Eliminacija Muslimana iz Srebrenice, kao i same enklave u istočnoj Bosni, bila je cilj zločinačkog udruženja čiji su akteri bili Mladić, njemu potčinjeni oficiri, predsjednik RS Radovan Karadžić i drugi, kazala je tužiteljka. Bejg je naznačila da je taj cilj postignut genocidom, istrebljenjem i prisilnim premještanjem Muslimana “samo zato što su Muslimani”, kao što je prvostepeno vijeće ispravno zaključilo u presudi

Ratko Mladić (Foto: Printscreen/IRMCT)

Iznošenjem argumenata Tužilaštva, danas je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove nastavljena rasprava o žalbama na prvostepenu presudu nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću.

Tužioci međunarodnog suda u Hagu zatražili su od apelacionog vijeća da odbaci žalbu Ratka Mladića na prvostepenu osuđujuću presudu za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti tokom rata u BiH.

U odgovoru na jučerašnje argumente odbrane, zastupnice optužbe su naglasile da je prvostepeno vijeće ispravno presudilo da je Mladić bio protagonista sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Muslimana i Hrvata sa velikog dijela teritorije BiH radi uspostavljanja srpske dominacije.

Haški tribunal je, u novembru 2017, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, generala Mladića (77), nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici; progona Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanja stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UUNPROFOR-a za taoce, 1992-95.

Tužiteljka Lorel Bejg (Laurel Baig) rekla je da je general Mladić, tokom rata u BiH, činjenjem zločina ostvarivao cilj tog udruženog zločinačkog poduhvata.

Po tužiteljki, on je, kao komandant VRS, te zločine prikrivao, a potčinjene “oficire koji su bili uključeni u počinjenje zlodjela je odlikovao i hvalio”, piše N1.

“Nema dokaza da je ijednom pripadniku VRS bilo suđeno za ratne zločine od maja 1992. do novembra 1995”, kazala je Bejg.

Prvostepeno vijeće je, po tužiteljki, s pravom zaključilo da “nisu bila iskrena” Mladićeva naređenja da se zločini ne čine.

“Na osnovu sveukupnih dokaza, prvostepeno vijeće je ispravno zaključilo da je Mladić bio akter zločinačkog udruženja i dao značajan doprinos njegovom ostvarivanju”, naglasila je Bejg.

Osvrćući se na Srebrenicu, tužiteljka je istakla da je “Mladić iskoristio VRS da pogubi hiljade muškaraca i dječaka i da desetine hiljada žena, djece i staraca prisilno premjesti” iz enklave u julu 1995.

Eliminacija Muslimana iz Srebrenice, kao i same enklave u istočnoj Bosni, bila je cilj zločinačkog udruženja čiji su akteri bili Mladić, njemu potčinjeni oficiri, predsjednik RS Radovan Karadžić i drugi, kazala je tužiteljka.

Bejg je naznačila da je taj cilj postignut genocidom, istrebljenjem i prisilnim premještanjem Muslimana “samo zato što su Muslimani”, kao što je prvostepeno vijeće ispravno zaključilo u presudi.

Kao dokaz Mladićeve genocidne namjere da uništi srebreničke Muslimane, zastupnica optužbe je navela generalovu izjavu posle ulaska VRS u enklavu, 11. jula 1995, da je “došlo vvrijeme da se osvetimo Turcima”.

Bejg je podvukla i da je sam Mladić, 13. jula, kada su masovna strijeljanja već počela, obilazio zarobljene Muslimane u okolini Srebrenice i dao im “lažna uvjeravanja” da će biti razmijenjeni, iako je znao da će biti ubijeni.

Tužiteljka je pozvala sudije da odbace tvrdnju Mladićeve odbrane da je evakuacija žena, djece i staraca iz Srebrenice bila “humanitarna”.

Po Bejgovoj, Mladić lokalnim Muslimanima nije ostavio nikakav izbor, već ih je “nasilno premjestio”, što je od početka bio cilj vojnog i političkog rukovodstva RS.

Kao dokaz, tužiteljka je navela da je još u direktivi iz 1992. Mladić naredio uklanjanje ne samo muslimanske vojske, nego i stanovništva iz Srebrenice.

Direktivom broj 7 iz marta 1995. naloženo je da VRS u Srebrenici “stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti bez nade u dalji opstanak i život” Muslimana, navela je Bejg.

Zastupnica optužbe podvukla je i da je general Mladić, tokom sastanaka u bratunačkom hotelu Fontana, 11. i 12. jula 1995, poručio srebreničkim Muslimanima da mogu “opstati ili nestati”.

Tvrdnju odbrane da je evakuacija sprovedena u saradnji sa UNPROFOR-om tužiteljka Bejg je osporila tvrdnjom da su Mladićeve snage, u to vrijeme, napadale i ugrožavale međunarodne snage, a da je on sam pretio holandskim oficirima UNPROFOR-a.

Tužilaštvo nastavlja da odgovara na žalbu Mladićeve odbrane.

Advokati odbrane su u utorak, prvog dana rasprave o žalbama, zatražili od petočlanog žalbenog vijeća da presudu Mladiću na doživotni zatvor preinači u oslobađajuću.