Stefan Bošković jedan od najboljih studenata na prestižnom fakultetu u Njemačkoj: Beranski lučonoša i đak generacije ostvaruje svoje snove

Prošla, 2023. godina za Stefana se završila najbolje moguće – ušao je u pet odsto najuspješnijih studenata na tehničkom fakultetu Rajne Vestfalije u ovom njemačkom gradu. A saradnja sa fakultetom nikad bolja: pošto su predavači primijetili Stefanov uspjeh u akademskom radu, odlične ocjene i aktivno učešće u fakultetskom životu, ponudili su mu poziciju tutora, odnosno asistenta u nastavi

Od đačke klupe u beranskoj Gimnaziji “Panto Mališić”, preko brojnih takmičenja, pohvala i nagrada do jednog od najboljih studenata na najprestižnijem fakultetu u Njemačkoj – tako je tekao put 20-godišnjeg Stefana Boškovića, koji u urbanom, studentskom gradu Ahen krči svoj put usavršavanja.

Prošla, 2023. godina za Stefana se završila najbolje moguće – ušao je u pet odsto najuspješnijih studenata na tehničkom fakultetu Rajne Vestfalije u ovom njemačkom gradu.

A saradnja sa fakultetom nikad bolja: pošto su predavači primijetili Stefanov uspjeh u akademskom radu, odlične ocjene i aktivno učešće u fakultetskom životu, ponudili su mu poziciju tutora, odnosno asistenta u nastavi.

O želji za znanjem, odlasku iz toplog porodičnog krila u “bijeli svijet” i kako gradi svoje mjesto pod suncem, pričao je beranski lučonoša i đak generacije 2021-2022. godine za Portal RTCG.

“Saradnja sa fakultetom započela je nakon što su primijetili moj uspjeh u akademskom radu, koji se ogledao kroz odlične ocjene i aktivno učešće u fakultetskom životu. Ponudili su mi poziciju tutora, odnosno asistenta u nastavi, što sam sa zadovoljstvom prihvatio”, započinje Stefan priču za portal RTCG.

Predavači na univerzitetu u Ahenu variraju od vrhunskih stručnjaka i doktora nauka, preko master studenata i doktorskih kandidata, do istaknutih studenata osnovnih studija poput Boškovića.

“Ova raznolikost pruža studentima bogat spektar znanja i perspektiva. Na početku, izazov mi je bio objašnjavanje gradiva na njemačkom. Međutim, brzo sam uhvatio ritam i sada već ide glatko i prirodno. Sada sam i učenik i učitelj, što mi imponuje, ali i pomaže da utvrdim i razumijem bolje materiju koju izučavam”, naveo je on.

Stefanu se svakodnevica značajno promijenila. Kaže da je postao mnogo samostalniji. Svaki dan je novi izazov, a učenje i prilagođavanje novom okruženju postali su sastavni dio njegovog života.

“Najveća promjena je, ipak, interakcija sa ljudima iz različitih kultura. Svaki dan je prilika za učenje nečeg novog, ne samo o tehničkim, već i o međuljudskim vještinama. Sve u svemu, moj život ovdje je postao jedan dinamičan spoj učenja, rasta i otkrivanja. To je potpuno drugačije od života koji sam imao u Crnoj Gori”, dodao je on.

Želja za studiranjem u inostranstvu počela je da se javlja tokom srednje škole. Kako se bližila završna godina, ambicija da studira u Njemačkoj postajala je sve veća, posebno kada se ukazala prilika za konkurisanje za stipendiju.

“Dobio sam prestižnu stipendiju DAAD-a (Njemačka služba za akademsku razmjenu), koja je vodeća njemačka državna organizacija posvećena podršci međunarodne akademske saradnje kroz stipendije. Ova stipendija pokriva kompletne finansijske troškove studija i života u Njemačkoj. Pruža mi ne samo  materijalnu podršku, već i priliku za umrežavanje sa drugim talentovanim studentima iz cijelog svijeta. Važan faktor u dobijanju ove stipendije bilo je znanje njemačkog jezika, angažovanje u oblasti studija, uključujući nagrade na različitim takmičenjima i aktivno članstvo u različitim naučnim i nevladinim organizacijama”, pojasnio je Bošković.

Zahvaljujući DSD programa za učenje njemačkog jezika u Gimnaziji ‘Panto Mališić”, Stefan je i dobio pomenutu stipendiju.

“Sve se posložilo. Bila je to prilika koja mi je otvorila vrata za novi život i obrazovanje u Njemačkoj”, istakao je Bošković.

NJEMCI PRISTUPAČAN NAROD, CIJENE RED I DISCIPLINU

Razlike u crnogorskom i njemačkom mentalitetu dakako postoje. Stefan kaže da Njemci stavljaju akcenat na individualizmu i ličnom razvoju, dok je u Crnoj Gori fokus više na porodici i zajednici.

“Očekivao sam da će Njemci biti ‘hladni’, kako se često misli. Ali, nije tako. Njemci su zapravo veoma pristupačni. Ukoliko se, naravno, prema njima postavite sa otvorenim stavom”, pojašnjava Bošković.

Osim toga, navodi da je njemački narod jako disciplinovan. Cijene rad i red, a to se i odražava u profesionalnom okruženju.

“Ove karakteristike su se poklopile sa mojim ličnim vrijednostima, jer sam i ja neko ko cijeni odgovornost i posvećenost poslu”, istakao je student.

Kao neko ko se trudi da uvijek daje najbolje od sebe, radni dan mladog studenta pun je aktivnosti.

“Dan mi počinje rano i ispunjen je brojnim obavezama, učenjem, te radom u studentskoj inicijativi, gdje stičem praktično iskustvo kao inženjer. Ipak, iako je raspored zgusnut, uvijek pronađem vrijeme za kafu i druženje sa prijateljima. Učenje i rad u društvu mi se čini lakšim, pa mi ne pada teško. Što se tiče slobodnih dana, oni su prilika za opuštanje i istraživanje. Vikendi su obično rezervisani za putovanja i upoznavanje različitih djelova Njemačke, što mi pruža uvid u bogatu kulturu zemlje”, dodao je mladi student.

PRILIKA KOJA SE NE PROPUŠTA

Bošković je bio svjestan da u Crnoj Gori, iako postoji kvalitetno obrazovanje, da isto tako ne postoje isti uslovi i mogućnosti koje se nude u inostranstvu, posebno u Njemačkoj.

“Njemački univerziteti nude napredne programe i savremene istraživačke projekte, što je za mene kao studenta elektrotehnike i informacionih tehnologija bilo izuzetno privlačno.

Pored toga, želja za izazovom i samostalnim životom takođe je igrala veliku ulogu u mojoj odluci. Studiranje u inostranstvu omogućava mi da razvijem nezavisnost i samopouzdanje, dok istovremeno stičem obrazovanje na jednom od najboljih univerziteta na svijetu za ovu oblast studija. Na kraju, prilika da dobijem stipendiju za studije bila je presudna. To je bila prilika koja se ne propušta, omogućavajući mi da pratim svoje profesionalne snove bez velikog finansijskog tereta”, rekao je on.

KAKO SE NOSITI SA NOSTALGIJOM?

“Često preplavi nostalgija moje misli i, mada mi nedostaje porodica, održavam redovno kontakt sa njima, a i sa drugarima iz škole. Trudim se da nađem ravnotežu između očuvanja veza sa domovinom i uživanja u novim iskustvima. Bez obzira gdje me put odvede, uvijek ću biti snažno povezan sa domovinom, bilo kroz porodicu, kulturu ili uspomene koje nosim sa sobom. To je nešto što je sasvani dio mene”, zaključio je Bošković.

Foto: Privatna arhiva

Idi na VRH
error: Content is protected !!