, kleči Emina, sestra ubijenog Muniba Salkića.

Munib je najmlađa žrtva kojoj je danas klanjana dženaza. Imao je samo 15 godina kada je ubijen. Njegova sestra Emina starija je godinu dana.

“Čekam ga 22 godine. Svaki dan sam zamišljala kako mi dolazi, a nikako da dođe. Sad kad smo skupa, nikome ga ne dam”, iskreno će Emina.

Munib se od porodice rastao na današnji dan, prije 22 godine. Tada su se posljednji put vidjeli.

“Bio je visok i nije smio da ide sa nama. Majka je govorila da ga preobučemo u žensko i da ga sakrijemo. Imala sam i sestru, bila je policajka, ali je i ona ubijena. Ubijen mi je i otac. Brata sam tražila 22 godine, dosadila sam više ljudima koji istražuju grobnice. Uvijek su mi govorili da nema još ništa, a sad kad ima, ne dam brata nikome”, kroz suze priča Emina.

Najstarija žrtva koja je danas ukopana u Memorijalnom centru Potočari je Alija Salihović. Volio je Srebrenicu i nije htio da je napusti do posljednjeg dana, kaže njegova ćerka Fadila Redžematović, koja sada živi u Plavu.

“Moj otac nije želio da izađe iz Srebrenice. Vojnici su ga prisilili da dođe u Potočare. Tu se susreo sa mojom majkom. Prilikom transporta žena iz Potočara, moj otac je odvojen i odveden u nepoznatom pravcu. Čekali smo 22 godine da dođemo do ovoga čina”, kaže Fadila.

Petoro Alijinih unučadi živi u nekoliko zemalja svijeta. Vahid je djedu na dženazu došao iz Amerike.

“Živim u Njujorku. Danas sam ovdje da odam dužnu poštu svom djedu. Dugo smo živjeli u nadi, živjeli sa njom, ali napokon smo dočekali tužnu, ali i lijepu vijest – djed je pronađen. To je zaista tužno, ali je sada lijepo kad znamo da djed ima svoj mezar i da tu možemo doći, da budemo uz njega”, rekao je Vahid.

Alija Krdžić iz sela Osmače ukopao je danas oca. I sam je preživio strahote rata.

“Zarobljen sam 1993. godine. Bio sam u nekoliko logora i pred kraj rata sam razmijenjen. Moj otac je krenuo šumom ka Tuzli, ali se nije uspio spasiti. Nakon 22 godine neizvjesnosti, ukopao sam ga i sada znam gdje mi je otac”, kaže Alija Krdžić.

Na posljednji, vječni smiraj, brata je danas ispratio Mevludin Jahić iz okoline Bratunca.

“Od mog brata pronađene su samo tri kosti. To sam znao i prošle godine, kada je identifikovan, ali nisam pristao na dženazu. Čekao sam da se pronađe bar još koja kost, ali nije uspjelo. Sada sam odlučio da mu klanjam dženazu i da znam gdje mu je mezar. Još tragam za jednim bratom, ali nema nikakvih vijesti”, kaže Mevludin.

U Memorijalnom centru Potočari danas, na 22. godišnjicu genocida u Srebrenici, pokopana je 71 žrtva genocida.

Izvor: Radio Slobodna Evropa