Podgoričanka Ana Kažić studira i radi u Ljubljani: “Ne vidim sebe ni u Americi koliko se vidim u Sloveniji” (VIDEO)
“Rekla sam da je u početku mentalitet bio barijera. Promijenila sam se u smislu da više cijenim slobodno vrijeme, sve što su mi dali fakultet i život, svaka prilika je da naučim nešto novo, svaka pročitana knjiga, makar bila loša, je primjer za budućnost. Cijienim više međuljudske odnose. Ova država nudi mnogo, daje mnogo, za karijeru uzima mnogo, ali kad imate slobodno vrijeme posvetite se najbitnijim stvarima”, kaže Ana
U vremenu kada mnogi mladi ljudi iz Crne Gore odlaze u potrazi za boljim obrazovanjem i životnim prilikama, Ana Kažić iz Podgorice predstavlja primjer kako upornost, hrabrost i otvorenost prema novom mogu dovesti do ostvarenja tih ciljeva – i više od toga.
Ova mlada Crnogorka već pet godina živi i studira u Ljubljani, gdje je završila osnovne studije na Fakultetu društvenih nauka, na smjeru mediji i komunikacija, a zatim nastavila i master program. U razgovoru za emisiju Mladovanje na Televiziji Crne Gore, govorila je o svom iskustvu, izazovima i tome kako je Slovenija postala njen novi dom.
“Dakle, ovo je moja kuća sad, više nijesam gost, ja sam ovdje neko ko živi, stanovnik sam Ljubljane, bila sam očarana na početku. Dok je prošao taj period adaptacije vukla sam neke tegove, ali sad stvarno – pored Podgorice – ovo mi je dom broj dva”, kaže Ana.
Proces privikavanja joj je, kaže, teško pao i trajao je gotovo tri godine: “Do te tačke da sam htjela da prekinem školovanje. To je bilo toliko jako da država koja je toliko bliska meni je u mojoj glavi bila nešto toliko različito od Crne Gore”.
Trebalo je vremena da se prevaziđu barijere, najprije jezičke, iako je slovenački, kako navodi, dosta sličan crnogorskom: “Druga barijera je mentalitet. Koliko god nam bliska Slovenija, to je država koja ima ljude usmjerene u neke druge ciljeve i prioritete. Treća stvar koja mi je bila teška je vrijeme. Jer u Podgorici je stalno od 10 do 20 stepeni, dok u Ljubljani sunca je zimi malo, a u četiri popodne je već mrak”.
Iako danas sebe vidi kao stanovnicu Ljubljane, dolazak u Crnu Goru za nju uvijek nosi dozu kulturnog šoka.
„Kod nas je stalno gužva, vika, neko vas svirkom požuruje na semaforu. U Ljubljani niko ne viče, niko ne sudi, svi čekaju u redu bez frustracije.“
Upravo te razlike joj pomažu da jasnije vidi šta bi voljela da se mijenja u Crnoj Gori: način na koji se vrednuje rad, obrazovanje i međuljudski odnosi.
„Slovenci djeluju hladno, ali su jednostavno više fokusirani na sebe, svoj vikend, prirodu, porodicu, platu. Ne zanima ih vaš privatni život i to nije nužno loše – to je drugačiji prioritet.“
Ne krije da planira ostati u Sloveniji, jer je, kako kaže, dobila mnogo, a ništa joj nije uzeto.
„Ne vidim sebe ni u Americi koliko se vidim u Sloveniji. Ako bih mogla da vratim nekoj državi, Crnoj Gori bih dala više nego bilo kojoj drugoj na svijetu – samo da mi pruži priliku“, kaže Ana, prenosi RTCG.
