Svi su mislili da bi ‘poludjeli‘ Trump mogao napasti Kinu, general kriomice zvao Peking: ‘Generale Li…‘

Milley, kojeg je Trump sam izabrao na funkciju 2018., nije imao povjerenja u predsjednika. Štoviše, smatrao je da je Trump “duševno klonuo” nakon izbora održanih u studenom 2020., što je iskomunicirao i s čelnicom Zastupničkog doma u Kongresu, iskusnom demokratskom političarkom Nancy Pelosi. Istog dana kada je drugi put nazvao Lija, Milley se prije toga čuo i s Pelosi te se složio s njezinom ocjenom da je Trump psihički nestabilan, tvrde autori knjige koji su imali uvid u transkript poziva

Tijekom zadnjih mjeseci Trumpove administracije, najviše rangirani američki general toliko se bojao da bi bivši predsjednik mogao pokrenuti rat s Kinom da je nazvao visokopozicioniranog kineskog generala kako bi ga uvjerio da Amerika ne namjerava napasti Kinu, piše Washington Post.

Konkretno, radi se o dva tajna telefonska poziva koja je general Mark A. Milley, zapovjednik američkog Združenog stožera uputio svojem kineskom pandanu, generalu Li Zuochengu iz Narodnooslobodilačke armije Kine. U njima je Milley uvjeravao Lija da SAD neće napasti Kinu, tvrdi se u novoj knjizi “Peril” (u slobodnom prijevodu “Ugroza”) čiji su autori proslavljeni novinar Washington Posta Bob Woodward i također poznati politički reporter Washington Posta Robert Costa.

Prvi poziv odvio se 30. listopada 2020., četiri dana prije američkih predsjedničkih izbora na kojima je Joe Biden pobijedio Donalda Trumpa, a drugi se dogodio 8. siječnja 2021., tijekom posljednjih dana Trumpovog mandata i samo dva dana nakon što su pristaše bivšeg predsjednika SAD-a provalile u zgradu Kongresa na Kapitolu.

Kinezi u strahu

Povod za prvi poziv bile su obavještajne informacije na temelju kojih je Milley zaključio da kineske vlasti vjeruju kako SAD sprema napad na njihovu zemlju. Woodward i Costa pišu da su Kinezi počeli vjerovati u tu mogućnost nakon dizanja tenzija zbog vojnih vježbi u Južnom kineskom moru. Dodatno ih je njihovo uvjerenje ojačala Trumpova tradicionalno agresivna retorika prema Pekingu.

– Generale Li, uvjeravam vas da je Vlada SAD-a stabilna i da će sve biti u redu. Nećemo vas napasti, niti planiramo bilo kakve kinetičke operacije protiv vas, poručio je Milley. No, američki je general napravio i korak više, navodi se u knjizi, i obvezao se upozoriti kineskog generala ako bi do američkog napada zaista moglo doći.

– Generale Li, znamo se već pet godina. Ako ćemo napasti, ja ću vas nazvati prije toga. To neće biti iznenadni napad, rekao je Milley, a Li mu je poručio da će ga držati za riječ, tvrdi se u knjizi.

No, u drugom pozovu Lija više nije bilo lako uvjeriti u američke namjere, piše Washington Post. Milley mu je tog 8. siječnja, u izrazito napetoj atmosferi u SAD-u, ali i svijetu koji je sa zaprepaštenjem dva dana ranije promatrao događaje na Kapitolu, poručio:

– Mi smo 100 posto stabilni. Sve je u redu. No, demokracija ponekad može biti malo “šlampava”, rekao je američki general svojem uznemirenom kolegi. Predsjedniku Trumpu nije otkrio da se razgovor uopće održao.

Trumpu nije rekao ništa

Naime, Milley, kojeg je Trump sam izabrao na funkciju 2018., nije imao povjerenja u predsjednika. Štoviše, smatrao je da je Trump “duševno klonuo” nakon izbora održanih u studenom 2020., što je iskomunicirao i s čelnicom Zastupničkog doma u Kongresu, iskusnom demokratskom političarkom Nancy Pelosi. Istog dana kada je drugi put nazvao Lija, Milley se prije toga čuo i s Pelosi te se složio s njezinom ocjenom da je Trump psihički nestabilan, tvrde autori knjige koji su imali uvid u transkript poziva.

Budući da je bio zabrinut zbog moguće kineske reakcije u slučaju da se Peking osjeti ugroženim od nepredvidljivog i osvetoljubivog Trumpa, Milley je odlučio djelovati. Tog 8. siječnja je nazvao i američkog admirala na čelu Indo-pacifičkog zapovjedništva, koje je zaduženo za područje Azije i Pacifika, te im preporučio da odgode vojne vježbe. Admiral se složio s tim stavom, navodi se u knjizi.

‘On je lud’

Kad je pak u pitanju njegova motivacija za poziv kineskom generalu koji je uputio 8. siječnja, Milleyja je potaknuo poziv Nancy Pelosi koja je željela znati “kakve su nam mjere na raspolaganju da spriječimo nestabilnog predsjednika da pokrene rat i lansira nuklearno oružje”.

– On je lud. Znaš da je lud. Lud je i ono što je učinio jučer je dokaz da je lud, rekla je Pelosi, dok je Milley odvratio:

– Slažem se s tobom o svemu.

Milley je dvojbe o Trumpovoj mentalnoj stabilnosti i njegovi motivima imao još mjesecima prije ovih događaja, navodi knjiga, a posebno ga je brinulo to što je predsjednik uporno odbacivao isključiti napad na Iran kao jednu od opcija rješavanja “situacije” s Teheranom. Ista je stvar mučila i direktoricu CIA-e Ginu Haspel koja je Milleyju rekla da ne može vjerovati da bi zemlja napala nekog zbog ega predsjednika.

Nadalje, Milley je okupio visokopozicionirane časnike kako bi zajedno prošli kroz proceduru lansiranja nuklearnog oružja. Šef Združenog stožera jasno je rekao da samo predsjednik SAD-a može dati naredbu za korištenje nuklearnog oružja, ali da je ključno da u proces uključe i njega (Milleyja, op.a.). Gledajući svakog od časnika u oči Milley je zahtijevao da mu kažu da su ga razumjeli i da će se držati te “zakletve”.

Pritom je zapovjednik Združenog stožera bio svjestan da izvodi “Schlesingerov potez”. Naime, poduzeo je mjere koje su slične onima koje je početkom kolovoza 1974. poduzeo tadašnji ministar obrane James R. Schlesinger, navodi Washington Post. Schlesinger je visokim vojnim dužnosnicima poručio da eventualne naredbe tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona (koji je bio pred opozivom zbog afere Watergate, a potom je sam sišao s funkcije) provjere s njim i sa zapovjednikom Združenog stožera.

‘Na putu smo prema puču’

Milley pritom nije bio jedini visoki dužnosnik u američkoj administraciji koji se bojao potencijalne nacionalne krize koju bi Trump mogao izazvati. Tako je direktorica CIA-e Gina Haspel Milleyu rekla da “je zemlja na putu prema puču desnih ekstremista”, pišu autori knjige “Ugroza”.

Osim što se bavi mukama najviših dužnosnika nacionalne sigurnosti u vrijeme Trumpove administracije, knjiga piše i o prvim danima Bidenove administracije, a naročito o “dugu” koji Biden ima prema demokratskom kongresmenu Jamesu E. Clyburnu iz Južne Karoline, čija je potpora Bidenu tijekom kampanje bila ključna u tome da on preokrene Sandersovo vodstvo i potom osvoji nominaciju Demokratske strane. Clyburn je kao izrazito utjecajni predstavnik afroameričke zajednice zatražio od Bidena da, ako postane predsjednik i ako mu se pruži prilika, na Vrhovni sud SAD-a imenuje crnu ženu. Biden je to obećao u idućoj debati, a Clyburn mu je potom dao podršku koja se kasnije pokazala kao prekretnica u kampanji.

Što se tiče Afganistana, autori knjige tvrde da su Bidenovi savjetnici razmatrali nekoliko alternativa za Afganistan, ali su se na kraju ipak odlučili na puno povlačenje. Također napominju i kako je Bidena oblikovalo njegovo iskustvo kao potpredsjednika Baracka Obame, za kojeg je smatrao da je bio izmanipuliran od strane vojnih zapovjednika.

– Vojska se neće zaje****ti sa mnom, navodno se još 2009. zavjetovao današnji predsjednik SAD-a.

Što se Milleyja tiče, on je prema Bidenu zauzeo značajno drugačiji stav nego prema Trumpu, koji autori knjige opisuju kao “pokoran”. Tako je svojim generalima u Združenom stožeru poručio da “predsjednika SAD-a nikada ne treba stjerati u kut, nego mu uvijek treba ostaviti mjesta za odluku” i potom dodao da je “Biden prekaljeni političar koji je u Washingtonu već 50 godina”.

Penceova ‘izdaja’

Knjiga se u jednom dijelu bavi i Trumpovim potpredsjednikom Mikeom Penceom koji je navodno vrlo ozbiljno razmišljao o tome da prihvati Trumpov zahtjev i odbije ratificirati rezultate američkih izbora u Kongresu 6. siječnja. Pence je čak zvao i bivšeg potpredsjednika SAD-a koji je služio pod Bushom starijim, Dana Quaylea.

– Mike, nemaš nikakve fleksibilnosti po tom pitanju. Nikakve. Nula. Zaboravi na to. Zaboravi, rekao je Quayle, ali se Pence nije dao te ga je ispitivao postoji li barem opcija da “pauzira” ratifikaciju rezultata zbog niza tužbi koje je Trumpov tim podnio diljem SAD-a osporavajući izborne rezultate (već tada je većina njih odbačena, op. a.). No, Quayle nije odstupao od svog stava te se i Pence konačno složio s njim.

Kad je Pence svoju odluku priopćio Trumpu 5. siječnja, dakle dan prije ratifikacije koja se pretvorila u napad Trumpovih pristaša na Kongres, tadašnji je predsjednik poludio na njega:

– Ne želim više biti tvoj prijatelj ako to nećeš učiniti. Izdao si nas, a ja sam te stvorio. Bio si nitko i ništa, rekao je Trump Penceu.

No, čak i kad je Trump sišao s vlasti, general Milley nije bio potpuno uvjeren da je ludilo završilo. Povukao je paralelu s Ruskom revolucijom 1905. godine – usprkos tome što je propala, stvorila je uvjete za Oktobarsku revoluciju iz 1917. u kojoj su boljševici došli na vlast. Milley je smatrao da se ista logika može primijeniti na događaje 6. siječnja.

– Ono što smo vidjeli je možda tek uvod za nešto mnogo gore što će se dogoditi kasnije, zaključio je Milley.

Inače, Woodward i Costa knjigu su napisali nakon intervjua s više od 200 osoba, koji su zatražili da ih se ne imenuje kao izvore za knjigu. Citati su izvučeni ili od strane ljudi koji su svjedočili nekim događajima, ili od njihovih kolega koji su im direktno svjedočili, ili na temelju dokumenata, kažu autori.

Trump i Biden nisu željeli dati intervju za knjigu.

Izvor: Jutarnji list

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!