Stvari stoje ovako. Partije koje se zalažu za ulazak Crne Gore u NATO (Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate, Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa, koalicija albanskih partija, Socijaldemokratska partija, URA) u novom sazivu parlamenta imaju 48 mjesta. Za ratifikaciju Protokola o pristupanju potrebna je prosta većina – dakle 41 glas

Autor: Andrej Nikolaidis

Izbori u Crnoj Gori okončali su velikom pobjedom proevropskih i pro-NATO snaga. Ovi su izbori bili referendum o ulasku države u NATO i EU.

Koji je rezultat tog referenduma najbolje znaju u Kremlju. A i na drugoj strani. Zapadni mediji u jutro nakon izbora pišu da je zemlja birala između EU-a i NATO-a sa jedne i Rusije sa druge strane.

Direktna i veoma brza posljedica izbornog rezultata – u narednih nekoliko mjeseci ova će država postati članica NATO-a. To ujedno znači i da Crna Gora nastavlja sa evropskim integracijama.

Niti jedna država Istočne Evrope nije ušla u EU, a da prije toga nije postala i članica NATO-a. Niko to eksplicitno ne kaže, ali svi znaju: članstvo u NATO-u je nepisani uslov (a takvi su često važniji od zapisanih) za članstvo u EU.

Da je na izborima pobijedila opozicija predvođena Demokratskim frontom, značilo bi to radikalnu promjenu spoljnopolitičkog kursa Crne Gore. I mnogo više od toga.

Značilo bi to da je ova država zaustavljena na korak od toga da postane dio Zapadne civilizacije (sa svim njenim golemim manama i svom njenom istinskom veličinom) i da se vratila ravno u pseudo-vizantijski mrak (čije mane vrlo dobro znamo, a vrline je moguće pronaći samo uz pomoć Milana Tarota), koji personifikuju Amfilohije Radović i lider Demokratskog fronta Andrija Mandić.    

PONUDA KOJA BI USREĆILA ZAPADNE AMBASADORE

Kako već biva sa malim državama o kojima se malo zna, u prvim satima nakon izbora bilo je moguće pročitati brojne analize u kojima su „poznavaoci situacije“ zbrajali babe i žabe.

Stvari stoje ovako. Partije koje se zalažu za ulazak Crne Gore u NATO (Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate, Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa, koalicija albanskih partija, Socijaldemokratska partija, URA) u novom sazivu parlamenta imaju 48 mjesta. Za ratifikaciju Protokola o pristupanju potrebna je prosta većina – dakle 41 glas.

Osnovu buduće vlade činiće Đukanovićev DPS, Socijaldemokrate i stranke manjina, čitaj: stranke Đukanovićevih ministara. Ta koalicija već postoji i izvjesna je: napokon, ona je tradicionalna, funkcioniše već nekoliko izbornih ciklusa.

Ne treba isključiti mogućnost da Demokratska partija socijalista ponudu za učešće u Vladi uputi još nekim partijama – recimo, Socijaldemokratskoj i URA-i. To nije ponuda koja bi usrećila te partije, ali bi, usudiću se pretpostaviti, usrećila zapadne ambasade, jer bi to značilo armiranu pro-NATO i pro-EU vladu.

Manjinske nacionalne stranke u izbornoj su noći, pored Đukanovićeve, dobile još tri opozicione ponude. Sve tri podrazumijevaju neku vrstu saveza manjina sa Demokratskim frontom presvučenog i fino izbrijanog vojvode Andrije Mandića.

ZAŠTO JE ĐUKANOVIĆ OPET POBIJEDIO

Ovdje treba biti precizan. Šanse da Bošnjačka stranka, kao i stranke Hrvata i Albanaca učestvuju u Mandićevoj vladi, ili vladi koju podržava Mandić, neznatno su veće nego da učestvuju u vladi Ratka Mladića.

U odgovoru na pitanje zašto je tako leži i odgovor na pitanje zašto je Đukanović opet pobijedio.

A tako je:

Prvo, zato što Demokratski front vodi radikalnu anti-NATO i jedva prikrivenu anti-EU politiku, a članstvo u obje organizacije je fundamentalni interes manjinskih naroda u Crnoj Gori.

Drugo, zato što bi Crna Gora kojom vlada Demokratski front značila od strane Rusije kontrolisanu državu na granici Bosne, Hrvatske i Albanije, koja bi bila moćan oslonac Republici Srpskoj u pokušaju da se izdvoji iz te države.

Treće, zato što Demokratski front negira genocid u Bosni, i nikada na iskren i, konačno, ljudski način nije pristupio Bošnjacima u Crnoj Gori.

Četvrto, zato što je Demokratski front obećao da će poništiti crnogorsko priznanje Kosova, a svoj antialbanski sentiment ni ne pokušava prikriti.

I tako dalje i tome slično…

FRONT UDARNA PESNICA MOSKVE

Stoga je ponuda da podrže vlast Demokratskog fronta uvreda za inteligenciju manjina u Crnoj Gori.

Demokratski front, iako druga po snazi grupacija u parlamentu i, nominalno, najopasniji Đukanovićev protivnik, zapravo ovoga održava na vlasti. Taj efekat postiže svojom ekstremnom i na momente violentnom politikom koja izaziva nelagodu, često i strah, koji građane okuplja oko Demokratske partije socijalista i čini da oni zažmire na sve krupne razloge zašto za tu partiju ne bi trebali glasati. 

Indipendističke, proevropske partije tri su puta pokušale srušiti Đukanovića, nudeći razne forme saveza sa srpskim partijama u Crnoj Gori. Sva tri puta taj je pokušaj propao. Prvi put je to učinio Liberalni savez Crne Gore. Ta je partija nestala. Drugi put je to učinio Pokret za promjene. Ta se partija stopila sa ostatkom Demokratskog fronta. Treći put je to, na ovim izborima, pokušala Socijaldemokratska partija.

Što nas dovodi do pitanja nesmjenjivosti vlasti u ovoj državi. Stvar je vrlo prosta: onda kada Crna Gora uđe u NATO, a stvar pridruženja Evropskoj uniji bude svedena na tehničko pitanje – a to će se desiti u prvoj polovini naredne godine, biće stvoreni uslovi za smjenu vlasti koja neće značiti poništenje većinske volje koju su građani iskazali na referendumu o nezavisnosti 2006. godine i na svim izborima nakon toga – dakle Crne Gore, nezavisne države, članice EU-a i NATO-a.

Da je Demokratski front gradio mostove prema manjinama i independistima, da je, doslovce, uljudio svoju politiku, ti bi uslovi bili postignuti i prije ovih izbora.

Ovako, Front je bio udarna pesnica u specijalnom ratu koji je Moskva vodila protiv Crne Gore. Taj rat je podrazumijevao mnogo toga: od pokušaja nasilnog ulaska u Skupštinu, preko masovnih hakerskih napada na dan izbora, do, kako policija i Tužilaštvo Crne Gore tvrde, pokušaja terorističkog napada na institucije sistema u izbornoj noći, zbog čega je uhapšena grupa državljana Srbije na čelu sa bivšim šefom srpske Žandarmerije Bratislavom Dikićem, čovjekom koji nosi nadimak Mali Legija.

Na koncu, upravo zahvaljujući brutalnoj proruskoj politici Fronta, Đukanović je uspio dobiti izbore vodeći snažnu antirusku kampanju, kakva nije viđena od 1948. I to je učinio u tradicionalno u Rusiju zakletoj Crnoj Gori.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera