U ekskluzivnom i neobično otvorenom intervjuu – prvom otkako je napustio dužnost – Džo Bajden govori o tome šta stvarno misli o prvih 100 dana na vlasti njegovog naslednika, kao i o strahovima za budućnost ukoliko se Atlantski savez raspadne.

Teško je povjerovati da je čovjek sa kim se sastajem u hotelu Delaver gdje je pokrenuo političku karijeru prije više od pola vijeka bio „lider slobodnog svijeta” prije nešto više od 100 dana.

Dže Bajden je još uvijek okružen svim obilježjima moći – crnim SUV-ovima, tipovima iz obezbjeđenja sa slušalicama u ušima, psima tragačima poslatim unaprijed da pregledaju sobu u potrazi za eksplozivom.

A opet je proveo protekla tri mjeseca gledajući kako većinu onoga u šta vjeruje uništava njegov naslednik.

Donald Tramp iznova i iznova pominje ime Bajden – to je političko oružje po njegovom izboru.

Jedna skorašnja analiza pokazala je da je Tramp izgovorio ili napisao ime Bajden najmanje 580 puta u tih prvih 100 dana na dužnosti.

Nakon što je tvrdio da je skok cijena akcija „Trampova berza” na djelu, kasnije je za nagli pad cijena akcija okrivio „Bajdenovu berzu”.

Sve do ove nedjelje, sam predsjednik Bajden (bivši predsjednici zadržavaju titulu čak i kad napuste dužnost) uglavnom se držao konvencije da bivši predsjednici ne kritikuju prethodnike na početku njihovog mandata.

Ali od trenutka kada se rukujemo postaje očigledno da je čvrsto riješio da kaže ono što misli.

U tamnoplavom odijelu, bivši predsjednik pristiže sa osmijehom na licu i opušten, ali odajući jasnu auru čovjeka u misiji.

Ovo je prvi intervju otkako je napustio Bijelu kuću, i djeluje kao da je najviše ljut na način na koji se Donald Tramp ophodi prema američkim saveznicima – posebno prema ukrajinskom predsjedniku Vladimiru Zelenskom.

„Za mene to nije dostojno Amerike, kako se sve to odvijalo”, kaže on za eksplozivnu svađu u Ovalnoj sobi između Trampa i Zelenskog u februaru.

„I način na koji govorimo o temama sada, ‘to je sada Američki zaliv’, ‘možda ćemo morati da povratimo Panamu’, ‘možda ćemo morati da kupimo Grenland’, ‘možda bi Kanada trebalo da postane 51. država.’ Šta se to, kog vraga, dešava?

Koji predsjednik tako govori? Mi nismo takvi. Mi se zalažemo za slobodu, demokratiju, priliku – ne za zapljenu.”

Nakon Trampovih 100 burnih dana, predsjednik Bajden nije oskudijevao u metama iz kojih je mogao da bira.

Ali, čini se da je više zabrinut za međunarodnu scenu, nego za domaću: najveća je prijetnja, vjeruje on, po savez između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, koji je, kako on kaže, osam decenija obezbjeđivao mir, slobodu i demokratiju.

„VELIKA ZABRINUTOST” ZA ATLANTSKI SAVEZ

Neposredno pred naš intervju, koji je održan svega nekoliko dana prije 80. godišnjice Dana pobjede, Bajden je izvadio veliki zlatni novčić iz džepa i turnuo mi ga na dlan.

Bio je to suvenir sa prošlogodišnje komemoracije Dana-D.

Bajden smatra da je govor koji je održao na toj plaži u Normandiji bio jedan od njegovih najvažnijih.

U njemu, on je tvrdio da su ljudi koji su se borili i poginuli „znali – bez svake sumnje – da postoje stvari za koje vrijedi boriti se i umrijeti”.

Pitam ga da li on smatra da postoji opasnost da ta poruka o žrtvi bude zaboravljena u Americi.

“Ne od ljudi”, odgovora on, “ali od vođstva, da”.

Vlada „velika zabrinutost”, kaže on, zato što se čini da prisustvujemo umiranju Atlantskog saveza.

„Mislim da će to izmijeniti savremenu istoriju svijeta, ako do toga bude došlo”, tvrdi on.

„Mi smo jedina zemlja koja je u prilici da ima sposobnost da okupi ljude zajedno, da povede svijet. Inače će na to mjesto uskočiti Kina i bivši Sovjetski Savez, Rusija.”

Sada se, više nego ikada prije, taj Savez dovodi u pitanje.

Jedna bivša vodeća ličnost iz NATO rekla je ove nedjelje za BBC da proslave Dana pobjede više liče na sahranu.

Predsjednik Tramp se žali da se Sjedinjene Američke Države „izrabljuju” od njenih saveznika, potpredsjednik Džej Di Vens je izjavio da Amerika „vadi” Evropu, dok je ministar odbrane Pit Hegset insistirao da se Evropa „šlepa” na njih.

Bajden naziva obećanje koje su dale sve članice NATO – Atlantskog saveza – da „brane svaki inč teritorije NATO svom silom kolektivne moći” – „svetom obavezom”.

„Plašim se da će naši saveznici iz čitavog svijeta početi da sumnjaju da li ćemo ostati tamo gdje smo sve vrijeme bili poslednjih 80 godina”, kaže Bajden.

Za vrijeme njegovog mandata, i Finska i Švedska su ušle u NATO – za šta on vjeruje da je savez samo učinilo jačim.

„Mi smo sve to postigli – a posle četiri godine smo dobili čovjeka koji želi sve to da napusti.”

„Bojim se da će Evropa izgubiti povjerenje u sigurnost da će se Amerika, i vođstvo Amerike u svijetu, baviti ne samo NATO-om, već i pitanjima od najveće važnosti.”

BAJDEN, „SMUŠENI STARAC”?

Srećem se sa predsjednikom Bajdenom na mjestu koje je nazivao domom otkako je bio dječak, u gradu Vilmingtonu, u Delaveru.

On se nalazi sat i po Amtrakovim vozom od Vašingtona, što je putovanje na koje je on odlazio 50 godina otkako je postao senator sa samo 30 godina.

Proveo je više godina u vladi od bilo kog drugog predsjednika.

Imao je 82 godine kad je napustio Ovalnu sobu.

Njegove godine bile su predmet beskrajnih kritika – novinari Džej Teper i Aleks Tompson opisuju ga kao „povremeno smušenog starca” u njihovoj knjizi Prvi greh: Pad predsjednika Bajdena, njegovo zataškavanje i katastrofalna odluka da se ponovo kandiduje.

Njegova zlosrećna televizijska debata uživo iz juna prošle godine dovela je do novih pitanja, dok se Bajden saplitao o riječi, gubio nit usred rečenice i hvalio se, pomalo zbunjujuće, da „smo konačno pobijedili Mediker!”.

Povukao se iz predizborne kampanje ubrzo nakon toga.

Danas je Bajden i dalje topao i harizmatičan, sa narodskim šarmom na osnovu kog je dobio izbore, ali je mnogo sporija, mirnija i nesigurnija verzija lidera koji je nekada bio.

Sastavši se s njim uživo, bilo mi je teško da zamislim da je mogao da služi još četiri godine u Bijeloj kući, kada bi došao na sam prag 90. godine.

Pitam Bajdena da li je imao vremena da ponovo razmisli o odlukama iz prošle godine.

Povukao se iz predsjedničke trke svega 107 dana prije izbornog dana, ostavivši Kamali Haris malo vremena da organizuje vlastitu kampanju.

„Mislim da to ne bi napravilo razliku”, kaže on.

„Otišli smo u vrijeme kad smo imali dobru kandidatkinju, bila je do kraja dobro finansirana.

Ono što smo riješili da uradimo, niko nije vjerovao da možemo da uradimo”, dodaje on.

„I postali smo toliko uspješni u našim ciljevima da je bilo teško reći: ‘Ne, sada ćemo da stanemo’… Bila je to teška odluka.”

Da li žali za njom? Da je izašao ranije, sigurno bi pružio nekom drugom veću šansu?

„Ne, mislim da je to bila prava odluka.”

On zastaje.

„Mislim da… Vidite, bila je to teška odluka.”

TRAMP SE „NE PONAŠA KAO REPUBLIKANSKI PREDSJEDNIK”

Bajden kaže da je ušao u politiku da bi se borio protiv nepravde i do dana današnjeg nije izgubio apetit za tu borbu.

Prošle godine na proslavi obilježavanja D-Dana, on je upozorio: „Živimo u vremenu kada je demokratija ugroženija širom svijeta nego bilo kada od okončanja Drugog svjetskog rata.”

Danas on proširuje tu tvrdnju: „Pogledajte samo broj evropskih lidera i evropskih zemalja koji se pitaju, I šta sada ja da radim? Kojim putem sada da pođem? Mogu li da se oslonim na Sjedinjene Američke Države? Hoće li one biti tu kada su nam najpotrebnije?”

„Umjesto da se demokratija širi svijetom, ona se povlači. Demokratija – svaka generacija mora da se bori za nju.”

Govoreći nedavno u Čikagu, Bajden je izjavio da „niko nije kralj” u Americi.

Pitao sam ga da li misli da se predsjednik Tramp više ponaša kao monarh nego kao ustavom ograničeni predsjednik.

On pažljivo bira riječi.

„On se ne ponaša kao republikanski predsjednik”, kaže.

Kasnije u našem intervjuu Bajden ipak priznaje da je manje zabrinut za budućnost američke demokratije nego što je nekada bio, „zato što mislim da je Republikanska stranka počela da shvata ko je Tramp zapravo.”

„SVAKO KO MISLI DA ĆE PUTIN STATI JE NAIVČINA”

Predsjednik Bajden je uživao u ulozi vodeće ličnosti u NATO, iskoristivši inače strogo povjerljive obavještajne podatke kako bi poručio skeptičnom svijetu 2022. godine da će Vladimir Putin pokrenuti potpunu invaziju na Ukrajinu.

Otkako je preuzeo dužnost, predsjednik Tramp je zacrtao jednu sasvim drugačiju putanju, poručivši Ukrajini da mora da počne da razmatra ustupanje teritorije Rusiji ako želi da se rat okonča.

„To je ugađanje savremenog doba”, kaže Bajden za Trampov pristup.

Putin, kaže on, vidi Ukrajinu kao „dio majke Rusije. On vjeruje da ima istorijsko pravo na Ukrajinu… On ne može da podnese činjenicu da se Sovjetski Savez raspao. A svako ko misli da će se zaustaviti naprosto je naivčina.”

On se plaši da bi Trampov pristup mogao da poruči drugim evropskim zemljama da je vrijeme za popuštanje pred Rusijom.

A opet se Bajden suočio sa optužbama protiv njega samog u vezi sa ratom u Ukrajini.

Neki u Kijevu i njegovi saveznici, baš kao i neki u Velikoj Britaniji, tvrde da je dao predsjedniku Zelenskom dovoljno podrške da se odupre invaziji, ali nedovoljno da porazi Rusiju, možda iz straha da bi Putin počeo da razmišlja o upotrebi nuklearnog oružja ako bi bio satjeran u ćošak.

Kad je Putin bio upitan direktno na televiziji ove nedjelje da li bi upotrijebio nuklearno oružje da dobije rat, on je rekao da se nada da „ono neće biti neophodno”, dodavši da je posjedovao sredstva da dovede rat do onoga što je nazvao „logičnim završetkom”.

Ukazujem Bajdenu na to da su neki tvrdili kako nije imao hrabrosti da ode do kraja da bi Ukrajini dao oružje koje bi joj bilo potrebno – da omogući Ukrajini da pobijedi.

„Dali smo Ukrajini sve što joj je bilo potrebno da očuva nezavisnost”, tvrdi Bajden.

„I bili smo spremni da odgovorimo agresivnije da se Putin ponovo pokrenuo.”

On kaže da je želio da izbjegne mogućnost „Trećeg svjetskog rata sa nuklearnim silama”, dodavši: „I jesmo ga izbegli.”

„Šta bi Putin uradio da su stvari postale stvarno nezgodne po njega?”, dodaje on.

„Zaprijetio bi upotrebom taktičkog nuklearnog naoružanja. Ovo nije igra ili rulet.”

Nik Robinson

voditelj emisije “Tudej”

Izvještava iz američke države Delaver

Izvor: BBC na srpskom

Foto: Džo Bajden (Screenshot/BBC)