Bračni par Filipović savladao Atlantik i 6 mora: Peđa i Ela od Amerike do Boke plovili 3 i po mjeseca (VIDEO)
Ljutnju i snagu kada se nađe u problemu objasnio je kao priliku da se dokaže, da potvrdi da se ne predaje, da ne odustaje od svojih zamisli i snova. Tako je bilo i kada je nasred Atlantika zaronio ispod broda da bi oslobodio propeler u koji se zapetljala mreža i kada su u Bermudskom trouglu otkazali svi uređaji, a nakratko se začuo neki šapat i smijeh… Elu je Peđa stalno savjetovao da, ako se njemu nešto desi, ne smije za njim u more, da ga ne spašava već da produži dalje, da ne napušta brod. A Ela priznaje da joj je, uz sve strahove, najveći bio da ne ostane sama na brodu…
Peđa i Ela Filipović jednom su spakovali kofere i za svojim snom krenuli u Ameriku.
Poslije 12 godina uspješnog rada na Floridi, stečenog poslovnog i društvenog ugleda, opet su cijeli život “posložili” u brod “En Vera” koji su sami gradili i u vjeri zaplovili ka Boki. Tu će i ostati, ali ne odričući se novih plovidbi.Od Amerike do Boke, Filipovići, a oboje su iz Srbije, plovili su tri i po mjeseca. Savladali su Atlantik i šest mora, oluje, uragan, sudar sa kitom, otkazivanje instrumenata u Bermudskom trouglu, uplitanje propelera u mrežu nasred okeana.
O svemu, zadovoljni, usidreni u mirnoj zalivskoj vodi ispod Kumbora, pričaju živo, puni emocija i osmjehnuti.
“U Ameriku sam krenuo za boljim životom, palmama, okeanom, morem. Htio sam tamo gdje je stalno ljeto, nisam krenuo za parama”, objašnjava Peđa.
Pokrenuo je uspješan biznis sa jahtama, sam sagradio kuću, a Ela je u svemu bila bezrezervna podrška. Podržavala je i njegovu želju o plovidbi preko Atlantika, ali planiranu za desetak godina, pred penziju. Međutim, oboje su se suočili sa ozbiljnom bolešću i to je sve promijenilo.
“Nijedan milioner pred smrt nije zažalio što nije zaradio još jedan milion, zažalio je što nešto nije uradio, jer sa sobom odnosimo samo sjećanja. Tako je uslijedila naša odluka o prodaji kuće i polasku na plovidbu, i to brodom koji je bio havarisan pa izvučen sa dna okeana, a onda je, tokom dvije godine Peđinog svakodnevnog dvanaestočasovnog rada, bio spreman za novu plovidbu. Najteže je bilo krenuti, ostaviti kuću, prijatelje, posao… Ali, ja sam pristala na to i po cijenu da nam se nešto desi. Kad smo već zaplovili, nisam htjela da napustim brod, mada smo isplovili kada je počela sezona oluja i uragana, a tokom tri i po mjeseca preživjeli smo i jedno i drugo”, nastavlja priču Ela za Radio televiziju Herceg Novi.
ATLANTIKOM LAKŠE NEGO MEDITERANOM
“Talasi su na okeanu veliki, ali postoji neki vremenski razmak među njima pa brod drugačije plovi, lakše legne na vrh talasa. Mediteranom smo plovili uz obalu. Mnogo je stijena, sporije se plovi”, dodaje Peđa, ali uz osmijeh.
“Dešavalo se da nas tokom dana i noći sačekaju tri oluje, umori to čovjeka, naljuti… Na Svetog Iliju prešli smo Atlantik, a sa njim i sa svim bogovima sam se tada svađao, ali svaki put bi se poslije Perunu – Svetom Iliji silno izvinjavao jer imamo poseban odnos – on čuva mene, ja čuvam njega”.
Ela slikovito svjedoči o tim „svađama“.
“Oblaci, oni koji nose grmljavinu i kišu, jednom su nas potpuno zatvorili. Nismo mogli da izađemo. Peđa je sa palube vikao: ‘Zašto meni, dokle?’, a ja sam se, kao i uvijek, molila i smirivala ga. A onda kao da je neko nožem napravio prolaz mi smo bezbjedno izašli iz oblaka i nastavili plovidbu”
“Takve oluje mogu da unište sve uređaje na brodu pa bismo ih tada, kao i telefone, uvijali u aluminijsku foliju i skrivali u šporet”, nastavio je Peđa, piše “Kurir”.
Ljutnju i snagu kada se nađe u problemu objasnio je kao priliku da se dokaže, da potvrdi da se ne predaje, da ne odustaje od svojih zamisli i snova.
Tako je bilo i kada je nasred Atlantika zaronio ispod broda da bi oslobodio propeler u koji se zapetljala mreža i kada su u Bermudskom trouglu otkazali svi uređaji, a nakratko se začuo neki šapat i smijeh… Elu je Peđa stalno savjetovao da, ako se njemu nešto desi, ne smije za njim u more, da ga ne spašava već da produži dalje, da ne napušta brod. A Ela priznaje da joj je, uz sve strahove, najveći bio da ne ostane sama na brodu. Mada tu je bio i treći putnik, njihov pas Bobi.
Ovi hrabri moreplovci mislili su na sve, imali su votermejker koji slanu vodu pretvara u slatku i dovoljno hrane koju je Ela brižljivo konzervirala da dugo traje, tako da su na moru povremeno mirisali i uštipci i palačinke.
Ela i Peđa za Portal Revije Fokus ističu američki par koji su upoznali tokom putovanja.
“Zaista su divni ljudi koji već 10 sezona plove Mediteranom. Bili su oduševljeni da smo prešli Atlantik i Mediteran u tako kratkom vremenskom periodu. Oni kažu da se ne bi usudili na takav put i njima je njihov brod bio prebačen iz SAD, pa su nam kroz šalu kazali da sad znaju koga da zovu kad budu htjeli da brod vrate natrag”, kazali su nam Ela i Peđa.
DOBRE VIJESTI U BOKI
U snažnoj vjeri u sebe, u život, na brodu “En Vera”, koji je prije plovidbe osveštan u pravoslavnoj crkvi, mirno su uplovili u Boku, a dan prije toga Peđina kćerka koja živi u Herceg Novom rodila je sina Petra.
“Ljudske želje i snovi koje čovjek ostvari stvaraju svijet, ja želim da podijelim svoje znanje sa mladima, želim da se oni otisnu na ovakve plovidbe, da prevaziđu strahove”, poručio je Peđa.
Nema sumnje, Ela i Peđa nastaviće tako, čeka ih Beograd, osnivanje firme u Boki, plovidbe do Grčke, Turske, Venecije, neko seosko imanje koje bi oživjeli…
Zdravlje, uspjeh, mirne i srećne nove plovidbe Eli i Peđi, čiji životni put i podrška koju jedni drugima pružaju svima može biti dobar nauk,
Pogledajte kako su plovili Filipovići:
View this post on Instagram
Foto: Privatna arhiva, fotografije ustupljenje Portalu Revije Fokus
