Sarajlija s dva posuđena kofera došao u SAD, danas je na čelu američkih neurohirurga: U Americi je liječnička profesija najcjenjenija – mnogo je dano, ali se dosta toga od liječnika i očekuje

“Bez američke neurokirurške licencije, za privremeni boravak, bez posla. Korak po korak, godinu po godinu, ‘američki san’ se gradio i sada, gledajući unatrag, nije mi baš najjasnije kako je sve to uspjelo – ponovno ispiti za Medicinski fakultet (čuveni USMLE ispiti I., II. i III. dio), pa opet cijela neurokirurška specijalizacija, neurokirurški ispit – pismeni pa usmeni do American Board of Neurological Surgery Certification – sve do doktorata. I onda svake godine obsvezna recertifikacija kojoj podliježu svi neurokirurzi”, ispričao je Kenan Arnautović

Upoznati ljude poput Kenana Arnautovića, i to ne samo zbog njegova doprinosa medicini, o čemu se već danas piše, a jednom će pisati i povijest, uistinu je čast.

Slušajući o njegovim referencijama, čovjek zastane i zapita se je li moguće da je Bosna i Hercegovina dala takvu veličinu, prvog čovjeka američkih neurohirurga i drugog čovjeka Svjetske udruge neurohirurga.

Ispričao je za Večernji.ba svoju životnu priču.

“Bilo je dugo, teško i lijepo. Mnoge godine odricanja, rada – noću, vikendima. I što je najzanimljivije, sada radim i najviše jer se obaveze povećavaju, dužnosti traže predan rad, mlađi kolege trebaju mentore za pisanje radova, publikacije. Ali mi je najveće zadovoljstvo kada jednu moju znanstvenu ideju mladi kolega ili kolegica publiciraju uz moje mentorstvo u najboljim neurokirurškim časopisima”, rekao je Arnautović, prenosi Radio Sarajevo.

Večernji list: Međutim, krenuli ste u ostvarenje ‘američkog sna’ iz Sarajeva. Kako je tekao taj put?

“Pa nije bilo lako.Došao sam u Ameriku s dva posuđena kofera i 2000 dolara u džepu. Bez američke neurohirurške licencije, za privremeni boravak, bez posla. Korak po korak, godinu po godinu, ‘američki san’ se gradio i sada, gledajući unatrag, nije mi baš najjasnije kako je sve to uspjelo – ponovno ispiti za Medicinski fakultet (čuveni USMLE ispiti I., II. i III. dio), pa opet cijela neurohirurška specijalizacija, neurohirurški ispit – pismeni pa usmeni do American Board of Neurological Surgery Certification – sve do doktorata.

I onda svake godine obavezna recertifikacija kojoj podliježu svi neurokirurzi. Dnevne operativne obveze, znanstveno-istraživački rad, predavanja po cijelom svijetu, članstvo u neurohirurškim savezima, uredništvo u najvećim neurohirurškim časopisima. Na kraju, s osmijehom na licu sjećam se svih teških, ali i lijepih dana. I, Bože zdravlja, da još doprinesem ovoj struci”, kaže Arnautović.

Večernji list: Često ste u rodnoj BiH, itekako pomažete neurohirurzima i mladim stručnjacima u ovoj zemlji, pa kao jednomu od najboljih na svijetu, kako vam se čine liječnici ovdje?

“Da, do sada sam imao častu Memphisu ugostiti na subspecijalizaciji pet kolega iz Sarajeva, jednog iz Mostara, tridesetak iz Hrvatske, po dvojicu iz Srbije i Albanije. Također sam uradio dosta operacija u Sarajevu sa svojim kolegama iz Memphisa. Donirali smo dosta neurohirurške opreme, materijala.

Tu je i saradnja Bosanskohercegovačko-američke akademije znanosti i umjetnosti sa znanstvenim institucijama u Bosni i Hercegovini, pa onda zajedničke publikacije s kolegama. BiH ima dobre i talentirane neurohirurge i treba im pomoći da dobiju što savremeniju opremu te da se mlađi što bolje izuče posjećujući svjetske centre”, priča ovaj Sarajlija.

Večernji list: Što posebno volite u BiH i Sarajevu?

“Pa BiH je dio mene, tu je sve počelo. Posebno sam vezan uz Sarajevo, Grbavicu. Dođem 3-4 puta godišnje. Obiđem porodicu i prijatelje. Volim otići na Grbavicu kod prijatelja iz djetinjstva u restoran Roma kod Zige, gdje ostanemo do ranih jutarnjih sati. Odem na Željinu utakmicu. Naravno, ćevapi, bosanska jela, ali i morska hrana, a u Sarajevu imaju 2-3 restorana s prvoklasnom ponudom morskih delicija”.

Večernji list: Može li se uopće uspoređivati zdravstveni sistem SAD-a i BiH?

“Teško jer je sistem potpuno različit. U SAD se u tehnologiju ulažu velika sredstva. Završetkom specijalizacije ispiti i godišnje provjere tek počinju. Prate vaš rad, odnos s pacijentima, etiku, liderstvo i tako dalje. U Americi je liječnička profesija najcjenjenija – mnogo je dano, ali se dosta toga od liječnika i očekuje. Moja je želja da se bosanskohercegovački zdravstveni sistem tokom godina približi američkom”.

Ostatak intervjua pročitajte na OVOM linku.

Foto: Privatna arhiva


Idi na VRH
error: Content is protected !!