Na komemoraciji je istaknuto da je Asanović do kraja bio dosljedan idealima antifašizma i borbi za crnogorsku kulturnu i nacionalnu emancipaciju i političku slobodu

Foto: Screenshot – TVCG

Povodom smrti jednog od najznačajnijih crnogorskih pisaca Sretena Asanovića, danas je u Crnogorskom narodnom pozorištu održana komemorativna sjednica koju su organizovali Matica crnogorska, Crnogorski PEN Centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, organizacije među čijim osnivačima je bio i Asanović.

Sreten Asanović je bio čovjek mjere, dobrog ukusa i u životu i u književnosti.

Na komemoraciji je istaknuto da je Asanović do kraja bio dosljedan idealima antifašizma i borbi za crnogorsku kulturnu i nacionalnu emancipaciju i političku slobodu.

Književnik Milorad Popović je istakao da ga je krasila nepatvorena gospodstvenost, koja se ne stiče porijeklom, svjetskim iskustvom i velikim školama.

Asanović je, kako je kazao Popović, do kraja ostao dosljedan i razborit, kada je riječ i o društvenim i o nacionalnim interesima, prenosi portal rtcg.me.

Prema mišljenju Ivana Lovrenovića, ako se za nekoga može reći da je bio ostvaren u ljudskom, književnom i životnom smislu, onda je to bio Asanović. Lovrenović zato smatra da stihovi Maka Dizdara najbolje pristaju Asanoviću.

Sreten Asanović je rođen 22. februara 1931. godine u Donjim Kokotima, a umro je 3. juna 2016. i sahranjen je u krugu porodice u rodnom mjestu.

Od 1957. do 1960. bio je urednik i glavni i odgovorni urednik titogradskog časopisa „Susreti“, urednik u sarajevskom „Oslobođenju“ od 1960. do 1962. prvi glavni i odgovorni urednik revije „Odjek“ (1963–1965), sekretar Komisije za kulturu i umjetnost Savezne konferencije SSRNJ u Beogradu (1965–1972), glavni i odgovorni urednik poznatog crnogorskog časopisa „Stvaranje“ od 1973. do 1989. godine.

Asanović je objavio knjige „Dugi trenuci“ (priče, Narodna knjiga, Cetinje, 1956), „Ne gledaj u sunce“ (priče, Obod, Cetinje, 1960), „Igra vatrom“ (priče, Svjetlost, Sarajevo, 1966), „Lijepa smrt“ (izbor i nove priče, predgovor prof. dr Ratko Božović, Grafički zavod – Luča, Titograd 1971), „Opojno piće“ (izbor i nove priče, predgovor Milo Kralj, Rad, Beograd, 1977) „Noć na golom brdu“ (priče, Mladost, Zagreb, 1980), „O kulturi i stvaralaštvu“ (članci, Radnička štampa Beograd, 1981), „Lice kao zemlja“ (izbor Gojko Antić, predgovor prof. dr Mirjana Strčić, Univerzitetska riječ, Nikšić, 1988), „Putnik“ (roman, Dignitas, Cetinje, 1994, drugo popravljeno izdanje, KPZ, Podgorica, 1998, treće izdanje KPZ, Podgorica, 2000, četvrto izdanje Plima, Ulcinj 2001, peto u Izabranim djelima, Plima, Ulcinj, 2003. i šesto, u izdanju „Vijesti“, Podgorica, 2006, u tiražu od 22.000 primjeraka), „Martiri i pelegrini“ (priče, Plima, Ulcinj, 2000), Izabrana djela (četiri toma, Plima, Ulcinj, 2003), „Nomina“ (novelete, Plima, Ulcinj, 2006, dva izdanja i treće 2011), „Zvijezde padaju“ (izbor priča, predgovor i pogovor Jovan Nikolaidis, NZCH & Plima, Zagreb, 2009, drugo izdanje, Plima, Ulcinj, 2009), Kratke priče, OKF – „Pobjeda“, Cetinje, Podgorica, 2015).

Sreten Asanović je dobitnik brojnih nagrada – za zbirku pripovjedaka „Lijepa smrt” 1972. godine dobio je Trinaestojulsku nagradu Skupštine SR Crne Gore, za najbolje ostvarenje iz oblasti književnosti za knjigu „Igra vatrom“ dobio je nagradu Oslobođenje Titograda 1967, Goranovu nagradu za najbolju knjigu godine na srpskohrvatskom jeziku, „Noć na golom brdu”, dobio je 1981. godine. Nagradu Savjeta za prosvjetu NR Crne Gore za priču „Dželat“ dobio je 1954, a nagradu Udruženja književnika Crne Gore za knjigu pripovjedaka „Dugi trenuci“ 1957. Godine 1959. dobio je nagradu časopisa „Stvaranje“ za pripovijetku „Uspravni konjanik“.

Asanović je bio predsjednik Udruženja književnika Crne Gore (1973–1976), potpredsjednik Saveza književnika Jugoslavije (1976–1979), predsjednik Saveza književnika Jugoslavije (1979–1981). Bio je član redakcije Leksikografskog zavoda Zagreb i urednik za književnost.

Zastupljen u mnogobrojnim domaćim i stranim antologijama proze, domaćim i stranim enciklopedijama, leksikonima, biografijama, čitankama i školskoj lektiri.

Knjiga „Lijepa smrt“ prevedena je na albanski (Vdekje e hieshme, Rilindija, Priština, 1975), makedonski (Ubava smrt, Misla, Skopje, 1977), ruski (Raskazi, Inostrana literatura, Moskva, 1977), rumunski (Frumoasa moarte, Univers, Bukurešt, 1978) i italijanski jezik (La bella morte, Ripostes, Salerno – Roma, 1993). Pojedine priče prevedene su i objavljene na više od 20 jezika.

Odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem 1976. godine.

Asanović je bio član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorske Akademije nauka i umjetnosti.