Dijaspora Crne Gore u prošlosti i sadašnjosti (53): Solidarnost iseljeništva sa Maticom u zemljotresu 1979. godine

Područje Crne Gore je 15. aprila 1979. godine pogodio katastrofalni zemljotres, koji je odnio 96 ljudskih života i prouzrokovao ogromnu materijalnu štetu. Odgovor na ovu prirodnu katastrofu bila je do tada nezabilježena solidarnost sa postradalim područjem crnogorskih, odnosno jugoslovenskih iseljenika i njihovih organizacija širom svijeta

Poznati brodovlasnik porijeklom iz Dobrote Božo Dabinović, čija flota je plovila pod zastavom Malte, na čijim brodovima su bili uposleni i jugoslovenski mornari, kada je čuo za tragične posljedice zemljotresa u Crnoj Gori uputio je značajnu materijalnu pomoć svom užem zavičaju, brodogradilištu u Bijeloj, Opštini Kotor i Višoj pomorskoj školi u Kotoru, a 400 hiljada dolara je namijenio zgradi u Dobroti, u kojoj je 1813. godine zasijedala Centralna komisija za ujedinjenje Crne Gore i Boke.

Područje Crne Gore je 15. aprila 1979. godine pogodio katastrofalni zemljotres, koji je odnio 96 ljudskih života i prouzrokovao ogromnu materijalnu štetu. Odgovor na ovu prirodnu katastrofu bila je do tada nezabilježena solidarnost sa postradalim područjem crnogorskih, odnosno jugoslovenskih iseljenika i njihovih organizacija širom svijeta.

Božo Dabinović (prvi s lijeva) brodovlasnik i veliki donator

Kao resorni organ zadužen za saradnju sa iseljenicima, Matica iseljenika Crne Gore je u novembru 1980. godine izradila dokument pod nazivom Informacija o pomoći iseljenika za postradale od zemljotresa u SR Crnoj Gori, Titograd, novembra 1980. godine. Na osnovu neposredne komunikacije ili dostupnih akata raznih društvenih organizacija i državnih organa, izrađen je dokument u kojem je do navedenog datama djelimično sistematizovana raznovrsna pomoć koju su iseljenici širom svijeta uputili Crnoj Gori.

Vijest o katastrofalnom zemljotresu u Crnoj Gori, brzo je pokrenula iseljenike na svim kontinentima. Javili su se u najkraćem roku mnogi naši poznati iseljenici, ali bilo je i onih koji po prvi put stupili u kontakt sa Maticom iseljenika Crne Gore. Kako se ocjenjuje u dokumentu, širina pokreta pomoći i podrške potpuno je dokazala da aktivnost iseljenika nije svedena samo na gajenje tradicije i pasivnu simpatiju prema starom kraju. U prvom redu pokazalo se da su u svakoj prilici, pa naravno i u ovoj, spremni da se angažuju u daljem jačanju veza i saradnje sa domovinom.

Angažovanost jugoslovenskog iseljeništva došla je do izražaja gotovo svuda gdje ono živi – u Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi i Evropi. Najveći broj naših iseljenika i njihovih organizacija svojim prilozima, sakupljanjem pomoći preko raznih priredbi, specijalnih izdanja listova, preko svojih radio–časova, aukcijom slika i na mnoge druge načine, omogućili su pravovremenu pomoć postradalom području.

Predstavnici brojnih iseljeničkih organizacija tu pomoć su uručivali neposredno prilikom obilaska Crne Gore, što je po ocjeni Matice iseljenika, bio još jedan u nizu dokaza na osnovu kojih je potvrđena lojalnost i patriotizam prema našoj zemlji. U dokumentu se napominje masovni odaziv ukupnog iseljeništva, ne samo Crnogoraca i Albanaca sa teritorije SR Crne Gore, ukazujući da je naše iseljeništvo uspjelo da animira u prikupljanju materijalne pomoći čak i značajan broj Australijanaca, Amerikanaca i Kanađana – koji su ličnim prilozima izrazili solidarnost sa postradalim područjem.

Na žalost, Informacija o pomoći iseljenika za postradale od zemljotresa u SR Crnoj Gori je djelimično sačuvana, kao dokument, jer nedostaje prikaz prikupljene pomoći naših iseljenika iz zemalja Zapadne Evrope, a s obzirom da iz drugih izvora imamo saznanja da su iseljenici i radnici na privremenom radu u inostranstvu prikupljali pomoć tim povodom.

U navedenom dokumentu zapaža se vanredna posvećenost iseljenika i iseljeničkih društava u prikupljanju pomoći, naročito u takozvanim prekomorskim zemljama, od australijskog do američkih kontinenata, što je svakako moralo da korespondira sa kvalitetnim radom diplomatsko–konzularne mreže, kao i opštim ugledom u svijetu koji je SFR Jugoslavija uživala u tom periodu. Uostalom, moralni, prije svega, a zatim i svaki drugi kapital, sadržan u ovoj Informaciji, ujedno predstavlja svjedočanstvo jednog istorijskog trenutka, u kome je iskazan visok stepen solidarnosti na relaciji matica – dijaspora.

Takođe, na osnovu ovog dokumenta ne samo da smo iz današnje perspektive u mogućnosti da preračunamo vrijednost, tj. iznos dospjele pomoći (izražene u američkim, kanadskim ili australijskim dolarima) nego smo u prilici da konstatujemo činjenicu da je Matica iseljenika Crne Gore postala subjekt koji je naše iseljeništvo prepoznalo, pogotovo kada se sagleduju kapaciteti u kojima je djelovala od osnivanja.

Dopis Odbora Crkveno–školske opštine Srpske pravoslavne crkve Sveti Sava iz San Gabrijela u Kaliforniji predsjedniku Vlade SR Crne Gore Veljku Milatoviću, 1979. godina

Na osnovu Informacije Matice iseljenike Crne Gore doznajemo da je četiri dana poslije zemljotresa 1979. godine uplaćeno pet hiljada australijskih dolara na račun Republičkom fondu solidarnosti od strane Kulturno-umjetničkog društva „Njegoš” iz Sidneja, a jedan od utemeljivača ovog društva Rade Miković je ubrzo posjetio Crnu Goru. U Maticu iseljenika Crne Gore poslije zemljotresa pristizala su iz Australije brojna obavještenja o subjektima, fizičkim i pravnim licima, koja su se aktivno uključila u prikupljanju pomoći.

Tako saznajemo da su naši iseljenici iz države Novi Južni Vels uputili na račun Fonda solidarnosti 80 hiljada australijskih dolara; „Srpska narodna odbrana” uputila je pomoć u iznosu od deset hiljada australijskih dolara; Etnički radio–čas iz Sidneja sakupio je 53 hiljade australijskih dolara. Generalnom konzulatu SFR Jugoslavije u Melburnu uručen je ček od strane naših iseljenika u iznosu od 133,942 australijska dolara. Takođe, Opština Gorio predala je jugoslovenskom konzulatu u Melburnu ček na šest hiljada australijskih dolara. Iseljenici sa područja Perta sakupili su preko 70 a na području države Viktorija preko 100,000 australijskih dolara. Sa područja Kanbere upućeno je dvije hiljade australijskih dolara kao prihod od koncerta koji je organizovao poznati australijski dirigent makedonskog porijekla Vančo Cavdarski.

Ugledni iseljenici Jerko i Beba Eterović, posredstvom Jugoslovensko–australijskog sportskog kluba iz Adelaide uputili su na ime pomoći postradalom crnogorskom primorju preko četiri hiljade australijskih dolara.

Od strane Odbora za prikupljanje pomoći u Adelaidi, preko Matice iseljenika Crne Gore, uplaćeno je u Fond solidarnosti 26,229 američkih dolara. U ovom odboru aktivnog učešća uzeli su Dalmatinsko društvo „Hajduk”, sportsko, kulturno i folklorno društvo „Jedinstvo”, jugoslovensko-australijski sportski klub „Adelaide united”, Makedonska pravoslavna crkva, Slovenski kulturni klub itd. Odbor za etnička pitanja pri Vladi Južne Australije uputio je pismo Matici iseljenika Crne Gore u kome obavještava istu „da je akcija dobila veliku podršku i direktnu pomoć od strane drugih etničkih grupa u Adelaidi”, o čemu svjedoče posebni koncerti posvećeni postradalom području u Crnoj Gori, na kojima su učestvovale folklorne grupe iz Italije, Škotske, Poljske i Irske.

Matici iseljenika Crne Gore se, po prvi put, obratila „Srpska kulturno–prosvetna zajednica u Viktoriji“ sa sjedištem u Melburnu, dopisom u kojem se ističe: „Odmah čim je preko radija javljeno o katastrofi, angažovali smo svakog našeg člana, svako naše dete i pristupili sakupljanju novčane pomoći. Naša Srpska kulturno–prosvetna zajednica za Viktoriju je mlada organizacija, ali vrlo stabilna i patriotski vezana za fundament SFR Jugoslavije“.

U pismu se dalje navodi: „Dragi prijatelji, vi ne možete zamisliti sa kakvim su entuzijazmom deca naše škole „Vuk Karadžić “ učestvovala u akciji prikupljanja pomoći. Ona su se odrekla jednog obroka, svog džeparca, ispraznili svoje kasice, da bi pomogli nastradalom Crnogorskom primorju i svojim vršnjacima pogođenim stihijom“.

U pismu sekretara „Srpske zajednice u Viktoriji“ Ace Dimitrijevića, navodi se da su u akciji prikupljanja pomoći zajednički učestvovale i druge organizacije jugoslovenskih iseljenika na tom području. Na osnovu Informacije saznajemo da su pomoć uputile i sljedeće organizacije: Makedonska pravoslavna crkva u Brodwedonu, fudbalski klub „Makedonija“ iz Melburna i Jugoslovensko – australsko društvo „Bosna i Hercegovina“ iz Melburna.

Aktivnosti naših iseljenika zabilježene su i na Novom Zelandu. Preko organizovanja priredbi i revijalnih sportskih takmičenja prikupljeni su novčani prilozi, dok je jugoslovensko dobrotvorno društvo iz Oklanda pružilo pomoć za školske ustanove na području stradalom od zemljotresa.

Među našim iseljenicima u Sjedinjenim Američkim Državama sakupljeno je u prvim danima nakon zemljotresa oko 240 hiljada dolara.

Tako su iseljenici u Čikagu priložili preko 41 hiljadu, a masovna organizacija slovenačkih iseljenika „Slovenska narodna potporna jednota“ iz Čikaga, posredstvom Matice iseljenika Slovenije, uplatila je 15 hiljada dolara pomoći Crnoj Gori, kao svoje učešće u cilju obnove nekog od objekata javne infrastrukture. Crnogorski klub „Lovćen“ iz Detroita pokrenuo je akciju slanja dvije do tri hiljade tona cementa i ček na 30 hiljada dolara predstavnuku Matice iseljenika Crne Gore dr Radoslavu Rotkoviću, koji je u julu 1979. godine boravio u Detroitu.

Sa koncerta pjesama i igara naroda Jugoslavije održanom u Čikagu, sakupljen je prilog u iznosu od pet hiljada dolara. Ova akcija je poslužila za utemeljenje Dobrotvornog društva „Boka“, koje je odmah priložilo šest hiljada dolara pomoći. Naši iseljenici u San Francisku za prvih nekoliko dana poslije zemljotresa kupili su 17 hiljada dolara pomoći, a Džon Boreta je sam priložio ček na 100 hiljada dolara.

Na priredbi u Jugoslovensko-američkom klubu u San Francisku sakupljeno je 12,000 dolara.

I ostala jugoslovenska iseljenička društva u SAD su promptno reagovala na vijest o zemljotresu u Crnoj Gori. Tako su iseljenici u Pitsburgu priložili 10 hiljada, a glavni odbor Hrvatske bratske zajednice, preko svojih podružnica, sakupio je 30 hiljada dolara, koje je predsjednik ove organizacije Bernard Luketić predao Miru Popoviću, predsjedniku Republičkog fonda solidarnosti u Titogradu. Odbor Crkveno–školske opštine Srpske pravoslavne crkve „Sveti Sava“ iz San Gabrijela u Kaliforniji, organizovao je široku akciju sakupljanja dobrovoljnih priloga i uputio člana svoje uprave Jova Pecelja, koji je obišao postradalo područje, posjetio Maticu iseljenika Crne Gore i druge institucije u SR Crnoj Gori, te Predsjedniku Fonda solidarnosti lično uručio ček na 33.143 američkih dolara.

Treba napomenuti da su mnogi iseljenici, i pored učešća u akcijama svojih društava, individualno upućivali pomoć direktno na adrese pojedinih institucija u Crnoj Gori, pa i neposredno porodicama sa postradalog područja. Dobrotvorne večeri organizovane su krajem aprila 1979. godine u dvorani Makedonske pravoslavne crkve u Detroitu, a sličnu manifestaciju organizovalo je i Udruženje srpskih penzionera iz Detroita.

Fudbalski klub „Montenegro-Dečić” iz Los Anđelesa čiji su članovi bili pretežno Albanci sa prostora SR Crne Gore, sakupio je samo do kraja jula 1979. godine oko 4,000 dolara.

U propratnom pismu upućenom Matici iseljenika Crne Gore, pod nazivom „Našoj Crnoj Gori”, između ostalog se kaže: „Sa ovim našim novčanim doprinosom koji nije ni jedina pomoć sa naše strane Crnoj Gori, želimo da shvatite da smo sa Vama, da znate da ima Jugoslovena i Crnogoraca i van granica naše domovine, gdje je možda i teže to biti i dokazati.” I dodaje: „Sa ponosom kažemo da smo Jugosloveni i Crnogorci, i koji to dostojno reprezentujemo”.

U Sjedinjenim Američkim Državama jugoslovenska udruženja su na prikupljanju pomoći aktivno radila tokom 1979. i 1980. godine, kada je inače i formiran Jugoslovenski komitet za prikupljanje pomoći za postradale od zemljotresa u Crnoj Gori, koji je uputio 15,494 dolara za obnovu osnovne škole „Njegoš” na Cetinju. Doprinos obnovi postradaloga područja preko naših iseljenika iz SAD-a upućivana je i preko Matice iseljenika Hrvatske i Matice iseljenika Vojvodine.

Prvi dan poslije zemljotresa, u Torontu je na inicijativu Udruženja iseljenika „Crna Gora” i Zajedničkog odbora jugoslovensko-kanadskog društva, formiran „Odbor solidarnosti postradalim od zemljotresa u Crnoj Gori”. Tom prilikom Odbor je izdao proglas svim jugoslovenskim iseljenicima u Kanadi kao i kanadskoj javnosti da podrže akciju i upute pomoć Crnoj Gori. Predsjednik udruženja „Crna Gora” Neđo Orbović je prvih dana nakon zemljotresa došao u Crnu Goru i dostavio prvu iseljeničku pomoć u novcu od preko 2,000 kanadskih dolara. U Kanadi prikupljanje pomoći teklo je preko iseljeničkih radio-klubova kao i putem objavljivanja vanrednih biltena, u kojima možemo pratiti na hiljade imena priložnika, čija se solidarnost manifestovala uplaćivanjem novčanih priloga. Uspješnu saradnju u tom pravcu sa udruženjem iseljenika „Crna Gora” iz Toronta imalo je društvo „Žumberak” koje je okupljalo uglavnom hrvatsko iseljeništvo. Njihov predsjednik je lično posjetio Crnu Goru i dostavio novčani prilog od preko 5,000 dolara.

Dopis Odbora Crkveno–školske opštine Srpske pravoslavne crkve Sveti Sava iz San Gabrijela u Kaliforniji predsjedniku Vlade SR Crne Gore Veljku Milatoviću, 1979. godina

U akciji za pomoć koju je pokrenulo Kanadsko- jugoslovensko udruženje u Montrealu, prvih dana

nakon zemljotresa sakupljeno je preko 5,000 dolara. Hrvatska i slovenačka katolička misija u tom gradu sakupile su 2,000 dolara i uputili ih Barskoj nadbiskupiji. Srpska pravoslavna crkva priložila je Mitropoliji na Cetinju oko 3,000 dolara. Do kraja 1980. godine Kanadsko-jugoslovensko udruženje iz Montreala prikupilo je dodatnih 8,000 dolara, a značajan dio tog novca

sakupljen je preko Hrvatske bratske zajednice i fudbalskog kluba „Tornado”. I u drugim krajevima Kanade sprovođena je akcija prikupljanja pomoći. Tako je preko odbora iseljenika u Vankuveru prikupljeno oko 20,000 američkih dolara. U sakupljanje pomoći bila su uključena iseljenička društva koja okupljaju Srbe, Hrvate i Slovence, a pomoć postradalom području uputila je i Crkva jugoslovenskih subotara u Kanadi u iznosu od 10,000 kanadskih dolara.

Na osnovu Informacije doznajemo da je centralna manifestacija solidarnosti u Kanadi održana u julu 1979. godine u Vindsonu, kod Toronta, prilikom posjete predstavnika Koordinacionog odbora matice iseljenika Jugoslavije sa dr Radoslavom Rotkovićem na čelu. Na toj proslavi sakupljeno je više hiljada dolara i lično uručeno dr Rotkoviću za postradale u Crnoj Gori.

Aktivnosti na prikupljanju pomoći tokom 1979. i 1980. godine zabilježene su i u zemljama Latinske Amerike. U akcijama prikupljanja pomoći na području Argentine naši iseljenici su prikupili preko 20,000 američkih dolara. Preko Generalnog konzulata SFR Jugoslavije u Sao Paolu u Brazilu, naši iseljenici su priložili 13,000 američkih dolara i organizovali aukcionu prodaju slika čiji prihod je iznosio 2,657 dolara što je sveukupno upućeno postradalim u Crnoj Gori.

Jugoslovensko društvo u La Pazu u Boliviji prikupilo je 2,000 dolara, a u akciji su se uključili đaci škole „Jugoslavija”. Slovenačko društvo u Urugvaju uputilo je na račun Fonda solidarnosti više stotina američkih dolara, dok su jugoslovenski iseljenici iz Čilea priložili preko 26,000 dolara. Iseljeničko društvo „Dubrovnik” iz Perua uputilo je postradalima preko 10,000 američkih dolara, dok su iseljenička društva i iseljenici iz Venecuele prikupili i poslali blizu 13,000 američkih dolara.

U prikupljanju pomoći u Venecueli među iseljenicima naročito su se istakli Anton Peroš iz Dalmacije, Konstantin Hranisavljević iz Srbije, Zef Bala sa Kosova, Bimo Mandić i Mihailo Mrvaljević iz Crne Gore, kao i mnogi drugi.

Zemljotres, odnosno njegove posljedice na Crnogorskom primorju zadugo su bile u rakursu revije „Susreti”, glasila Matice iseljenika Crne Gore. Ova revija je intenzivno izvještavala dvije–tri godine i gotovo svakoj značajnijoj aktivnosti, odnosno donaciji pristigloj od naših iseljenika, odnosno njihovih udruženja. Ovdje ćemo izdvojiti samo neke od primjera koji svjedoče o solidarnosti crnogorskih iseljenika sa svojom maticom. Tako je, na primjer, Đeljoš Đokaj, akademski slikar iz Crne Gore, koji je živio i stvarao u Rimu, uručio Republičkom fondu solidarnosti 50 grafika, poklon umjetnika iz Italije, za buduću Galeriju solidarnosti.

Đeljoš Đokaj, akademski slikar i renomirani umjetnik iz Crne Gore, koji je živio i stvarao u Rimu, uručio je Poslovodnom odboru Fonda solidarnosti 50 grafika, poklon umjetnika iz Italije za Galeriju solidarnosti

Poznati brodovlasnik porijeklom iz Dobrote Božo Dabinović, čija flota je plovila pod zastavom Malte, na čijim brodovima su bili uposleni i jugoslovenski mornari, kada je čuo za tragične posljedice zemljotresa u Crnoj Gori uputio je značajnu materijalnu pomoć svom užem zavičaju, brodogradilištu u Bijeloj, Opštini Kotor i Višoj pomorskoj školi u Kotoru, a 400 hiljada dolara je namijenio zgradi u Dobroti, u kojoj je 1813. godine zasijedala Centralna skomisija za ujedinjenje Crne Gore i Boke.

Glavna fotografija: Radoslav Rotković u razgovoru sa Veljkom Milatovićem nakon povratka iz SAD, 1979. godina

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!