Nakon uragana Sendi naši iseljenici priskočili Amerikancima u pomoć: Pol Nicaj donirao više od milion dolara

Danas, nakon nešto više od dvije godine od uragana Sendi, na podsjećanje kako su pomagali ugroženim Amerikancima, Nicaj, Redžići, Lalić i Šabović su kazali da se dobro dobrim vraća i da znaju da cijene ono što je njima ova zemlja pružila kada su samo sa koferima došli u nju

Ni dvije godine nakon uragana Sendi u pojedinim djelovima Njujorka i Nju Džerzija nije sanirana šteta. Uragan, koji je 29. oktobra 2012. godine pogodio istočnu obalu SAD, čini se da je tada zatekao nespremnu administraciju namoćnije države na svijetu, koja je pokazala ranjivost kada je u pitanju snabdijevanje ugroženog stanovništva osnovnim životnim namirnicama. 

Oko milion ljudi u sedam država tada je ostalo bez struje, a na desetine hiljada bez krova nad glavom. Mnogi u svojim domovima nijesu imali gas, grijanje, telefonski signal… U takvom stanju, bez osnovnih uslova za život, nestrpljivo su očekivali pomoć.

Brojnim Amerikancima su u pomoć tada pritekli naši iseljenici, gdje se posebno istakao Pol Nicaj koji je ugroženima donirao hranu u vrijednosti od 1.100.000 dolara.

DOBRO SE DOBRIM VRAĆA

Nikaj je u SAD došao prije više od četiri decenije, a danas je vlasnik nekoliko restorana na Menhetnu.
„S organizatorima Njujorškog maratona imao sam ugovor da pripremim hranu za 50.000 ljudi. Međutim, kako je maraton zbog nevremena otkazan, odlučio sam da svu tu hranu preko Crvenog krsta doniram ugroženima. Kao što je poznato, ja dolazim iz Tuzi i znam kako je to kad se nema. To čovjek nikada ne smije da zaboravi. Srećan sam što mogu da pomognem ljudima”, kazao je tada Nicaj.
On se nije zaustavio na toj donaciji, već je nastavio da aktivno pomaže ugroženim Amerikancima.

 

Tada smo ga zatekli sa Dinom i Agom Redžićem kako na Koni Ajlendu dijeli hranu mještanima.
 „Ovo je najveća žalost koju sam vidio u životu. Ovaj narod nema osnovnih uslova za život. Amerikanci imaju veliko srce, ali su malo neorganizovani. Doduše, nije lako dopremiti vruću hranu u ugrožena područja… Primjera radi, Dino je jutros ustao u četiri sata da bi spremio svu hranu. Sa njim, i uz pomoć drugih kompanija, do sada smo podijelili više od 100.000 obroka”, kazao nam je prije dvije godine ovaj humanista.
Nikaj je posebno bio potresen scenama koje je vidio na Stejten Ajlendu.
„Tamo je stvarno haos. Veliki broj kuća je porušen, a zima je počela… Na ovom ostrvu ima oko 20.000 ljudi sa našeg područja, tako da su i oni osjetili šta znači kad se ostane bez krova nad glavom. Država je mogla bolje da reaguje. Vidite kako je stanje sa prevozom, a nema ni goriva. To dodatno otežava situaciju”, rekao je tada Nicaj.

DUŽNOST JE DA POMOGNEMO

Neumorni Dino Redžić, koji je suvlasnik picerije „Uncle Paul’s”, istakao je da je dužnost svakog našeg čovjeka da pomogne Amerikancima. On je bio ogorčen na način kako se pomaže ljudima u nevolji.
„Ovo je užas. Organizacije dodjeljuju hranu, ali je ta hrana ponekad gotovo neupotrebljiva. Primjera radi, dijele narodu vodu i paket zamrznutih hamburgera, a oni kući nemaju ni struje, ni gasa, tako da te hamburgere ne mogu sa spreme. U pitanju je neznanje i neiskustvo, tako da sam srećan što sam u prilici da podijelim ljudima tople obroke i bar malo im pomognem”, kazao je Redžić.

Dok smo tada razgovarali sa Nicajem i Redžićem, ljudi su prilazili i zahvaljivali im se na pomoći.

„Sve nam je poplavljeno. Struje i grijanja nemamo, tako da se smrzavamo u stanu”, kazala nam je tada Amanda, koja je zajedno sa dvije kćerke došla da uzme tople obroke.

Ona je objasnila da stan ne smiju da napuste, jer se plaše da će im lopovi sve pokrasti.

Ne možemo to da dozvolimo… Mnogo je pljački bilo ovdje otkako je bilo nevrijeme. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti struju i grijanje. Hvala ovim dobrim ljudima na pomoći”, kazala je Amanda.

Dok smo sa njom razgovarali narod je dolazio ispred obližnje crkve, gdje se dijelila odjeća.

„Još mi je u očima slika jedne žene i dječaka kojima smo dali hranu. Ona nam se požalila da nema u čemu da ga pošalje u školu jer mu je sve mokro. Zato bih apelovao na sve ljude koji su u prilici da se uključe i pomognu. Ovo je stvarno tragedija”, rekao je tada Dino Redžić.

 

Pored hrane koju je podijelio sa Nicajem, Dino je zajedno sa bratom Agom Redžićem (Ljuljhami) donirao hranu za 5.000 osoba. Zahvaljujući Redžićima, kao i poznatim humanistima Hajru Laliću i Izetu Šaboviću, koji su finansijski podržali ovu akciju, na Koni Ajlendu su čitav dan mirisali ćevapi i ostali specijaliteti sa roštilja.

„Kada sam vidio u kakvoj je situaciji ovaj jadni narod, želja mi je bila da i ja dam neki doprinos i bar malo im pomognem”, kazao je Ago Redžić.

Hajro Lalić i Izet Šabović su rekli da se naš narod ne može tako lako odužiti SAD.

“Kada smo došli u SAD počinjali smo od nule. Ova zemlja nam je tada pružila mnogo i dužni smo da se revanširamo”, kazali su tada Lalić i Šabović.

Danas, nakon nešto više od dvije godine od uragana Sendi, na podsjećanje kako su pomagali ugroženim Amerikancima, Nicaj, Redžići, Lalić i Šabović su kazali da se dobro dobrim vraća i da znaju da cijene ono što je njima ova zemlja pružila kada su samo sa koferima došli u nju.

Sead Hodžić

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!