Država i društvo ćute na sve otvoreniji fašizam: “Bitango izdajnička, Milo Turčine, znaš ti nastavak”

Dvadeset tri godine kasnije, situacija je ista, samo što se više Đukanović, za razliku od te 1997. g., ne krije i ne ljuti na ova skandiranja, nego se i ponosi što je i rođački povezan sa Erdoganovim narodom“, stoji u saopštenju NSD čime se aludira na činjenicu da je sestra Mila Đukanovića udata za muslimana iz Crne Gore (Mehmeda Kolarevića) te da Milo ima rođaka, sestričinu i sestrića, muslimane, što je nešto što bi se, iz fašističke vizure NSD-a, trebalo kriti i zbog čega bi se trebalo sramiti

Umjesto zahvalnosti, (po)četničko saopštenje objavljeno na portalu IN4S (Foto: Screenshoot)

Autor: Ahmed Avlijani

Ko od vas zna pravi, civilizacijski, ljudski odgovor na pitanje: Da li bi Milo (Đukanović) trebao da krije da ima rodbinske veze sa Turcima (Turci su u domaćem klerofašističkom vokabularu muslimani a posebno Bošnjaci) ili je preče da se krije onaj ko misli da Milo treba te veze da krije? – taj sigurno zna da smo duboko zaglibili u prljavu fašističku kaljugu iz koje ćemo se, ne reagujemo li i kao društvo i kao pojedinci odmah i snažno, koristeći sve zakonske mehanizme, teško izvući.

Saopštenje koje je danas izdala Nova srpska demokratija (NSD), najjača politička partija u najjačem opozicionom bloku, Demokratskom frontu (DF), povodom zahvalnosti koju je turskom predsjedniku R. T. Erdoganu uputio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović za doniranu medicinsku opremu, predstavlja udžbenički primjer neskrivenog i neskrivanog, bujajućeg fašizma koji ne samo da je pokucao na vrata našeg društva nego ih je širom otvorio, ako su ikada bila zatvorena, udobno se smjestio i širi svoju zaraznu ideologiju brže, opasnije i ubitačnije od COVID-19.

U tom saopštenu Milo Đ. se naziva izdajicom zbog saradnje sa Turskom i odluke da se turskom predsjedniku posebno zahvali a zatim se, u razradi teme, podsjeća na skandiranje „Milo Turčine“ sa kraja 90-ih godina, pri čemu se „Turčine“, bez imalo stida, fašistički smatra pežorativnim. Ništa novo za blok u kojem je jedan od lidera Nebojša Medojević koji je svojevremeno, u žaru političke borbe, rekao da je “glasati za Mila isto kao biti poturica”.

„Dvadeset tri godine kasnije, situacija je ista, samo što se više Đukanović, za razliku od te 1997. g., ne krije i ne ljuti na ova skandiranja, nego se i ponosi što je i rođački povezan sa Erdoganovim narodom“, stoji u saopštenju NSD čime se aludira na činjenicu da je sestra Mila Đukanovića udata za muslimana iz Crne Gore (Mehmeda Kolarevića) te da Milo ima rođaka, sestričinu i sestrića, muslimane, što je nešto što bi se, iz fašističke vizure NSD-a, trebalo kriti i zbog čega bi se trebalo sramiti.

FAŠIZAM SVE OTVORENIJI – DRŽAVA NE NAZIVA STVARI SVOJIM IMENOM

U Crnu Goru stigla je donacija predsjednika Turske, Redžepa Tajipa Erdogana, na osnovu dogovora sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem. Medicinska oprema, koja se sastoji od 50.000 maski, 1000 zaštitnih odijela i 1000 testova, pomoći će narodu CG da se izbori sa zarazom koja je paralisala svijet

I dok je fašizam teško prepoznati u njegovim ranim fazama jer on počinje suptilnim kontaminiranjem društva idejama koje same po sebi mogu izgledati prihvatljive a zatim se lagano pomjera granica tako da se prelaz od neprihvatljivosti u ravnodušnost a zatim u podržavanje neke ideje i ne osjeti, on je danas u Crnoj Gori prešao put od društvenih mreža i komentara novinarskih članaka preko elektronskih medija do parlamenta i postao otvorena, agresivna politika koja ispunjava neke od ključnih kriterija fašizma poput bujanja nacionalizma, identifikacije neprijatelja za ujedinjavanje, miješanje religije i politike i sl.

Umberto Eko u eseju “Vječni fašizam” kao neke od karakteristika fašizma navodi: Kult tradicije; Neslaganje je izdaja; Strah od različitog; Opsesija zavjerom; Pacifizam je saradnja sa neprijateljom; Kvalitativni populizam; …
Fali li vam šta od ovoga u ponašanju dijela političke scene u Crnoj Gori?
Meni ne.

Bojim se da na ovaj sve otvoreniji fašizam država ne odgovara adekvatno i ne naziva stvari svojim imenom. Sjetimo se na primjer slučaja u Beranama kada je klasični fašističko – nacionalistički pir prema jedinom beranskom Hrvatu sudski „kršten“ kao “Oštećenje tuđe stvari”. Takvih slučajeva u Crnoj Gori ima dosta i vjerujem da je osjećaj državne impotentnosti da se nosi sa problemom fašizma, bilo da je to rezultat manjka političke volje; bojazni da bi se to okarakterisalo kao antisrpsko djelovanje ili nešto treće, stvorio plodno tlo da klica fašizma počne da buja.

INTELIGENCIJA I POLITIČARI ĆUTE

Sjetimo se na primjer slučaja u Beranama kada je klasični fašističko – nacionalistički pir prema jedinom beranskom Hrvatu sudski „kršten“ kao “Oštećenje tuđe stvari” 

Ostaje donekle nejasna ćutnja društva, posebno intelektualne elite na sve češće i sve žešće fašističke nastupe visoko rangiranih političara iz DF-a ali i medija poput IN4S, Barski portal i sl.
Vjerujem da je prije pomenuta nemoć države jedan od razloga te ćutnje. Drugi je, vjerujem, strah od agresivnosti ove pojave u Crnoj Gori. Svjedoci smo svi da se svako ko se u zadnjih godinu dana usudio da na bilo koji način progovori o ovoj temi ili pak da iznese bilo koji stav koji se razlikuje od onog koji zagovara DF nađe na udaru portala IN4S u kojem se poluistinama i konstrukcijama bez trunke novinarske i ljudske etike obruše na njega, njegovu čast, ugled, dostojanstvo, sve.
Nejasna je i ćutnja nekih političara koji po svojim političkim uvjerenjima ne bi smjeli ćutati na ovakvo što ali, bojeći se valjda da ne budu optuženi za manjak opozicionarstva, ćute iz sasvim uskopolitičkih interesa.

DA NE BUDE KASNO

(Po)četnički uradak -Dio iz saopštenja Nove srpske demokratije

Ako budemo kao društvo čekali da se počnu nositi žute, bijele ili kakve druge trake; da nam nabildani aktivisti počnu dolaziti na vrata da nas plaše ili prebijaju jer drugačije mislimo ili smo drugačiji, možda Turci ili sa Turcima imamo rodbinske veze; da nas po medijima razvlače jer smo drugačijih političkih uvjerenja; da nas smatraju manje vrijednim jer nismo dio njihovog poimanja tradicionalne, pravoslavne, iskonske Crne Gore – onda kamioni kojima će nas odvoziti na stratišta ili u koje će nas sa stratišta utovarati da nas neđe bagerima sahrane nijesu daleko a njihov zvuk nije zvuk budilnika.
Zvuk budilnika smo, onda, propustili da čujemo ili smo ga odložili da još malo odspavamo.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!