Opet pobijedi, prezimenjače Dragane

Dragi naš Prle, Brano Flojde, učitelju Miloše, Karuzo, Zeko, Urke, hadži Zamfire, Žil Rime… izdrži i pobijedi i ovu bitku. Kao što si pobijedio sve do sada…

Piše: Zvonimir Nikolić

– Drago mi je… ja sam Zvonko… Nikolić.

– Nikolić?

– Jeste, Nikolić…

– Je li ti šta u rodu Dragan?

– Jeste… stariji brat.

– Glumac Dragan?

– Nije glumac, ali mi zaista jeste brat…

Tako je otprilike izgledalo moje upoznavanje sa ljudima dobrih tridesetak godina mog života. Sjećam se nekih predratnih anketa vezano za prezimena. Pa su, po nekim statistikama, izračunali da ima nekoliko prezimena koja su bila najčešća u bivšoj Jugoslaviji. Ako dobro pamtim, mislim da su među njima bili Petrović, Jovanović, Nikolić, Kovačević…

Svi su htjeli biti Prle

Da se prezivam Petrović, vjerovatno bi me u to doba povezivali sa Pižonom, Čkaljom ili Draženom. Jovan Jovanović je davno umro, pa me valjda ne bi sa njim povezivali, a Kovačević bi vjerovatno povezivali sa herojem Savom ili fudbalerom Abidom.
Opet, prezime Nikolić se vezalo uglavnom samo za jednog čovjeka – velikog Dragana Nikolića. Junaka mog djetinjstva, moje mladosti.

Nisam nikada Dragana gledao u pozorištu, ali jako se dobro sjećam gotovo svake Draganove uloge u filmovima ili serijama. Mi (sada već starije generacije) jako dobro pamtimo Nacionalnu klasu, Ko to tamo peva, Balkan express, Posljednji krug u Monzi

Ipak, najupečatljivija uloga, bar za nas klince, u to doba je bila uloga Prleta u serijama Otpisani i Povratak otpisanih. Pretpostavljam da je svako od nas koji nije imao sreću da lično poznaje Dragana zamišljao da je baš takav i u životu – nasmijani šeret, fino gradsko dijete, mangup u punom smislu te riječi.

I sjećam se kada smo se u našem dvorištu igrali “partizana i Nijemaca” (ulogu Nijemaca su uglavnom dobijali najslabiji od nas) i kada smo svi imali neka kodna imena partizana i nosili drške od metle izigravajući puške, uglavnom smo se otimali oko imena Prle. Onaj najbrži i najspretniji bio bio Prle, onaj koji bi u raji bio miran i najviše ličio na nekog pjesnika bi bio Tihi, onaj najsmireniji i odmjereniji bi bio Zriki, najmlađi među nama bi bio Čibi, a onaj sa kojim se nismo slagali i onaj koji je bio malo stariji od nas bi se uglavnom uživio u ulogu ozloglašenog majora Krigera.

Čudno je to… Neki glumci su bili predodređeni za uloge negativaca. I sasvim dobro su im pristajale te uloge. Bilo je i filmova u kojima je glumio i negativca. Ali, jednostavno, vjerujem da niko tog negativca, kao ni ja, nije doživljavao loše. I negativac u Draganovom izdanju nije bio tako loš. Mada je svaku ulogu fantastično odglumio.

Sjećam se i televizijskog šou programa Obraz uz obraz. Domaćini, Milena Dravić i Dragan Nikolić, u svakoj emisiji bi imali nekog gosta i usput pokazivali svoj raskošni glumački i zabavljački talenat.

Najbolji primjer

Vremena su se promijenila. U zadnje vrijeme, pri upoznavanju, pitaju me za srodstvo sa srbijanskim predsjednikom ili poznatom pjevačicom. A ja se nekako još uvijek otimam i odgovaram da nisam sa njima u rodu, ali da mi je Dragan Nikolić brat.

Nove generacije i ne reaguju, a poneko od starijih i danas pita: “Glumac?”

Vjerujem da je Dragan najbolji primjer kako čovjek može i u starijim godinama dobro izgledati. Čak, po meni, bolje nego kad je bio mlad.

Zadnjih dana Dragan bije svoju najtežu bitku. Bitku za život. Nikada neću shvatiti um pojednih portala koji svako malo objavljuju vijest da je Dragan preminuo, nastojeći valjda na taj način da skrenu pažnju na svoj medij, prikupe koji like… A ja  vjerujem, kao i većima ljudi sa prostora bivše Jugoslavije (ili regiona, kako sada kažu), i nadam da će Dragan pobijediti  bolest. I želim mu od sveg srca ozdravljenje.

Zato, dragi naš Prle, Brano Flojde, učitelju Miloše, Karuzo, Zeko, Urke, hadži Zamfire, Žil Rime… izdrži i pobijedi i ovu bitku. Kao što si pobijedio sve do sada!

Izvor: Al Jazeera

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!