Bosanac Almedin Ajanović je američki heroj: U posljednji tren spasio dvojicu muškaraca prije eksplozije voza

Razmišljao sam kako najbrže stići. Zaustavim auto i krenem pješice, s baterijom, ali kada sam stao na šine i krenuo prema tom mjesto čula se velika eksplozija na oko kilometar od mene. U vazduhu sam vidio veliku vatrenu loptu. Počeo sam da trčim”, sjeća se Almedin dramatičnr noći. Preko radio stanice javljali su da se iz zapaljenog voza čuje vrisak ljudi, dok je vatra gutala i šumu s obje strane pruge. Van šina je bilo 38 od 170 vagona. Ajanović je pronašao dvojicu radnika željeznice, popeo se na voz kako bi ih izvukao na drugu stranu i odveo na sigurno

Američki policajac Almedin Ajanović heroj je u dvije zemlje, nakon što je iz voza u plamenu spasio dvojicu radnika željeznice. 

Ne obazirući se na vatru i znak da je kompozicija pod visokim naponom, hrabri Bosanac rizikovao je život jer, kako kaže, svakom policajcu životi drugih ljudi moraju biti važniji od svog.

NARANDŽASTO NEBO

Nakon redovnog posla, 11. oktobra je, zbog velikog nevremena i najave tornada, pratio policijsku frekvenciju i stavio se na raspolaganje kapetanu.

Oko 1.30 ujutro stigla je informacija o velikoj eksploziji i požaru nakon što je voz, koji je prevozio zapaljive materije, iskočio iz šina kod Lilburna.

“Razmišljao sam kako najbrže stići. Zaustavim auto i krenem pješice, s baterijom, ali kada sam stao na šine i krenuo prema tom mjesto čula se velika eksplozija na oko kilometar od mene. U zvazduhu sasam vidio veliku vatrenu loptu. Počeo sam da trčim”, sjeća se Almedin dramatične noći.

Preko radio stanice javljali su da se iz zapaljenog voza čuje vrisak ljudi, dok je vatra gutala i šumu s obje strane pruge. Van šina je bilo 38 od 170 vagona. Ajanović je pronašao dvojicu radnika željeznice, popeo se na voz kako bi ih izvukao na drugu stranu i odveo na sigurno.

“Prednji dio voza je sletio sa šina i nakon četrdesetak metara prevrnuo se. Ispred mene je bio potok, nabujao od kiše, ali boja rijeke bila je crvena od hemikalija koje su iscurele iz voza. Rekli su mi da je u tom vagonu bila nafta, a u drugim vagonima još opasnije hemikalije. Vidiš samo narandžasto oko sebe. I nebo je narandžasto, a težak miris u vazduhu koji ti ne da disati. Morali smo što prije otići jer, ako vatra dođe do potoka, sve će eksplodirati”, priča Almedin.

Nakon što je dvojicu ljudi predao ljekarima, vratio se kako bi kolegama pomogao da evakuišu i stanovništvo.

OČEVIM STOPAMA

Imao je samo 10 godina kada je 28. avgusta 2000, s ocem Husom, majkom Izetom, bratom i sestrom Alemom i Medinom, u potrazi za boljim životom iz Goražda otišao u Atlantu.

Nastavio je školovanje, završio kriminalistiku, a posljednje dvije godine studija uporedo radio i kao policajac.

“Uvijek mi je bila želja da budem policajac, jer moj otac je bio u policiji u Goraždu. Volio sam da ga vidim u odijelu, na motoru, u policijskom ‘golfu’. Mnogi u svijetu sanjaju da dođu u Ameriku, da imaju redovnu zaradu, da imaju da jedu, piju, da su zdravstveno osigurani. Ja to sve, hvala Bogu, imam, i zahvalan sam ovoj zemlji što mi je dala priliku da ovdje živim. Odlučio sam da pokušam da joj se odužim tako što ću pomagati drugim ljudima”, ističe Almedin Ajanović u razgovoru za “Avaz”.

U Americi se oženio. Njegova supruga Maida je iz Cazina. Imaju dvoje djece, Kerima i Emina. Almedinov herojski čin pohvalili su i iz Gradskog vijeća Lilburna, a gradonačelnik Tim Dan kazao je da je ponosan na policajce poput njega.

DEDIN ČAPO I EL ČAPO

Posljednjih nekoliko godina radi u K9 jedinici. Njegov četvoronožni kolega zove se Ajaks (Ajax), ali trebao je da drugačije ime.  

“Ja sam trebao da mu dam ime i htio sam da ga nazovem Čapo, jer je moj dedo imao psa koji se tako zvao. Bio je lovački pas, s njim je išao u lov i kasnije pričao različite lovačke priče. Sa dedom sam bio vrlo blizak, a umro je sedam mjeseci nakon što smo došli u Ameriku. Međutim, moj Ajaks nije mogao da dobije ime Čapo, zbog kriminalca El Čapa”, kaže Ajanović.

BOSANAC U SRCU

Iako je u SAD već 20 godina, Bosna je često u njegovim mislima i žao mu je što ljudi u njegovoj rodnoj zemlji ne žive bolje. Ipak, vjeruje da će i to vrijeme doći.

“Devedest odsto moje familije je tamo. Dedo i nena u Sarajevu, druga nena u Semizovcu, mnogobrojna rodbina. Ne možemo se vidjeti svaki dan, već povremeno preko Vibera. Sve mi nedostaje. Naš narod, naša hrana, da ne nabrajam. Bio sam mlad kad sam otišao, ali gdje god da sam Bosanac sam u srcu. Ponosan sam odakle sam i svoju djecu učim da znaju odakle smo, šta smo i ko smo”, ističe Almedin Ajanović.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH