Crna Gora nakon izbora 30. avgusta neodoljivo podsjeća na Crnu Goru 1916. godine, poslije pada Lovćena i bijega kralja Nikole. Istina, niko od aktera poražene vlasti nije utekao, iako je Đukanović promptno najavio odlazak u šumu, ali se zato ponašaju kao da su daleko izvan granica Crne Gore.

Foto: Fokuspress.com

Nepisano pravilo evropskih demokratija predviđa da se novoj Vladi daje 100 dana prije nego joj se upute prve kritike. Vlasti koja je minula, isteklo je više od 100 dana od kada je, nakon 31 godinu, izgubila prve izbore. Scenario o “krvavoj primopredaji” koji je godinama projektovan je izbjegnut, pa je tranzicija vlasti prošla neoubičajeno mirno. Čak se može reći, pretjerano srdačno, ako se u obzir uzmu razlike koje su do ljeta dijelile vlast i opoziciju.

Ipak, još čudnije od mirne smjene, crnogorski suverenisti doživjeli su činjenicu da im se niko iz vrha vlasti – a tu se u prvom redu misli na predsjednika Đukanovića – za sve ovo vrijeme nije direktno obratio. Dva njegova intervjua necrnogorskim televizijama i nekoliko bogougodnih saopštenja i tvitova, preslab su napor da se udostoje vlastiti birači.

Opširnije pročitajte na portalu portalluca.me.