Ruske snage ušle su 24. februara u Ukrajinu sa sjevera s jednim ciljem – doći do Kijeva i zbaciti Zelenskog s vlasti.

Američki zvaničnici su procjenjivali da bi glavni ukrajinski grad mogao pasti za 72 sata. Usprkos samouvjerenosti Kremlja, ruske trupe poražene su u bici za Kijev zahvaljujući kombinaciji faktora, uključujući geografski položaj grada, greške napadača, ukrajinsku domišljatost i moderno oružje. Još jedan bitan faktor koji je igrao ulogu u odbrani Kijeva bila je tehnologija – pametni telefoni su prvi put u vojnoj istoriji korišćeni kao “oružje”, koje se pokazalo gotovo jednako važnim poput raketa.

Pogledavši kartu, Ukrajincima nije bilo teško zaključiti iz kojeg bi smjera ruske trupe mogle krenuti prema Kijevu. Kroz glavni grad Ukrajine teče rijeka Dnjipro i proteže se sve do granice s Bjelorusijom. Rusi su pokušali stvoriti “kliješta” oko Kijeva, dolazeći s istočne i zapadne obale rijeke. Njihovo napredovanje na lijevoj obali zaustavljeno je 10. marta u mjestu Skibin, kad je oklopni konvoj upao u zasjedu i bio prisiljen na povlačenje. Nakon što su zauzeli grad Hostomel i susjednu Buču, Ukrajinci su ih zaustavili ispred Irpina i blokirali njihov pokušaj ulaska u glavni grad s desne obale.

Prvog dana invazije ukrajinske bezbjednosne službe otvorile su Telegram chatbot “STOP ruskom ratu”. Stariji ljudi, koji se nisu služili pametnim telefonima, javili bi svojim unucima ili mlađim prijateljima kad bi uočili ruski konvoj.

Tada bi mlađi među njima stavili pin na tu lokaciju na Google karti, napravili snimak ekrana i poslali fotografiju u već pomenutu Telegram grupu. Ukrajinski zvaničnici takođe su olakšali građanima učitavanje lokacija neprijatelja putem aplikacije Diia, vladinog portala koji omogućava građanima Ukrajine da koriste digitalne dokumente na svojim pametnim telefonima.

OTEŽALI SAMI SEBI

Paranoični zbog onoga što se događa, ruski vojnici išli su od kuće do kuće u potrazi za pametnim telefonima, laptopovima i drugim uređajima koji su se mogli koristiti za komunikaciju.

Ruske trupe počele su uništavati 4G mobilne komunikacijske jedinice. No, to je značilo i da ne mogu koristiti vlastiti sistem za šifrovanje komunikacija, za koji im treba 4G. Iako su odsjekli Ukrajince, Rusi su ujedno otežali i komunikaciju među vlastitim jedinicama.

Ruske snage suočile su se s još jednom preprekom u pokušaju zauzimanja Kijeva – komadima pjenastih joga prostirki koje Ukrajinci zovu karemati. Ukrajinci bi držali te prostirke iznad svojih glava dok su se noću kretali gradom u grupama i tako spriječili ruske dronove s termovizijskim kamerama da detektuju ljudsku toplinu. Na taj su se način vojnici, naoružani protivtenkovskim oružjem koje su isporučile SAD, Britanija i drugi zapadni saveznici, mogli prišunjati Rusima, ispaliti precizne projektile i zatim se povući.

Na rijeci Dnjipro, 30 kilometara sjeveroistočno od Hostomela, nalazi se brana Kozarovići, koja kontroliše dotok manje rijeke Irpin. Ubrzo nakon početka rata Rusi su napali i oštetili ovu branu. To je bila ključna ruska greška jer je cijelo područje bilo poplavljeno. Blokirani ukrajinskim otporom kod Irpina, Rusi su otkrili da nije moguće s te strane ući u glavni grad.

ODUSTAJANJE OD POČETNOG CILJA

U prijeratnim vremenima do Kijeva se moglo doći i kroz Horenku, mjesto južno od grada Mošuna. No, kao i kod Irpina, i ovdje se pokazalo da Rusi ne mogu slomiti ukrajinski otpor. Rusi su zauzeli Mošun na početku rata. Ali budući da im je put do Kijeva blokiran kod Horenke, gdje su Ukrajinci djelimično raznijeli most, sada je preostalo samo nekoliko malih, jednosmjernih cesta preko željezničke pruge do glavnog grada.

Rusi su pokušali da pređu preko pontonskog mosta, ali kako je voda rasla, postalo je nemoguće brzo prevesti značajan broj vozila i ljudi. Uz to, Ukrajinci su ih konstantno napadali protivtenkovskim oružjem. Rusi su se odlučili vratili u Mošun 26. marta i pritom stvorili saobraćajnu gužvu vojnih vozila koja se protezala 65 kilometara prema sjeveru.

U nemogućnosti napredovanja, bombardovani od Ukrajinaca i uznemireni brzim gubitkom ljudi i opreme, Rusi su 31. marta odlučili pobjeći i odustali od početnog cilja zauzimanja Kijeva.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: Ilustracija (Printscreen)